Izvanredni izbori se kao jedna od opcija o kojoj razmišlja premijer Andrej Plenković spominju gotovo dvije godine. Iako se u početku činilo da od tih zakulisnih nagađanja neće biti ništa, potezi koje Plenković povlači posljednjih nekoliko tjedana i obećanja koja nudi naciji daju naslutiti da je premijer ušao u ozbiljnu kampanju za osvajanje trećeg uzastopnog mandata, što se među njegovim suradnicima opisuje kao jedan od njegovih najvećih ciljeva u respektabilnoj političkoj karijeri.
Ne treba biti politički stručnjak da bi se zaključilo da je Plenkovićeva trenutna pozicija nezavidna ne samo zbog pada rejtinga nego i zbog socijalne i gospodarske krize koja se polako prelijeva u ozbiljne štrajkove i prosvjede onih koji opravdano ukazuju na to da je nešto trulo u državi Hrvatskoj. Činjenično je stanje da mladi liječnici u Hrvatskoj godinama pokušavaju pronaći svoje mjesto u sustavu koji vapi za mladim snagama, činjenica je i da su odgojitelji i prosvjetari na izmaku snaga i da su tu hitno potrebne strukturne promjene za kojima vape i policija i pravosuđe i svi drugi resori zbog kojih Hrvatska ostavlja dojam zapuštene države u kojoj Plenković okuplja svjetske vođe, šaljući time poruku da je on glavna faca u ratu između Ukrajine i Rusije jer je stao na ukrajinsku stranu, što uistinu jest humano, ali ovdje u Hrvatskoj narod se s pravom pita kada će Plenković i njegovi ministri pokazati humanost prema stanovnicima Banovine koji još jednu zimu čekaju u kontejnerima.
Niz afera
Gdje su ti europski milijuni u koje se Plenković kleo nedugo nakon potresa, zapitat će se svatko tko prođe središtem Gline ili Petrinje, a ništa bolje stanje nije ni u drugim sredinama koje nije poharao potres, nego neimaština i iseljavanje mladeži koja nije pristala na to da stranačkom knjižicom dođe do radnog mjesta. Situacija nije dobra već sada, a teški dani prema najavama iz Vlade tek dolaze, cijene hrane i energenata već sada divljaju, a pitanje je što nam nosi uvođenje eura i zima koju cijela Europa dočekuje s golemom neizvjesnošću. Dočekuje se s neizvjesnošću u Plenkovićevu timu i iduća godina, kada bi uz euro u Hrvatsku trebala stići i recesija koju premijer dočekuje s neiskusnim ministrom financija Primorcem i podjednako neiskusnim ministrom gospodarstva Davorom Filipovićem. Godina je to u kojoj se i u Plenkovićevu HDZ-u najavljuju prvi ozbiljniji unutarstranački obračuni između premijerove struje i takozvanih konzervativaca koji sve teže skrivaju nezadovoljstvo stranačkim padom rejtinga, koji, doduše, zabrinjava i premijera Plenkovića jer je upitno kada i na kome će se zaustaviti afera INA od koje ni mediji ni javnost ni oporbeni saborski zastupnici ne misle odustati jer su uvidjeli da je baš to jedna od najslabijih Plenkovićevih točaka preko koje Vladu najsnažnije nagriza Mostov Nikola Grmoja, premda u Plenkovićevim redovima vjeruju kako iza te napadačke retorike stoji Plenkovićev stari neprijatelj Zoran Milanović.
Nema Plenković više vremena za neprijatelje, na njemu je da učini sve što je u njegovoj moći kako bi se dodvorio potencijalnim biračima, jer prema tvrdnjama upućenih, recesija u Hrvatsku stiže sredinom iduće godine, tu veliku krizu Plenković će pokušati iskoristiti za osvajanje parlamentarnih izbora, baš kao što je to svojedobno učinio s pandemijom koronavirusa. U skladu s time, u vladajućim redovima govori se da je najrealniji scenarij taj da se parlamentarni izbori održe u lipnju iduće godine, a dotad građani od Plenkovića mogu očekivati nove pakete mjera, ali i realizaciju niza obećanja koja uz ostalo podrazumijevaju gradnju i obnovu škola i vrtića diljem zemlje u kojima će se školarcima osigurati besplatni obroci.
Jasni planovi
Tek je to dio Plenkovićevih velikih predizbornih planova, do lipnja bi se i na Banovini trebali osjetiti pomaci u pogledu obnove, kažu u premijerovu timu te najavljuju nove i velike obračune s korupcijom, pa i onom koja se odvija u HDZ-ovim redovima. U tim se redovima s planiranjem izbornih i poslijeizbornih procesa ide tako daleko da se kao potencijalni Plenkovićev koalicijski partner nakon idućih parlamentarnih izbora sve ozbiljnije spominje platforma Možemo zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića koji je s članovima Plenkovićeve vlade u odličnim odnosima, a redovito kontaktira i sa samim premijerom pa nije nemoguće da u platformi Možemo i manjinskim saborskim zastupnicima Plenković doista i nakon idućih izbora pronađe svoje političke saveznike s kojima će znatno lakše surađivati nego s desnim opcijama koje se nemaju namjeru kompromitirati i ugrožavati koalirajući s Miloradom Pupovcem. Prema trenutnim anketama, sve i da Plenković poželi formirati vladu s konzervativnim predznakom, to ne bi bilo provedivo bez Mosta, a njemu suradnja s mostovcima ne pada na pamet jer s Tomaševićem znatno lakše pronalazi zajednički jezik po principu one stare narodne ruka ruku mije, što nije puno drugačije od odnosa kakav je imao s pokojnim Milanom Bandićem. Jasno je da bi suradnja između HDZ-a i Možemo politički naštetila Tomaševićevoj platformi, no Plenković je i dosad koalicijom s HNS-om i Pupovcem dokazao da je kralj političkih floskula i da zna i umije zbrinuti svoje koalicijske partnere štiteći ih od medijskih nasrtaja. Kako će se Možemo zaštititi ako pristane na suradnju s Plenkovićevom strankom, teško je reći, ali i u takvim neprincipijelnim političkim trgovinama floskule nerijetko prolaze pa nije nemoguće da njima svjedočimo i nakon idućih parlamentarnih izbora.
Velike ambicije
Među analitičarima koji ne odbacuju mogućnost suradnje između HDZ-a i Možemo vjeruje se da će se glasovi platforme Možemo u slučaju da se ta opcija doista zbliži s Plenkovićem preliti na Centar, stranku Ivice Puljka. On pak odnedavno sve ozbiljnije razmišlja o nacionalnoj političkoj karijeri te se vidi i u ulozi predsjednika Vlade, što je jedna od ideja koju promiče predsjednik Milanović, ali i jedan od razloga zbog kojih još nije formirana velika lijevo-liberalna koalicija preko koje bi se trebalo rušiti HDZ. Poznato je, naime, da osim Puljka, premijerske ambicije ima i Peđa Grbin, ali i zastupnica Benčić te Mostov Nino Raspudić pa je lako zaključiti da na domaćoj političkoj sceni vlada veliki košmar i pregrupiranje koje je još jedan pokazatelj početka predizbornih procesa u kojima sudjeluje i Plenković, koji zasad sanira vlastiti rejting.
Prema redovnim rokovima, 2024. naznačena je kao izborna godina jer se tada u svibnju održavaju izbori za Europski parlament koji su značajni utoliko što pokazuju kakvo je raspoloženje biračkog tijela. Nakon toga, u srpnju ili početkom jeseni, po redovnom kalendaru trebali bi se održati parlamentarni izbori, a zatim krajem godine i predsjednički. Da se kojim slučajem iz mjeseca u mjesec ne otkrivaju nove HDZ-ove afere, Plenković bi možda redovne izbore čekao bez previše kalkulacija, no s obzirom na trenutnu atmosferu, nije čudno što se izbori prije redovnog roka kao tema svako malo provuku po političkim kuloarima.
Još je tijekom rujna nezadovoljna i ujedinjena oporba od Plenkovića i članova njegove vlade tražila da podnesu ostavke i raspišu izbore pozivajući se na pljačku u INA-i, zbog čega je dio oporbenjaka sudjelovao u prosvjedu koji se pretvorio u potpuni fijasko. Sve ono što Plenković trenutno obećava najavljujući gradnju stadiona, dvostruke naknade roditeljima, povećanje plaća u javnim i državnim službama, ulazak u eurozonu i Schengen, neradnu nedjelju i ulaganja u obranu zaista podsjeća na predizbornu kampanju, no pitanje svih pitanja je što bi se točno dobilo prijevremenim izborima i koliko bi oni doista koristili Plenkoviću. Premda je HDZ-ov rejting klimav, on se stalno vrti oko 25 posto, što je i dalje osjetno više od SDP-ova. Iako Plenković nije omiljena politička figura u državi, Peđa Grbin i dalje je, bez obzira na sve afere vladajućih, građanima mnogo antipatičniji od premijera.
Pucanj u prazno
Oporba bezuspješno traga za liderima i političkim predstavnicima, a njihova povremena ujedinjenja zasad za Plenkovića ne predstavljaju veću opasnost, dapače, čini se da su za Plenkovića mnogo opasnije unutarstranačke turbulencije u HDZ-u u kojem i premijerovi kritičari odbijaju istupati u javnost imenom i prezimenom sve dok su sigurni u to da ih on održava na vlasti. Oni koji ga poznaju reći će kako je premijer u političkom kontekstu gledano veliki strateg i diplomat koji nije otvoren za rizike, što bi prijevremeni izbori zaista i bili. Rizik je za Plenkovića i iduća godina koja sa sobom donosi krizu i neizvjesnost, što kod premijera već sada izaziva nervozu i sve arogantnije istupe koji ne nalikuju na njegov politički diskurs i baš zato moglo bi se ustvrditi da su pred nama u svakom pogledu neizvjesna vremena koja bi doista sa sobom mogla donijeti i iznenadne izbore na kojima će Plenković pokušati zacementirati svoju poziciju osvajanjem trećeg mandata.