MILANOVIĆEVA I VRDOLJAKOVA LAŽ DOLAZE NA NAPLATU: Hrvatska se ne može boriti s koronom

Foto: Cropix

Pandemija koronavirusa ponukala je znanstvenike diljem kugle zemaljske da krenu u potragu za lijekom, ili pak cjepivom koji bi kako se sada čini po broju oboljelih mogao spasiti čovječanstvo, potraga je to u kojoj je mogao sudjelovati i hrvatski Imunološki zavod, da nije uništen i zanemaren od strane politike i političare, upravo se u ovom kriznom peridou kroz kojeg prolazi hrvatska država ponovno otvara tema Imunološkog koji se prije desetak godina našao u velikim problemima.

Sve je krenulo još davne 1998. godine, kada je Imunološki izgubio licenciju Svjetske zdravstvene organizacije za distribuciju cjepiva putem Unicefa za cijeli svijet, a potom su se problemi nastavili i 2007. godine kada su iz Imunološkog upozorili da naće produžiti proizvodnju jer nemaju uvjete za rad te oim je temeljem plana preseljenja izgrađen i novi pogon koji je proizvodnju ipak produljio za dvije godine, odnosno do 2009. godine.

Zbog nemogućnosti isplate plaća zaposlenicima u vrijeme Milanovićeve vlade Povjerenstvo za odabir strateškog partnera za Imunološki prima osam pisama namjere za kupnju tvrtke. Interes za Imunološki pokazali su tada Bilthoven Biologicals, Nexus Private, Equity Partners kao i Royal Derryclare iz Dublina. No, za Zavod su se zainteresirale i neke domaće tvrtke poput primjerice Jadran Galenskog labaratorija iz Rijeke, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Grada Zagreba, zagrebačkog Geneza, ali i tvrtke Visia Croatica. Potrebno je podsjetiti kako je u to vrijeme ministarstvom gospodarstva rukovodio šef HNS-a Ivan Vrdoljak čija je stranka danas koalicijski partner HDZ-ove vlade.

U ona vremena, kada je Vrdoljak kao suradnik aktualnog predsjednika Milanovića u svojim rukama držao ključeve hrvatskog gospodarstva, pa i Imunološkog zavoda on izjavljuje kako je Imunološki izgubio dozvole za krvnu plazmu i bakterijska cjepiva dodajući da bi mogao ostati i bez dozvole za virusna cjepiva, te da novi vlasnik treba osigurati uvjete za poslovanje, kao i da isti treba osigurati vraćanje tih dozvola.“Problem Imunološkog je dočekao aktualnu Vladu i ona ga rješava, što pokazuje da joj je stalo. Neće ga se raščerupati kao što su neki htjeli prethodnim mjeseci”, izjavljuje nedugo potom premijer Milanović. A u travnju 2015. godine Hrvatska udruga bolničkih liječnika staje iza inicijative Visia Croatica za spas Imunološkog te njihov plan ocjenjuje kao nacionalno osviješten i odgovoran. No, tu na scenu stuša Milanovićeva vlada koja ponudu odbija budući da Visia Croatica navodno nije dala pouzdane dokaze da će ispuniti uvjete po preuzimanju Imunološkog.

Ignorira se pritom inicijativa 30 tisuća građana koji su u istoj sudjelovali sa svojim ulozima. Milanović tada jamči građanima da će spasiti Imunološki te da sigurno neće ići u stečaj,  na njegove teze nadovezuje se Vrdoljak prozivajući HDZ-ovce koji su uništili hrvatskog gospodarstvo. Koncem srpnja formalno se dižu ruke od privatizacije Imunološkog, a naciji se to obzanjuje preko Mladena pejnovića koji je u tom periodu upravljao Državnim uredom za upravljanje državnom imovinom. Zavod tako ostaje u državnim rukama, no, radnici svo to vrijeme strepe za svoju sudbinu i egzistenciju jer nisu primali plaće. To što je Imunološkoi ostao u rukama države Imunološkom nije previše značilo jer mu zbog neisplate plaća stiže prijetnja automatskim stečajem, država potom narednih godina nalazi dodatni novac kako bi se očuvala radna mjesta, ali borba za očuvanje radnih mjesta stopira napredak Imunološkog.



Nakon Milanovićeve ere na scenu stupa vlada premijera Plenkovića, a zdravstveni resor preuzima Milan Kujundžić koji naciji upoznaje s planovima za Imunološki te se shodno tome saznaje da je za njegov spas neophodno minimalno 60 milijuna eura. Od Kujundžićevih obećanja do dana današnjeg s Imunološkim se nismo daleko pomakli, štoviše nismo stigli nigdje, a ovih se dana pokazuje koliko je takvo ignoriranje razarajuće i opasno.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI