Poznati hrvatski odvjetnik Mladen Dragičević, jedan je od kandidata za glavnoga državnog odvjetnika. Ta je funkcija već neko vrijeme upražnjena,, a premijer Andrej Plenković danas je kazao kako će se sutra na sjednici Vlade dotaknuti i ove teme.
U intervjuu za 7dnevno, Dragičević govori o motivima za kandidaturu te otkriva detalje iz svoje zanimljive biografije, ali i slojevite probleme s kojima se susreće hrvatsko pravosuđe.
Što vas je motiviralo da se kandidirate za glavnoga državnog odvjetnika i zbog čega mislite da ste idealan kandidat za tu funkciju?
Nakon gotovo 30 godina rada kao odvjetnik i vođenja svog odvjetničkog ureda, pa odvjetničkog društva, smatram da je došlo vrijeme da svoje znanje i iskustvo iskoristim i za unapređenje drugih sustava. U tom smislu smatram da mogu, ali i moram pridonijeti i unapređenju DORH-a, a time i cjelokupnog pravosuđa i pravne države u cjelini. To je još jedan od načina na koji uistinu mogu učiniti razliku. Jer, nakon toliko godina rada i stečenog iskustva, bilo bi neodgovorno propustiti priliku i ne učiniti sve što mogu kako bi se otklonile uočene greške sustava kojemu je glavni državni odvjetnik na čelu. Vrlo se često zanemaruje činjenica da netko tko je izvan sustava, ali se na ovaj ili onaj način s njim susreće, bolje uočava njegove nedostatke, ali i moguća rješenja. Istina je da sam stručnjak za trgovačko, a ne za kazneno pravo, međutim, to ne smatram svojom manom, već, dapače, prednošću. Zadatak glavnoga državnog odvjetnika nije samo progon počinitelja kaznenih djela nego i dobra organizacija, delegacija, odnosno stvaranje efikasnog sustava. Glavni državni odvjetnik u većem je dijelu uključen u kaznene procese iz glave gospodarskog kriminala, u čemu je znanje trgovačkog prava ključno, te smatram da je to razlika koju mogu učiniti.
Mnogi tvrde da je pravosuđe rak-rana hrvatskog pravosuđa. Kako komentirate stanje u pravosuđu i na koji biste ga način mijenjali?
Ne bih ga možda nazvao rak-ranom, ali svakako postoje stvari koje je potrebno i nužno mijenjati, a o čemu govore i mnogi pokazatelji, kao i mišljenje EU-a o stanju u našem pravosuđu. Smatram da je naše pravosuđe u mnogočemu zaostalo u nekim starim vremenima, čega se treba osloboditi. Glavninu promjena nužno je prikazati kroz transparentniji i učinkovitiji sustav, zbog čega u svom programu predlažem specijalizaciju timova unutar DORH-a. Problemi u organizaciji pravosuđa vidljivi su i sada, u doba krize uzrokovane koronavirusom, kada već više od mjesec dana sudovi ne rade, a nakon potresa u Zagrebu još nisu organizirane rezervne lokacije za zgrade suda jer sadašnje nisu uporabljive, što je nedopustivo. Sustav ne smije stajati! Pa čak je i u Srbiji omogućeno održavanje rasprava preko videopoziva, što je kod nas rezervirano samo za najhitnije predmete, dok se s preostalih 99,9% stoji, a to će dovesti do zatrpanosti sustava jednom kada prođe ova kriza, čime će izravno biti oštećeni građani. Smatram da je pravosudni sustav nužno ubrzati.
Parafrazirat ću jednu mudru izreku – pravda nije pravda ako nije brza. To zaista i mislim. Nedopustivo je da prvostupanjski postupci traju dulje od dvije godine, da se rasprave zakazuju npr. s odmacima od osam mjeseci ili godinu dana. Nužno je da sudac vodi postupak na način da rasprave zakazuje mjesec za mjesecom, što će pridonijeti i kvaliteti njegova rada s obzirom na to da će uvijek biti potpuno upoznat s predmetom na kojem radi. Nakon što prođe nekoliko mjeseci i kada sudac mora svaki put ispočetka čitati predmet, gubi se i na volji i na kvaliteti, što rezultira manje kvalitetnim presudama i opet ide na štetu građana.
Kad je riječ o DORH-u, smatram da je najbitnije oformiti timove i specijalizirati ih za pojedinu granu, skupinu kaznenih djela i sl. Također smatram da je nužno angažirati i vanjske stručnjake, odvjetnike, porezne savjetnike, forenzičare, financijske stručnjake koji svojim znanjem i iskustvom u realnom sektoru mogu uvelike pridonijeti brzini rada Državnog odvjetništva. Smatram da je to jedini način da DORH bude učinkovitiji i brži, što je svakako jedna od prvih stvari koju bih mijenjao kada bih bio izabran za glavnoga državnog odvjetnika.
Tko se dosad od glavnih državnih odvjetnika po vašem mišljenju istaknuo svojim radom i koliko su glavni državni odvjetnici pridonijeli negativnoj percepciji pravosuđa?
Smatram da se najviše istaknuto Mladen Bajić, on je otvorio mnoge antikoruptivne procese te zaista ostavio trag u radu DORH-a. Moram reći, i ostali su kolege radili svoj posao, ali smatram da im je u nekim segmentima nedostajao rezultat, osobito u pogledu okončanja velikih postupaka. Pogledajte samo primjer Fimi medije, kazneni se postupak vodi tako dugo da je već sada upitna svrha njegova vođenja, a i dovršetka.
Na tom primjeru je vidljivo da država nije ostvarila svoj cilj, a to je naplata imovinskopravne koristi stečene kaznenim djelom. Bojim se da će nas ista sudbina zadesiti i u slučaju Agrokor, jer uzimajući u obzir informacije iz medija, ne mogu shvatiti da, usprkos tome što je veliki broj osoba zaposlenih u DORH-u angažiran upravo na tom predmetu, nije riješen ni navedeni predmet, dok su istovremeno drugi predmeti “na čekanju”.
Smatrate li da je pravosuđe pod utjecajem politike? Kako to korigirati?
Ustav kaže da u Hrvatskoj postoji trodioba vlasti i to na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, međutim, svi smo svjedoci da nije uvijek tako. Samostalnost sudstva, odnosno pravosuđa, smatram ključnom, jer pravosuđe mora biti korektiv za sva nedopuštena ponašanja, kako građana, tako i “politike”.
Međutim, nije uvijek tako i to je nešto što me strahovito ljuti. Pogledajte samo način izbora glavnoga državnog odvjetnika. Iz medija sam načuo kako je ministar Bošnjaković izjavio da će Vlada možda poništiti natječaj za glavnoga državnog odvjetnika, a ako je ta izjava vjerodostojna, čini se nedopustivim da Vlada poništava natječaj koji je raspisalo Državno odvjetničko vijeće, međutim, vjerujem da kolega Bošnjaković, koji je vrhunski pravnik, ne bi takvo nešto izjavio. Treba mijenjati zakone i odmaknuti politiku u cijelosti od pravosuđa. Glavni državni odvjetnik, a i DORH u cjelini, mora biti korektiv, a slanjem bilo kakvih ishitrenih signala ne šalje se ohrabrujuća poruka malom čovjeku koji, prema tome, nema ni povjerenja u sustav, što je nužno mijenjati!
Godinama ste zastupali udrugu Potrošač. Možete li izdvojiti probleme s kojima se potrošači najčešće susreću?
Moj odnos s udrugom Potrošač počeo je prije mnogo godina. S profesionalnog aspekta, moram reći, tu sam ostvario neka od svojih najvećih postignuća, a svakako ona na koja sam najviše ponosan, zato što smo svi zajedno radili na zaštiti malog čovjeka i građanina koji je u moru velikih afera, predmeta i slučajeva zapostavljen. Moram spomenuti velikane zaštite potrošača u Hrvatskoj, svakako s vodstvom Ilije Rkmana, Jadranke Kolarević te Igora Vujevića, koji već godinama nesebično rade i život su posvetili zaštiti potrošača, bez obzira na to što ih država uporno opstruira i ne omogućuje im dostatna sredstva za normalno funkcioniranje. Problemi s kojima se potrošači susreću su svakojaki, ali u prvome redu moram istaknuti prvijenac borbe za prava potrošača, a to je bila promjena načina obračuna pretplate od teleoperatera, kada je Udruga Potrošač uspjela postići promjenu obračuna pretplate po započetoj minuti u obračun po započetoj sekundi. Nadalje, uvijek je bitno spomenuti stalne borbe s kojima se potrošači susreću, a to su nekvalitetni proizvodi, odnosno proizvodi manje kvalitete plasirani na hrvatsko tržite.
Međutim, kao najveći izazov za potrošače, pa onda i sve nas koji se bavimo njihovom zaštitom, svakako se mora istaknuti slučaj Franak, u kojem je udruga Potrošač pokrenula prvu kolektivnu parnicu u Hrvatskoj koja je uspješno okončana, međutim, borba za svakog pojedinog potrošača tek sada predstoji s obzirom na to da se trenutno vodi veliki niz pojedinačnih predmeta u kojima potrošači nastoje pred sudom dobiti povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. U radu s klijentima jedna stvar se uvijek provlači, a to je razina iscrpljenosti i egzistencijalni rub pred koji su naši građani dovedeni zbog kredita u francima. Vezano uz slučaj Franak, banke su pokrenule i arbitražni postupak protiv RH u Washingtonu, za što smatram da je DORH trebao prevenirati i time smanjiti mogućnost nastanka štete i troškova na strani države te u pregovorima s bankama postići mirno rješenje na zajedničko zadovoljstvo svih strana, ali i građana.
S tim u svezi, meni se čini nelogičnim da Hrvatsku pred arbitražom u Washingtonu zastupaju samo strani odvjetnici iz Londona, dok ni jedan domaći stručnjak iz tog područja nije angažiran, što bi moglo dovesti do štetnih posljedica. Smatram da se država u ovom slučaju trebala jače postaviti u zaštiti svojih interesa.
Ima li pravosuđu korupcije? Na koji se način s time boriti?
Očito ima, kao i u svakoj pori života. Međutim, ako uspijemo na noge postaviti jedan krući sustav koji prevenira, a u konačnici i sankcionira nedopuštena ponašanja unutar samoga sebe, svakako možemo učiniti razliku. Smatram da je nužno promijeniti javno mnijenje i povećati povjerenje u sustav. To je ujedno i jedini način da Hrvatska privuče strane i ozbiljne ulagače. Međutim, barem kada je riječ o općoj percepciji i konkretnim pokazateljima, nalazimo se pri dnu i ne možemo puno dolje, tako da je pred nama, vjerujem, uzlazna putanja.
Koji će biti vaš prvi potez ako postanete glavni državni odvjetnik?
Kada postanem novi glavni državni odvjetnik, prvo ću učiniti clean start, organizirati radne timove, izvršiti pregled postupaka koji su u tijeku, nastojati smanjiti broj aktivnih postupaka, poticati sklapanje nagodbi i u građanskim predmetima, raditi na prevenciji velikog broja postupaka odnosno tužbi, kao što je, na primjer, sada slučaj liječnika, gdje država hitno mora preuzeti odgovornost i riješiti navedeno i slična pitanja prije pokretanja masovnih tužbi.
Ističem da se često zaboravlja kako je jedan od glavnih zadataka Državnog odvjetništva rad na što boljim rezultatima u vidu oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom, što je jedan od aspekata na koji ću svakako usmjeriti veliku pozornost. Također, nužno je da država sa svojom imovinom postupa kao dobar gospodarstvenik, pri čemu bih se svakako zalagao da DORH mora sudjelovati pri donošenju velikih odluka vezanih uz kupnju ili prodaju imovine u državnom vlasništvu ili vlasništvu trgovačkih društava koji su u većinskom vlasništvu RH, kao i u vlasništvu jedinica lokalne i regionalne samouprave. Jače bio se angažirao i u svim pitanjima vezanima uz koncesije, pomorska dobra, raspolaganje turističkim zemljištem te općenito uz rješavanje zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama u vlasništvu RH.
Zbog čega ste često kritični prema bankama i telekomima?
Moja borba protiv banaka i teleoperatera, sada kada bolje pogledam, ispada cjeloživotna. Moglo bi je se čak nazvati donkihotovskom… Stvar je u tome da sustav štiti velike, a to je ono što je meni oduvijek smetalo. Već sam ranije govorio o borbi potrošača protiv Hrvatskog Telekoma vezano uz način obračuna pretplate. Možete li vjerovati da, usprkos činjenici što je upravo nastojanjima Udruge Potrošač promijenjen dotadašnji način obračuna pretplate, čime je de facto priznata osnovanost tužbenog zahtjeva, postupak radi isplate preplaćenih odnosno nezakonito naplaćenih iznosa s osnove pretplate vodi se pred sudom već više od 15 godina, štoviše, još je na sudu prvog stupnja. To je nedopustivo!
Također, što se tiče Hrvatskog Telekoma, postoje neke poslovne odluke koje su upitne te negativno utječu na isplatu dividende desecima tisuća malih dioničara, među ostalim i hrvatskim braniteljima jer većinu dionica Fonda hrvatskih branitelja čine upravo dionice Hrvatskog Telekoma. Neki od dioničara Hrvatskog Telekoma već godinama vode borbu u kojoj pokušavaju dokazati da HT beskamatno kreditira društvo majku Deutsche Telekom te potencijalno čak i oštećuje državni proračun! Međutim, pojedini subjekti u Hrvatskoj čine se nedodirljivima…
Što se banaka tiče, to je isto još jedna borba malih protiv velikih. Kao što sam ranije rekao, u slučaju Franak Savez Potrošač zajedno s Udrugom Franak ostvario je povijesni uspjeh u kolektivnoj parnici na tragu kojeg će se, vjerujem, nastaviti i u pojedinačnim parnicama potrošača. Da vjerujem u takvu vrstu borbe protiv golijata, govori i činjenica da sam u ime svog odvjetničkog društva jedini koji je podnio tužbu protiv Grada Zagreba i gradonačelnika Milana Bandića zato što je, usprkos potpisivanju ugovora o zastupanju i angažmanu velikog broja odvjetnika, veliku većinu predmeta dodjeljivao u rad nekolicini odvjetničkih društava, dok su ostali odvjetnici koji su imali ugovore zbog sukoba interesa onemogućeni zastupati druge fizičke i pravne osobe u sporovima protiv Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga a da nisu od Grada Zagreba dobili bilo kakav posao.
Koliko vaše međunarodno iskustvo može pridonijeti funkcioniranju DORH-a?
Smatram da je moje međunarodno iskustvo presudno i da me ističe u odnosu na druge kandidate. Htjeli, ne htjeli, živimo u svijetu koji teži povezivanju. Hrvatska je članica EU pa je poznavanje jezika postalo imperativ. S obzirom na to da se tečno služim s čak četiri strana jezika, kao i naš premijer Plenković, te da imam iskustvo rada u SAD-u, Italiji i Njemačkoj, kao i činjenicu da sam stručni član saborskoga odbora za europske poslove, smatram da svojim iskustvom mogu uvelike pridonijeti funkcioniranju DORH-a.
Takvu internacionalnu pozadinu, štoviše, smatram toliko važnom, da bih se čak usudio predložiti da svaki od kandidata za glavnoga državnog odvjetnika svoj program mora predstaviti i na jednom stranom jeziku. Moje iskustvo pokazuje da znanje jezika svakako pomaže u promociji Hrvatske u Europi i svijetu te stvaranju respekta stranih kolega, za što nam je primjer ugled koji uživa premijer Plenković u diplomatskim krugovima i među vodećim svjetskim državnicima.
Odvažio sam se na ovaj potez i prijavio na natječaj zato što stvarno vjerujem da mogu sustav učiniti efikasnijim i transparentnijim, ali ne samo to, već da je na meni i odgovornost da to pokušam. Parafrazirat ću Mešu Selimovića i reći: “Boj se ovna, boj se govna, a kada ćeš učiniti nešto za svoju domovinu!”.