Gotovo svi hrvatski mediji prenijeli su danas vijest da je nakon odlaska Angele Merkel s pozicije njemačke kancelarke Andrej Plenković postao “najiskusniji lider” Europske pučke stranke (EPS). Argumentira se to činjenicom da iza sebe ima već dva mandata kao premijer, ali i da ima čvrstu i stabilnu vlast, za razliku od nekih “pučana” koji su osuđeni na, možemo reći, “prinudne” koalicije. Izuzetak su, dodaju, austrijski premijer Sebastian Kurz i grčki Kyriakos Mitsotakis.
“Pozicija Kurza i nije tako sjajna. Njega jako muči afera bivšeg šefa kabineta, kazneni postupci, pitanje kako će se to završiti. Kurz je vrlo talentiran i vrlo dobro pripremljen političar, no našao se u vrlo neugodnoj situaciji”, dodatno još pojašnjava kontekst politički analitičar Davor Gjenero.
Plenković se, naoko, preko noći probio do samog vrha među pučanima. No, u tih pet godina, koliko je na vlasti, mnogo toga se promijenilo u europskoj politici. “U Europi se priče u pluralističkim društvima mijenjaju. Pred nekoliko godinama imali ste potpunu dominaciju EPS-a, vladala je u praktički u svim državama članicama, da bi danas došli u situaciju da su u velikoj defanzivi i da su ozbiljnoj krizi. Razlozi kriza se razlikuju od države do države, a ipak, još uvijek su demokršćanske stranke dominantne u Europskom parlamentu i oni su u zbroju najsnažnija opcija. No, općenito, dvije najjače stranke – demokršćani i socijaldemokrati – u zadnjih 20 godina imaju bitno manju potporu nego ranije”, dodaje Gjenero.
Što ovakav razvoj situacije znači za Plenkovića i Hrvatsku? Gjenero ne sumnja da aktualni hrvatski premijer ima budućnost u Bruxellesu, a ondje ga vidi u vrlo kratkom roku.
“Vjerujem da će u trenutku kad njegovoj vladi bude isticao mandat i kad budemo izabirali novu garnituru europskih parlamentaraca u svibnju, Plenković ozbiljno kucati na vrata nekih od najviših funkcija unutar europskih institucija. Hoće li to biti u Europskom vijeću ili Europskoj komisiji, to ćemo još vidjeti, ali sigurno je da je Plenković jedan od onih političara koji bi mogli biti pri vrhu. Ima puno prednosti, dolazi iz male države koja je čvrsta saveznica sa SAD-om i čiji je atlantski identitet neupitan, dolazi iz države koja je tradicionalno upućena na Njemačku, a sve više razvija odnose s Francuskom, vodio je politiku koja je bila fokusirana na Bruxelles i centrizam, nije izazivao konflikte s “pučanima iz magareće klupe” i s onima koji su izašli iz EPS-a, tako da ni njima ‘crvena krpa’…Vodio je i u Europi i u Hrvatskoj centrističku politiku, a to mu može biti veliki plus.”
Dakle, ako se ispune Gjenerova predviđanja, na idućim izborima HDZ će ponuditi novog kandidata za predsjednika vlade. To bi značilo da će se Plenković 2023. najvjerojatnije oprostiti sa Zagrebom.
“Nitko nema toliku snagu, toliku energiju, da bi u hrvatskim uvjetima mogao biti tri mandata za redom predsjednik vlade. Već to što je na vlasti dva uzastopna mandata je jako puno. To je funkcija koja strašno brzo troši i koja vam ne ostavlja prostor za takav rad. Moguće je biti više od dva mandata premijer u snažno uređenim sustavima kao što je njemački, u uvjetima izuzetno visoke radne etike i uvjetima snažne potpore koja stoji premijeru iza leđa. Najveći problem koji Plenković ima kao premijer je činjenica što nema deset ljudi kakvi su s jedne strane Zdravko Marić, s druge strane Davor Božinović i Nikolina Brnjac, ili Nina Obuljen Kornžinek. On naprosto nema 10-15 takvih ljudi, da u svakom ministarstvu ima osobu koja je toliko snažna da vlada može funkcionirati u pravom smislu riječi kao kolektivno tijelo, gdje ministri preuzimaju odgovornost za svoje resore. Plenković nije mikromenadžer, ne upliće se previše u rad ministarstva, ali svejedno je njegovo posredovanje često potrebno.
U Bruxellesu, uvjeren je analitičar, Plenkovićeve kvalitete bi još više dolazile do izražaja.
“Mislim da bi u EK lakše funkcionirao, općenito je europska politika manje zahtjevna nego nacionalna, imate sasvim drukčije uvjete i drugi tip operative. On oko sebe ima tim, mislim tu na najbliže suradnike, poput Marka Milića, Tene Mišetić, Dubravke Vlašić-Pleše… To su sve ljudi koji bi zajedno s njime u Bruxellesu sjajnu funkcionirali”, zaključuje Gjenero.