Marko im smeta i do ponoći, a cajke ni u ranu zoru!

Dusko Jaramaz/PIXSELL

Što to tako silno svrbi jugokomuniste prerušene u antifašiste? Otkud ta silna energija nesnošljivosti prema Thompsonu - koji od početka svoje karijere u svim svojim pjesmama isključivo pjeva o ljubavi, vjeri, domovini, praštanju, Bogu i slobodi?!

Proteklih dana SDP BiH je izdao priopćenje kojim od gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića traži zabranu koncerta Marka Perkovića Thompsona u Mostaru na stadionu Zrinjskog pod Bijelim Brijegom na skupu potpore našim generalima u Haagu, a koji bi se trebao uskoro održati.

Imajući u vidu kako su koncerti Marka Perkovića Thompsona zabranjivani u nekim državama Europske unije – poput Švicarske, Njemačke, Austrije, nedavno i u Mariboru u Sloveniji, a da ne spominjemo Arenu u Puli gdje su predstavnici Grada Pule javno izjavljivali kako on nikada u tom gradu neće zapjevati, sada je logično došla na red i Bosna i Hercegovina, točnije grad Mostar, i to njegov zapadni dio gdje mahom žive Hrvati, a stadion Zrinjski je stadion na kojemu svoje utakmice igra taj hrvatski nogometni klub.

Ne mogu jugoši živjeti bez frazetina i osuda

SDP u pozivu upućenom gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću ističe već odavno naučene fraze kako se na koncertima Marka Perkovića pojavljuje neofašistička ikonografija, da je sadržaje njegovih pjesama i cjelokupnu atmosferu osudila antifašistička Europa koja zabranjuje takve koncerte, da se na takvim koncertima odašilju poruke mržnje prema modernim tekovinama EU-a, te kako su njegovi koncerti slika „tzv. Herceg Bosne“ iz 1990. godine.
I zaključno, gradonačelniku Bešliću se poručuje da ako on ne zabrani taj koncert, SDP BiH će organizirati “skup potpore antifašizmu, pravdi i istini” – kao odgovor na Thompsonov koncert.

Cjelokupna osviještena hrvatska javnost je više puta ostala zabezeknuta količinom neosnovane mržnje koja je usmjerena prema Marku Perkoviću Thompsonu sa svih strana Europe, pa čak i svijeta. Svi su tražili odgovore otkud dolazi ta silna energija nesnošljivosti prema njemu, pa tako i ja. Najveće nedoumice u ljudima je ostavljalo pitanje otkud tolika mržnja kad taj pjevač od početka svoje karijere u svim svojim pjesmama pjeva o: ljubavi, vjeri, domovini, praštanju, Bogu i slobodi. Nijedna njegova pjesma ne zagovara mržnju i ubijanje, jer ako bi netko pronašao samo jedan stih kojim on osobno poziva na mržnju i ubijanje, ja nikada ne bih napisao niti jednu riječ za njega. Međutim, ja svaku pjesmu znam napamet, svaki njegov stih, bio sam na mnogim njegovim koncertima diljem BiH i RH, i ni na jednom nisam vidio ili osjetio mržnju niti pozivanje na nasilje i ubijanje, već na ljubav i praštanje. Na svim njegovim koncertima je bila šarolika publika: djeca, studenti, đaci, radnici, umirovljenici, inetelektualci, doktori, svećenici ili časne sestre – i svi su uglas pjevali njegove pjesme.



Partijski batinaši i “sporna ikonografija”

Na svim tim koncertima je uvijek postojala silna sinergija između njega i njegove publike koja je trajala uvijek do razumnog roka noći, jer svi njegovi koncertu počinju otprilike oko 21 do 21,30, a trajali su do nekih 23,30 do 24,30 jer je vjerojatno on zaključio kako je to najoptimalnije vrijeme za završetak koncerta kako bi se svi u razumno vrijeme sigurno vratili svojim kućama, a ne kao na nekim drugim koncertima gdje se izvode cajke i gdje takvi koncerti započinju upravo u vrijeme kada njegovi završavaju. Što se tiče ikonografije na njegovim koncertima, odista i na to sam uvijek obraćao pozornost. U najvećem broju su se vihorile hrvatske trobojnice i zastave, nosili su se hrvatski šalovi, kape, majice. Moguće da je negdje bila na nekim glavama i poneka kapa sa slovom “U“, ali kada smo kod kape sa slovom „U“ – koju ja nikada ni na jednom njegovom koncertu uživo nisam vidio – hajdemo se malo osvrnuti na kape sa zvijezdom petokrakom koja se godinama krvavo crveni na glavama jugonostalgičara iz cijelog „regiona“ – u Kumrovcu na obilježavanju rođendana “druga Tita“, najvećeg komunističkog zločinca s prostora Balkana. Nitko nikada nije javno osudio tu zvijezdu petokraku koja je nesumnjivo učinila 10 puta veće zločine među Hrvatima nego to slovo „U“. Za nošenje te kape sa slovom “U“ se izriču kazneni i prekršajni nalozi onima koji ju nose, a za nošenje kape sa zvijezdom petokrakom nitko nikada nije dobio kaznenu ili prekršajnu prijavu.

Europa je osudila i zločinački komunizam!

SDP BiH je pravni i svekoliki drugi slijednik Komunističke partije Jugoslavije, koja je učinila najveće zločine nad Hrvatima u II. svjetskom ratu i poraću. Zvijezda petokraka je „slavodobitnički“ ujahala u Vukovar pjevajući: “Bi’ će mesa, bi’ će mesa, klat ćemo Hrvate!“. Zvijezda petokraka je granatirala Dubrovnik, Sarajevo, Prijedor, Mostar, Široki Brijeg, Zagreb te mnoge druge gradove na području bivše SFRJ, a nitko nikada nije odgovarao za njenu krv.
Moderna Europa je preko konvencija EU-a osudila i komunizam kao totalitarni zločinački sustav i zatražila je od svih država članica osudu komunizma – i sve države počevši od RH, Slovenije, BiH, Austrije, Švicarske, Njemačke su prihvatile to načelo ratificirajući tu konvenciju o osudi svih totalitarnih sustava, pa tako i komunizma. Kada su pravni slijednici KPJ na ovim prostorima – SDP RH i SDP BiH – shvatili kako im nad glavama visi Damaklov mač koji prijeti da im odsiječe te zločinačke glave nešto su morali učiniti, i to hitno, pa su se tako preko noći iz komunista prekrstili u antifašiste i taj naziv obilato koriste ugrađujući ga preko likova poput bivšega predsjednika RH Stjepana Mesića u Ustav RH, u kojem piše da je moderna Republika Hrvatska utemeljena na tekovinama antifašističke borbe. Znajući da je fašizam zločinački sustav zločinačke organizacije, komunizam i komuniste prepustili su “sudu povijesti”, se oni svojim prekrštavanjem u antifašiste ne nalaze u toj stigmatiziranoj tvorevini komunizma, a ujedno osuđenoj od EU-a.

Zaraženi neizlječivim virusom jugoboljševizma

Sada pod krinkom antifašizma “bivši” komunisti djeluju nesmetano. Ne daju Trg Zločinca Tita maknuti iz Zagreba, puna ih je Istra i Rijeka, ne daju održavanje koncerata Marka Perkovića Thompsona diljem RH, sada i u BiH.
A Marko Perković Thompson i dalje pjeva u krajevima koji ne daju tim antifašistima pardona, a to su sve krajevi gdje je vjera i molitva u najvećoj mjeri sačuvana – u zapadnoj Hercegovini – i tu Thompson uvijek pjeva na radost desetina tisuća njegovih obožavatelja, a jedan od najvećih sam i ja.
„Neću izdat ja, Lijepa li si, Čavoglave, Nebom lete šišmiši i vrane, Ljubav je tajna dvaju svjetova, Antikristi i masoni, komunisti ovi oni šire sotonske fraze da nas poraze, E moj narode, nemoj ići lijevo na križanju staze, tu ne ide nitko tu se zvijeri paze, nego hajde desno do velike stijene……, dida i ja, Kralju Dmitre Zvonimire u tamnici tvoji su vojnici, nema predaje sinovi pobjede, sine moj, neki su od stihova njegovih pjesama. Postavljam pitanje svima da pronađu neku riječ ili stih koji poziva na mržnju i ubijanje, ali odgovorno tvrdim kako to neće pronaći. U čemu je, dakle, problem u vezi njegovih nastupa u navedenim državama, pa sada i u Mostaru?
Marko Perković Thompson zagovara i govori istinu, a nitko nije tako opasan kao netko tko tu istinu zagovara. A sve njegove riječi najviše bole upravo članove SDP-a (KPJ) i njihove istomišljenike koji su se u međuvremenu od završetka Domovinskog rata naovamo opasno namnožili i preuzeti sve vitalne funkcije hrvatskog naroda, jer su iz onog sustava preuzeli i sve novčane tokove bivše SFRJ.

