MILANOVIĆ JE NOVA ZVIJEZDA KOLONE SJEĆANJA! U HDZ-u strahuju da će premijer u Vukovaru ostati u sjeni predsjednika

Omiljen je među lijevim biračkim tijelom, a posljednjih nekoliko mjeseci i među biračima desnice, rijedak je to politički status koji u našoj zemlji trenutno uživa predsjednik Zoran Milanović.

Ako je vjerovati posljednjim anketama, bivši nepopularni premijer najpopularniji je političar u državi, s trona je skinuo premijera Andreja Plenkovića, čiji je stranački rejting prvi put nakon više od pola godine u padu.

U padu je i rejting platforme Možemo, koja se počela ispuhivati paralelno sa svojim zagrebačkim gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem koji se sve teže nosi s ostavštinom svojeg pokojnog prethodnika Milana Bandića koji je na krilima populističkih mjera gradio svoju dugogodišnju karijeru. Prvi rezovi tih Bandićevih među pukom dobro prihvaćenih mjera odrazili su se na Tomaševićevu poziciju na rejting listi, dok s druge strane premijera Plenkovića i njegov HDZ počinje sustizati nezadovoljstvo onog dijela građana koji bi se usred koronakrize rado vratili starom stilu života, zaboravljajući i na maske i na cjepivo i na broj zaraženih, što si Hrvatska u ovom trenutku teško može priuštiti.


Izgledno je da i Plenković i vladajuća stranka na svojim plećima nose dio građanskog nezadovoljstva Nacionalnim stožerom, generatorom nepopularnih mjera u kojima bi se s vremena na vrijeme i oni sami pogubili dajući kontradiktorne, nedosljedne i zbunjujuće izjave, ali i nalažući mjere čiji se smisao u posljednje vrijeme nerijetko propituje.

Za razliku od Plenkovića, predsjednik Milanović za svoje riječi ne snosi preveliku odgovornost, dijelom to proizlazi iz njegovih limitiranih ovlasti, zahvaljujući kojima može širiti svoja stajališta o nenošenju maski, uspoređujući koronu s karijesom. Nedvojbeno je da je to u duboko podijeljenom društvu pridonijelo njegovu stabilnom rejtingu, pri čemu ne treba zaboraviti ni sve predsjednikove sukobe, uključujući i onaj posljednji s ministrom obrane Marijem Banožićem, za koji dobar dio javnosti ne bi ni čuo da se nije upustio u rat koji, bez obzira na to što nije u krivu, ne uspijeva dobiti.



Milanovićeva retorika u sukobu s nevještim ministrom neupitna je, a imajući u vidu i to da je Banožić dospio na popis najnepopularnijih političara u zemlji, jasno je čiju stranu građani zauzimaju u tom sukobu. Dolazeći na popis nepopularnih političara, Banožić je u probleme uvukao i svojeg šefa Plenkovića, jednoga od rijetkih političara koji je verbalno dorastao predsjedniku. Malo je u političkoj areni i onih koji su dorasli Plenkovićevoj političkoj snazi, bez obzira na to što je HDZ-ov rejting u padu.

Činjenica je da će se i SDP i Možemo morati potruditi da bi dosegli razinu na kojoj vladajuća stranka danas jest, prednost ovih dviju oporbenih stranaka u usporedbi s HDZ-om svakako je koalicijski potencijal, koji se ujedno smatra najslabijom točkom Plenkovićeva HDZ-a. Ujedinjeni SDP i Možemo uistinu ozbiljno konkuriraju vladajućoj stranci koja, uz rasulo na desnici, nema adekvatnog partnera za neke iduće izbore niti je izgledno da će se tako skoro netko takav na toj sceni pojaviti. Aktualni HDZ-ovi koalicijski partneri s kojima rukovode državom nisu ni blizu izbornom pragu pa je jasno da iz tog kuta gledišta pozicija vladajućih nije ugodna.

