Predsjednik Republike Zoran Milanović u Kijevu će sudjelovati na obilježavanju 30. obljetnice stradanja civilnih žrtava iz Kijeva u Domovinskom ratu.
Prije toga predsjednik Republike će položiti vijenac i zapaliti svijeću kod Spomen-obilježja poginulom hrvatskom branitelju Frani Juriću Arambašiću, u naselju Ćulumi.
Kijevo je ostavilo duboki trag u Domovinskom ratu, ostalo je zabilježeno kao jedno od prvih mjesta na kojima se dogodio napad pobunjenih Srba tijekom stvaranja SAO Krajine.
Nakon nekoliko dana opkoljavanja Kijeva, 17. kolovoza 1991. stiže zapovijed Martića koji naređuje postavljanje barikada na ulazu i izlazu u Kijevo.
Policajci i stanovnici Kijeva sljedeći dan izdaju ultimatum Martiću i njegovim sljedbenicima da napuste prostor i maknu barikade. Status quo traje sljedećih tjedan dana, sve dok 25. kolovoza 1991. godine Ratko Mladić ne izdaje zapovijed JNA za napadom Kijeva teškim naoružanjem. Kijevo je se naredna dva dana nalazi pod paljbom oko 1500 projektila, a na samo mjesto je bačeno i 8 zrakoplovnih bombi.
U nedostatku ljudstva i borbenog oružja (stanovnici su imali oko 160 kalašnjikova), branitelji su primorani povući se u obližnji Drniš. Kijevo je u potpunosti spaljeno, 70 osoba koje je sudjelovalo u obrani mjesta je zarobljeno i odvedeno u Knin. Spaljena je crkva, škola, mjesni dom. Poginula su tri branitelja: Mijo Slavić, Frano Jurić-Arambašić i Stipe Elkaza. Potpunim uništenjem Kijeva, preostalo stanovništvo iseljava se s područja.