Sada se postavlja ključno pitanje zašto države tipa Austrija, Švicarska, Njemačka, Slovenija zabranjuju koncerte Marka Perkovića Thompsona kada oni sami odlučuju o održavanju tih koncerata na svom području? Ta nije moguće da SDP(KPJ) preko svojih sluga ima pipke u svim državama gdje je on trebao nastupati? Sad ću vam dati odgovor: “E moj narode.“ Svi znaju kako predsjednik RH odnosno predsjednica RH imaju ovlasti imenovati sve veleposlanike i konzule u svim državama svijeta, a potpuno je jasno kako je iz bivšeg sustava ostao nezbrinuti kadar kojem je bio najlakši način ostati zbrinut i siguran od represije domaćih domoljuba taj da ih se imenuje veleposlanicima ili konzulima RH diljem svijeta. Bivši predsjednik RH Stjepan Mesić ih je ustoličio, potom Ivo Josipović, a Kolinda Grabar-Kitarović još ništa nije učinila po tom pitanju, niti smije, imajući u vidu kako u svim državama svijeta pa tako i u RH djeluju „sive eminencije“ koje diktiraju sva politička, gospodarska i kulturna kretanja u RH i svijetu, negdje iz pozadine.

Pišanje uz vjetar ili lajanje na mjesec?

Zašto sve ovo napominjem, upitat ćete se? Ako imate mogućnosti otvorite životopise svih hrvatskih veleposlanika i konzula diljem svijeta i vidjet ćete kojem političkom miljeu pripadaju ti veleposlanici, konzuli, konzulice – i sve će vam biti jasno. Jeste li se ikad upitali tko je veleposlanik ili konzul države u kojoj je Marko Perković Thompson trebao nastupati? Zar nije prvo i prethodno pitanje svih pitanja da veleposlanik ili konzul države iz koje dolazi Marko Perković Thompson odmah, žurno reagira u državi koja mu zabranjuje taj koncert ulažući prosvjednu notu, no to se još nije dogodilo, koliko je meni poznato?
Postavlja se pitanje tko je i otkud prethodno prije nastupa Thompsona u toj državi dostavio napismeno, ili putem svojih diplomatskih i konzularnih veza iz bivšeg sustava, najgnusnije laži o našem anđelu Marku Perkoviću, kako je on fašist, kako je održavanje njegovih koncerata znak za opću opasnost u tim državama jer prijeti eskalacija nasilja na njegovim koncertima na kojima se pokazuje ustaška, odnosno fašistička ikonografija. A Marko Perković Thompson ništa drugo ne želi već širiti istinu o vjeri, domovini i ljubavi? Što rade svi javni mediji u RH, i BiH, u rukama tih antifašista svih godina od završetka Domovinskog rata doli šire laži o Domovinskom ratu, vjeri i – Thompsonu?

Je li vam sada jasnija slika o zabrani održavanja Thomponovih koncerata u svijetu, RH i BiH? Međutim, ipak stoji ono: taman da mu svi u svijetu zabrane održavanje koncerata, on će pjevati. Pjevat će jer će uvijek biti na tisuće njegovih obožavatelja – i taj se broj svakim danom utrostručuje. Poput vjere u jedinog i milosrdnog Boga koji širi svjetlost. A Marko Perković Thompson upravo širi svjetlost, koja se munjevitom brzinom širi našom galaktikom. Našim svemirom. A jedna njegova pjesma upravo pjeva o tom: “Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira.“.

Stoga bismo se svi trebali zapitati što činimo u zaštitu naših dragocjenosti i vrijednosti. A Marko Perković Thompson je naša trajna vrijednost koja je neprocjenjiva, sviđalo se to nekome ili ne. Mogu partizani skriveni ispod plašta antifašista i SDP-a lajati koliko hoće na njega, ali njihovo lajanje je lajanje na mjesec koji svake noći izlazi i svijetli. A odista postoji i svjetlost čiji se sjaj nikada ne gasi, a jedna takva svjetlost je i on: Marko Perković Thompson!

Facebook Comments

Loading...
DIJELI