No ni u jednoj političkoj analizi ne treba zaboraviti ključnu činjenicu, koja se nerijetko zaboravlja kada se progovara o uspjehu platforme Možemo, HDZ i SDP dvije su stožerne stranke, s izgrađenom infrastrukturom i mrežom lojalnih članova koji će uz njih biti u svakoj situaciji. To se najbolje vidi na primjeru SDP-ova i rejtinga platforme Možemo. Naime, SDP-ov je rejting i u ovoj dubokoj unutarstranačkoj krizi na 15 posto, međutim, za razliku od Možemo koji se za tih 15 posto mora dobro oznojiti, SDP taj rejting postiže ne čineći ništa.
Ništa previše ne čini ni Milanović kojega se po političkim kuloarima povezivalo sa zeleno-lijevom koalicijom Možemo koja trenutno uz blagoslov njegova kuma Joška Klisovića i privolu njegova kolege Grbina upravlja Zagrebom. Ono što predsjednik Republike nudi potencijalnim biračima njegov je svadljivi karakter i britak jezik. Vrlo pragmatično Milanović u javnom prostoru nudi za svakoga ponešto, ljevici je jasno dao do znanja da ne podržava pozdrav “Za dom spremni”, desnicu je kupio sukobima sa Srbijom i pokojim odlikovanjem, namećući im, s druge strane, takozvanog King Konga u vidu suca Dobronića.

Taj se sudac, zahvaljujući njegovim križaljkama, domogao čela Vrhovnog suda, gdje propituje europski uhidbeni nalog i izručenja Perkovića i Mustača, provodeći pritom Milanovićevu davno osmišljenu reformu pravosuđa za koju su se srčano založili Krunislav Olujić, Anto Nobilo i Ivo Josipović, stajući uz izbor predsjednika koji je umjesto profesorice Đurđević, pod krinkom borbe s bankama, desničarima servirao pravosudnu reformu o kojoj su mogli sanjati u najgorim noćnim morama.

Takav Milanović, kojega glorificira i dobar dio hrvatskih generala, ove godine, prema tvrdnjama upućenih, u Vukovar stiže izravno u Kolonu sjećanja, a ondje bi ga, kako zasad stvari stoje, trebala dočekati razdragana desničarsko-braniteljska populacija impresionirana njegovom naglom transformacijom, koju se u ideološkom kontekstu uspoređuje sa suverenizmom.

Nije Zoran Milanović u gradu heroju uvijek bio rado viđen gost, ne treba zaboraviti da se baš pod njegovom palicom i u njegovoj vladi u Vukovaru vodio ozbiljan rat oko ćiriličnih ploča, koji je glavom platio zaboravljeni hrvatski branitelj Darko Pajčić koji je umro u teškim mukama zbog naleta palice lokalnog policajca, da ne kažemo milicajca. Sve to odvijalo se u onim vremenima u kojima se u medijima problematizirala uloga Stožera za obranu Vukovara koji je bivšem premijeru Milanoviću status nepoželjnog potvrdio čuvenom podijeljenom Kolonom nakon koje je pred Ministarstvom branitelja Freda Matića osvanuo onaj famozni šator iz kojega su branitelji krenuli pred Banske dvore, gdje su ih dočekali do zuba naoružani specijalci.

Predsjednik Milanović, dakle, sada stiže pred iste te ljude u Vukovar, gdje bi, kako tvrde njegovi suradnici, trebao biti dočekan s pljeskom i povicima potpore. Iako nikada ni jedan političar naglas neće reći da je vukovarska Kolona ispolitizirana, i samim je Vukovarcima jasno kako od politike i na taj tragični dan teško mogu pobjeći, pa se stoga i u HDZ-u u političkom kontekstu spremaju za Kolonu, strahujući od toga da će premijer u Vukovaru ostati u Milanovićevoj sjeni te da će ga nezadovoljna masa možda čak i izviždati.

Za zvižduke u Koloni možda nema mjesta, ali Plenkovićev položaj uoči dolaska u Vukovar definitivno je nezavidniji od Milanovićeva, u grad heroj prvi čovjek Vlade stiže u pratnji svojih ministara, a prvi put u njegovu mandatu ondje ga ne dočekuje HDZ-ov gradonačelnik, nego prvi čovjek Domovinskog pokreta Ivan Penava, novoizabrani predsjednik stranke na čijem je čelu donedavno bio Miroslav Škoro, ali i novoizabrani gradonačelnik koji je na nedavno održanim lokalnim izborima potvrdio svoj status najpopularnijeg političara u vukovarskom kraju, u kojem je snage odmjeravao s HDZ-ovim Nikolom Mažarom, dečkom koji i nakon posljednjih stranačkih izbora nastavlja voditi HDZ-ovu vukovarsku gradsku organizaciju, iako je na izborima u srazu s bivšim kolegom Penavom izgubio legitimitet. Zanimljivo, Plenkovića će u Vukovaru dočekati kolega Mažar kojega se inače i povezivalo s podijeljenom Milanovićevom kolonom, navodno je on bio mozak te operacije, a navodno je ovaj mladi HDZ-ovac politički sazrijevao pod palicom aktualnoga gradonačelnika Penave koji ni ne pokušava skriti svoj animozitet prema Plenkoviću i njegovoj vladajućoj koaliciji u kojoj jednu od najvažnijih uloga igra Pupovčev SDSS. Njemu su, pak, iz Škabrnje jasno poručili da ni ove godine nije poželjan gost u njihovu kraju.

Da Pupovac načelno nije poželjan kao netko tko kroz koaliciju s Plenkovićem upravlja državom, Penava ponavlja godinama, to i jest jedan od razloga zbog kojih je napustio HDZ nedugo nakon što je u Vukovaru organizirao prosvjed u kojem je upozorio na neprocesuirane ratne zločince koji i danas šetaju njegovim gradom. Moglo bi se, bez obzira na Penavin neupitni konzervativni svjetonazor, reći kako je on danas politički gledano bliži Milanoviću nego premijeru Plenkoviću, no on sam Kolonu nikada nije politizirao pa teško da će to učiniti i sada.

Može se pretpostaviti da će se on kao gradonačelnik grada heroja ponijeti dostojanstveno, međutim, i kada ode iz Vukovara, Plenkoviću će zasigurno u grlu ostati knedla jer ovo je prva Kolona sjećanja koja bi mogla nagovijestiti gubitak HDZ-ova takozvanog monopola nad Vukovarom. Proces gubitka tzv. monopola započeo je Penavinim odlaskom iz vladajuće stranke, koju Mažar nije uspio oporaviti jer je Penava za sobom povukao dio HDZ-ovih članova koji su premijeru time demonstrirali nezadovoljstvo, na koje on nije pravodobno obratio pozornost pa se u skladu s time sučeljava s neugodnom situacijom koju je mogao izbjeći, posebice zato što vodi Vladu koja je uistinu puno uložila u razvoj vukovarskog kraja.

Ni politička situacija u kojoj se Plenković trenutno nalazi ne može se nazvati ugodnom jer bi se Kolona sjećanja mogla pretvoriti u serijal njegovih poraza u odmjeravanju snaga s Milanovićem, kojemu je popustio i pri imenovanju predsjednika Vrhovnog suda, a ako se sukob nastavi, morat će mu popustiti i u pogledu Banožićeva odlaska, jer po svemu sudeći, to bi se moglo pretvoriti u dio kompromisa vezanih uz imenovanje veleposlanika, što je za Plenkovića jedna od najvažnijih stavki u ovoj godini, ali i jedan od razloga zbog kojih je predsjednik otvorio front s ministrom obrane, najavljujući blokadu vojnog sustava. Ona se vrlo jasno iščitava i iz pisma koje je nedavno uputio predsjedniku Vlade, koji je svjestan da se započeti rat bez njega neće moći riješiti.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI