Riječ “blokada” uskoro bi mogla postati jednom od najkorištenijih u verbalnim istupima predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji je posljednjih nekoliko tjedana pozornost ne samo domaće nego i europske javnosti privlačio svojim stavom o pristupu Finske i Švedske NATO- savezu, pri čemu je najavio blokadu tih dviju zemalja ako se ne stane u zaštitu Hrvata u BiH na način da im se omogući promjena izbornog zakonodavstva. Možda u Finskoj i Švedskoj ti Milanovićevi ultimatumi nisu najbolje odjeknuli, ali među hrvatskim desničarima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini predsjednikova retorika pala je na plodno tlo. Znaju i Milanovićevi suradnici vrlo dobro da kampanja za predsjedničke izbore ne traje onih nekoliko tjedana koji su zakonom propisani, nego je to proces koji se provodi tijekom cijelog mandata pa se stoga i Milanović na taj način odlučio zaigrati šireći svoje biračko tijelo dalje od centra, što mu na desnici izgleda odlično prolazi. S obzirom na postojeće stanje na desnoj oporbenoj sceni, lako se može zaključiti kako hrvatska desnica trenutačno nema autentičnog i dovoljno snažnog predstavnika koji bi na izborima mogao postići zapaženiji rezultat. Šarolika ekipa iz Mosta gura neku svoju priču, no ta priča teško da može rezultirati ozbiljnijim brojem mandata koji bi na političkom tržištu imali težinu.
Prazna obećanja
Puno je s Domovinskim pokretom obećavao Miroslav Škoro, no ta priča trajala je kraće nego Škorin prosječni koncert pa se ideja o ujedinjenju desnice kroz ovu opciju raspala kao kula od karata. S tom pričom okončana je Škorina politička karijera, a njegov odlazak u Pokretu nastoje kompenzirati s Ivanom Penavom, koji se doista ozbiljno angažirao, no za stvaranje ozbiljnije stranke Penava će morati proliti još puno krvi i znoja, iako je dobru stvar učinio samim time što je zaustavio osipanje i slom stranke koju su mnogi otpisali sa Škorinim odlaskom. Iz svojih Suverenista otišao je pak Hrvoje Zekanović pa se ta opcija svela na par zastupnika, koji su korektni, ali ne i dovoljno glasni i utjecajni da bi na ionako razjedinjenoj desnoj sceni mogli ozbiljnije konkurirati. Zastupnica Vidović Krišto nije se predaleko pomakla s najavom o osnivanju nove stranke u kojoj bi članovi morali proći kroz svojevrsnu lustraciju pa je vjerojatno i sama spoznala kako uz taj uvjet na hrvatskoj društveno-političkoj sceni ne bi mogla pronaći dovoljno ljudi da popuni kakvu prosječnu školsku dvoranu.
Sve u svemu, obezglavljena desnica svela se na Milanovića, koji je kao vrstan retoričar odlično popunio prazan prostor na tom političkom spektru koji su mu servirali s jedne strane sami razjedinjeni predstavnici desnice, a s druge strane premijer Plenković koji je svoj HDZ odgurao tako daleko u lijevi centar da bi u nekim značajnijim ideološkim pitanjima mogao konkurirati Benčićki i ekipi iz Možemo. Malo kada Milanović reagira ishitreno iako bi se iz njegovih medijskih istupa lako mogao izvući posve suprotan zaključak, oni koji ga poznaju svjedoče da on dobro pripremljen i uigran sa svojim timom jednostavno koristi situacije koje mu same od sebe padaju u krilo. Na taj način reagirao je spominjući blokadu Finske i Švedske, što mu je zacijelo donijelo određene političke bodove, čime je neutralizirao napade koji su uslijedili nakon što je medijske stupce napunio zahtjev za pomilovanje udbaškog dvojca Perković i Mustač, što je priča koju predsjednik kani držati u ladici sve do Oluje.
Nova meta
Tek ujesen, kada se tenzije stišaju, donijet će odluku, a do tada će, kako stvari stoje, i sam pridonositi zaoštravanju tenzija, a osim toga, izgleda da bi Zoran Milanović uskoro među desnicom ponovno mogao poentirati na sukobu sa SDSS-ovim vođom i Plenkovićevim koalicijskim partnerom Miloradom Pupovcem. Naime, kako tvrde upućeni iz Ureda predsjednika, Milanović će uskoro blokadu početi spominjati i u kontekstu Srbije.
Okidač mu je bila odluka Odvjetništva Republike Srbije da podigne optužnicu protiv hrvatskih pilota zbog djelovanja u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. Jasno je da se nakon ovih packi iz Vučićeve Srbije od Milanovića očekuje paljba nalik na onu koju je posljednjih mjeseci usmjeravao prema bošnjačkoj političkoj kliki. Prema riječima Milanovićevih suradnika, Srbija doista podizanjem optužnice jest povrijedila međunarodno pravo i hrvatski suverenitet, na toj tezi Milanović je spreman bazirati svoje nove napade zahtijevajući da Hrvatska blokira srpske pregovore s Europskom unijom, na čemu godinama inzistira dobar dio političkih predstavnika hrvatske desnice. Da bi Srbiju zbog ovog posljednjeg poteza trebalo blokirati, u pismu upućenom na premijerovu i predsjednikovu adresu sugerirala je i zastupnica Krišto, čije će sugestije Milanović po svemu sudeći uvažiti. Nije mala stvar to što Srbi rade, njihov je cilj po svaku cijenu kompromitirati hrvatsku vojsku, a samim time i Oluju, na što im iz Hrvatske zasad nije dovoljno glasno i dovoljno snažno odgovoreno premda su se na meti njihova pravosuđa našli piloti Vladimir Mikac, Zdenko Radulj, Željko Jelenić i Danijel Borović. Upućeni svjedoče kako je taj srpski potez svojevrsni udarac nacionalnoj sigurnosti Hrvatske jer su ovi ljudi optuženi da su nakon Oluje te 1995. godine raketirali kolonu kod Bosanskog Petrovca. “Nisam bio na toj razini zapovijedanja da bih ja donosio odluke. Odluke o letovima su se donosile na višoj razini, ja sam bio pilot”.
Četiri rakete
“A što se tiče izvršenja, nisam sudjelovao u tome jer od 4. veljače ’92., kad sam MiG-om preletio u Hrvatsku, nisam prelazio BiH granicu ni zrakom ni cestom”, rekao je Dnevniku Nove TV umirovljeni vojni pilot Danijel Borović odmah nakon podizanja optužnice koja hrvatske časnike tereti za ratni zločin u kojem je projektilima iz MIG-ova gađana kolona izbjeglih iz takozvane Republike Srpske Krajine. Prema optužnici, koja doduše još nije postala pravomoćna, napad na kolonu izvršen je kod Bosanskog Petrovca i Novog Grada, a četiri ispaljene rakete, svaka težine od 123,4 kilograma, tada su usmrtile 13 osoba, među kojima je prema optužnici i šestero djece. Usput budi rečeno, riječ je o optužnici koja je podignuta krajem ožujka, no tek je nedavno potvrđeno da je njome obuhvaćenpilot Mikac koji je u to vrijeme zapovijedao zrakoplovnom bazom u Puli.
Drugooptuženi je brigadni general, umirovljeni pilot Radulj, koji je bio zapovjednik baze Pleso nadomak Zagreba, a optužnicom je obuhvaćen i Jelenić, bivši načelnik 22. eskadrile lovačkih zrakoplova u Puli te nekadašnji načelnik 21. eskadrile s Plesa, pukovnik Danijel Borović. Na teret im se stavlja ratni zločin prema civilnom stanovništvu, a prema pisanju medija u Srbiji, cilj Oluje bio je prisiliti civilno srpsko stanovništvo na trajno napuštanje hrvatskog teritorija. Za odlazak su im prema tezama tužiteljstva iz Srbije ostavljena dva pravca. Pokojni predsjednik Tuđman je prema tim tezama pozvao Srbe da se isele, a odluka o tome donesena je na čuvenom Brijunskom sastanku. Napad na izbjegličku kolonu koji je uslijedio nakon akcije Oluja prema srpskim tezama također je dogovoren na tom sastanku, s tim da je prema njima Mikcu i Radulju zapovijed izdao pokojni general-bojnik Josip Čuletić. Ideja je bila da se gađaju ciljevi na zemlji, što je uključivalo i one koji su već pobjegli iz Krajine i prešli u BiH. Mikac je optužen da je zapovjedio Jeleniću da izvrši napad na izbjegličku kolonu koja se iz Hrvatske kretala prema Bosanskom Petrovcu, Jelenić je tu zapovijed prenio neimenovanom pilotu MiG-a 21 koji je taj napad i izveo, no njegov identitet nije utvrđen.
Srpska računica
Radulja se tereti da je Čuletićevu naredbu prenio Boroviću, a on je zapovijed prenio dvojici pilota čija imena također nisu poznata. Poznata je zato srpska računica o ubijenim civilima, te su teze već odbačene na sudu u Haagu, a Hrvatska je tužena i na gospićkom Općinskom sudu, gdje je jedan od ranjenih iz te kolone tužio državu zahtijevajući odštetu zbog stradavanja prilikom tih napada. Inzistirao je na tome da mu država uplati 110.000 kuna odštete jer se smatrao žrtvom hrvatskih vojnika, no odštetu u tom procesu nije uspio dobiti, s tim da treba napomenuti da Vrhovni sud trenutno razmatra zahtjev za revizijom toga procesa. Upućeni svjedoče da su u Ministarstvu branitelja na ovo spremni te da država u svakom trenutku može predočiti dokumente kojima će rušiti optužnicu protiv pilota, koji ionako optužbe negiraju. Riječ je zapravo o izvještajima Ministarstva obrane prema kojima je tih dana zaista djelovalo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo na tom spornom području, no u tom izvještaju kojim raspolaže hrvatska strana spominje se uništenje više tenkova, o čemu je otvoreno progovorio Jelenić koji je kazao kako je njegovo djelovanje u Oluji bilo usmjereno isključivo na vojne ciljeve, što će i Hrvatska sada pomoću postojeće dokumentacije nastojati dokazati. Država u ovom slučaju raspolaže bitnim dokumentima, a Milanović pak s ovim slučajem planira ponovno dizati svoj rejting na desnici, što mu je dosad i više nego dobro išlo.