MILIJUNI I KONTROVERZE, PLAĆA OD 90.000 KUNA: Ovo je svestrani Hrvat i najmoćniji bankar u Europi!

Photo: Igor Kralj/PIXSELL

Iz tjedna u tjedan donosimo priče o bogatim i moćnim ljudima iz cijele regije. Poznati su i kao tajkuni koji su pokrenuli niz projekata i donijeli mnoštvo poslovnih odluka važnih za živote svih nas. Ovo je jedna od priča iz tog serijala.

Franjo Luković možda nije klasični tajkun, ali je zasigurno jedan od najbogatijih, ali i jedan od najintrigantnijih poslovnih ljudi u našoj zemlji. Godinama je bio na čelu Zagrebačke banke, a radi toga je stekao poziciju najdugovječnijeg bankarskog šefa u Europi, što je evidentno i iz toga da je tamo proveo više od dva desetljeća. Ovaj je poznati bankar rođen u Zagrebu, gdje se školovao, a paralelno se gradio i kao aktivan sportaš.

Igrao je u košarku u Lokomotivi iz koje je s vremenom nastala Cibona, a nakon što se domogao diplome na zagrebačkoj ‘Ekonomiji’ zaposlio se u Jugobanci u kojoj je proveo 16 godina. Bio je na čelu Sektora za poslovanje s inozemstvom, a zatim karijeru nastavio kao zamjenik predsjednika Uprave te banke, da bi početkom 90-ih prešao u Conning, tvrtku donedavnog varaždinskog župana Radimira Čačića.


Kada se raspala Jugoslavija, 1991. godine imenovan je predsjednikom Uprave Zagrebačke banke, u medijima je rijetko istupao, ali ga se bez obzira na to povezivalo s nekim nedovoljno transparentnim privatizacijama. Međutim optužbe nikada nisu dokazane, a Zagrebačka banka s njim na čelu bila je prva banka čije su dionice izlistane na Londonskoj burzi 1996. godine.

Uz to, ova banka prva je u Hrvatskoj otvorila kartično poslovanje te je prva u srednjoj Europi osigurala mogućnost svojim zaposlenicima za sudjelovanje u njenoj vlasničkoj strukturi. Zagrebačka banka značajan dio tržišta u susjednoj BiH osvojila je kupnjom Hrvatske banke Mosta, Universal banke Sarajevo, ali i preuzimanjem dijela kako imovine, tako i obveza Komercijalne banke Tuzla, a Luković je bio pregovarač oko prodaje većinskog paketa dionica Zagrebačke banke svjetskom konzorciju UniCredit!Allianz davne 2002. godine. S Allianzom je postao jedan od sudionika mirovinske reforme u našoj zemlji.



Baš radi toga što u medijima nerado istupa, neke Lukovićeve reakcije ranijih godina iznenađivale su bankarske i financijske eksperte. Jedna od reakcija vezana je uz odluke zagrebačkog Trgovačkog suda o tome da Zaba mora isplatiti pravnim sljedbenicima tvrtke Retag 183 milijuna kuna zbog povrijeđenog vlasništva, radi čega je Luković suce proglasio korumpiranima.

Oglasio se i kada je HNS s nekadašnjim guvernerom Željkom Rohatinskim najavio mogućnost zabrane izdavanja kredita u švicarskim francima podsjećajući da je pošast kreditiranja u švicarcima startala iz Austrije te da su se Zaba i PBZ prvotno tome suprotstavljali.

Sam Luković jedan je od deset najvećih dioničara Zagrebačke banke, a njegov paket vrijedan oko 13,3 milijuna kuna iznosi 0,1 posto. U vrijeme dok je rukovodio bankom mjesečno je zarađivao 90 tisuća kuna, a veliki bonus osigurao je 2007. godine prije gospodarske krize kada su mu isplaćene dionice tada vrijedne 4,7 milijuna kuna, dok mu je 2011. godine isplaćen bonus vrijedan oko 1,9 milijuna kuna.

Privatno je ovaj poznati bankar strastveni zaljubljenik u tenis pa je tako 2012. godine postao Čačićev nasljednik na čelu Teniskog saveza. Zanimljivo je spomenuti kako je Zagrebačka banka vlasnik Istraturista, tvrtke koja posjeduje licencu ATP turnira u Umagu.

Surađivao je Luković i s Antom Glibotom koji je kreditom Zagrebačke banke kupio Croatia Records, ali nakon nekoliko neplaćenih rata, poznati bankar preuzima tu tvrtku na čije čelo dovodi Miroslava Lilića kojemu osim velike plaće daje bonus od pet posto tvrtke.

Ne odveć ugodna iskustva sa Zagrebačkom bankom imao je Željko Kerum kada mu je Zagrebačka banka s ukupno 70 milijuna eura sjela na trgovački centar Joker. I dok se Kerum uvijek vješto izvlačio od neugodnih napisa o sebi, s Lukovićem to nije slučaj.

Do danas ga prate glasine o čudnim metodama privatizacije Zagrebačke banke, prozivalo ga se i zbog makinacija sa starom deviznom štednjom i visokih kamata, no on je sve te prozivke preživio neokrznut te se uz ostalo posvetio uzgoju maslina i proizvodnji maslinova ulja. Naime, posjeduje maslinik između Rovinja i Bala od 10 tisuća m2. Proizvodi oko 250 l ulja, a ambalažu za njihove proizvode dizajnirala je tvrtka Bruketa&Žinić.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI