Moraju li Gospić i Lika biti HDZ-ova gubernija?

Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL

HDZ-ovac Darko Milinović postao je župan i naravno, kako je u "ljubavi i politici sve dopušteno", HDZ će sve učiniti i čini, iskustvo od prošlih lokalnih izbora govori, ne birajući sredstva, da osvoji i Gospić koji je za HDZ (pre)važna uporišna točka na političkoj mapi Hrvatske.

Pročelje jedne zgrade u Kaniškoj ulici u Gospiću nudi prolazniku grafit ispisan krupnim slovima GOSPIĆ JE UVIK DESNO. Zanimljivo. Napose iz današnjeg političkog konteksta i perspektive. Ipak, nije li tu  riječ o indoktriniranima i zabludjelim idealistima, a što je posebno zbunjujuće i zabrinjavajuće, dragovoljnim taocima jedne promašene politike koja se kiti desnim perjem? A to HDZ-ovo desničarenje, na koje je autor grafita vjerojatno mislio, poput je velebitske magle…

Uz  temeljno pitanje – što je to u hrvatskoj politici “desno” i misli li autor grafita samo na HDZ koji, evo, uvik vlada Likom? Dosad je i Gospić bio uvik HDZ-ov, no je li došlo vrijeme da se političke karte bolje promiješaju uoči drugog i odlučujućeg kruga lokalnih izbora? Za dobro Gospića i Like, za dobro ljudi koji tamo žive. Politički monopol nikad nije dobar i lako skrene u jednoumlje kakvo smo imali do 90-ih. Istina, predznak je sada malo drukčiji, svi se busaju u svoja hrvatska prsa, no nitko ne može poreći činjenicu – zanimljivo bi bilo znati ima li onih iz prijašnjih struktura više u SDP-u ili HDZ-u? Tada su ispeki zanat i znaju kako funkcioniraju poluge vlasti. Poželjno je misliti vođinom glavom i teško onom tko makar ponekad (pro)misli svojom glavom…

 HDZ-ovac Darko Milinović postao je župan i naravno, kako je u “ljubavi i politici sve dopušteno”, HDZ će sve učiniti i čini, iskustvo od prošlih lokalnih izbora govori, ne birajući sredstva, da osvoji i Gospić koji je za HDZ (pre)važna uporišna točka na političkoj mapi Hrvatske.

Osim onima koji spavaju dubokim političkim snom, poput ličkog medvjeda, posve je jasno – HDZ nije desnica, ma što to značilo, desničari više ne stanuju u HDZ-u! Prisjetimo se ovog trenutka samo Zlatka Hasanbegovića koji je svojim desničarskim stavom, karakterom i dosljednošću donio mnoge glasove HDZ-u da bi onda “kad je odradio svoje”, za nagradu dobio pogled na izlazna vrata…

Eventualna prigodničarska, uglavnom jeftino populistički  “desna” predizborna retorika nije ono što ljudi Gospića i Like očekuju. Ne trebaju im kolači. Samo kruh i radna mjesta.

Uvijek je vrijedilo – činjenice su svete, tumačenja su proizvoljna. Pogledajmo činjenice, tumačenja su ionako uvijek osobne naravi: što je HDZ učunio za Gospić i Liku u proteklih 20-ak godina, a bilo je Ličana na visokim političkim funkcijama, od ratnog premijera Valentića koji je rođen u Gospiću – do dana današnjega?  Jako, jako malo. Skoro ništa.  A to što su trebali i morali makar malo više, Ličani su skromni ljudi,(po obećanjima se trebao i Velebit premjestiti)  koga je uopće briga dok traje opijenost Ličana HDZ-ovom promašenom politikom i izgubljenim godinama!?

Zar se politika svodi na janjičare negdje usput ili u ZLATNOJ POTKOVI, na lukolovske gozbe i brojne povlastice na račin poreznih obveznika, osiromašenih i umrtvljenih građana Like? Na lažna obećanja dok izbori ne prođu? Gdje su nove investicije, kako živi prosječan stanovnik Gospića ili Like?

Međutim, vlast, čast, moć i novac ne ispuštaju se tek tako iz ruku: prate ih zastrašivanja, prijetnje, ucjene, političke i životne laži i napokon, kao jedno od posljednjih sredstava, plaćeni glasovi! Da bi ironija bila potpuna, te nesretne plaćenike lokalni moćnici plaćaju novcem koji je ionako njihov. Posve je jasno, nije riječ o novcu koji bi netko odvojio iz svog džepa, i te metode dovele su Liku u situaciju u kojoj se nalazi. Ne pomaže tu nikakvo friziranje i retuširanje. Lika je raseljena, devastirana, zapuštena i osiromašena. Caruju beznađe i tupa inercija. I začudo, ljudi se već godinama mire s takvom situacijom.

                                Od kladionice do kafića

Kao i drugdje u Hrvatskoj, u Lici na poseban način, poduzetništvo i gospodarstvo svodi se na trgovačke lance, kladionice, kafiće, na šverc-komerc, ponajprije na uvozni lobi, i ta politika, u Lici cijelo vrijeme HDZ-ova, ima svoju konstantu: svake godine ljudi sve teže i lošije žive. Selo je obezglavljeno, u Gospiću ili Otočcu do posla se može doći jedino VIP-om ili NAVIP-om. Veza i protekcija ili naročita veza i protekcija. Politički moćnici sve diktiraju, gdje će se zaposliti čistačica a gdje direktor. Tko drukčije kaže, ili ne pozna situaciju ili svjesno laže.

Svakako bi za dubinsku psihologiju bilo zanimljivo odgovoriti na pitanje – zašto ljudi koji nisu zadovoljni onima dosad, opet, uglavnom ili redovito biraju njih!? Kakvi to sadomazohistički porivi ili jednostavno strah caruju u dušama glasača? Zašto se boje dati prigodu onima koji su se dokazali u životu svojim poslovnim uspjesima, onima koji bi realizirali nove projekte i privukli kapital i investitore? A to zasigurno ne mogu oni kojima je politika prvo i jedino “radno mjesto”, koji politiku shvaćaju i tako se ponašaju u stilu – ako zagrabim od velike gomile kojom raspolažem u svoj džep neće se baš vidjeti…valjda će me štititi baza i partijski drugovi!

Zar ljudima Gospića nije dosta politike, poigrajmo se malo metaforama i drugim stilskim figurama, u stilu: od hladnog predjela nudimo vam morske češljeve s palačinkama od povrća i umakom od bijelih gljiva; dimljeni iverak u listovima zelene salate; rolada od pečene patke s ružmarinom i drenovim umakom, te salata od morskih plodova s pireom od avokada. Podrazumijeva se i kapučino od kokosova mlijeka, dok vam kao glavno jelo nudimo filete jesetre s kosanim odrescima od povrća u umaku od šampanjca!

No što ćemo s onima koji nemaju kruha, koji nemaju posao? Političari im u tim situacijama, lijući krokodilske suze, redovito ponude kolače – u stilu Marije Antoanete…

Nije dobro za Gospić i Liku ako birači svoju ulogu shvate poput Napoleona koji je jednom rekao:”Nikad nisam samostalno donosio odluke, uvijek sam bio talac okolnosti.” Upravo ovog trenutka  žitelji Gospića pokazat će koliko samostalno, bez predrasuda i s uvjerenjem donose odluke. U protivnom…

                         A što nam je govorio Ante Starčević?

U drugoj polovici 19.st. na hrvatskoj političkoj sceni pojavio se i dosad je neprevaziđen dr. Ante Starčević. Starčević je u sušačkoj SLOBODI 23. ožujka 1883. između ostaloga napisao: “(…) mi iskreno ljubimo i za brata držimo i Srba, i Žida, i Nijemca, i Talijana, i Ciganina, i Luterovca, svakoga tko radi za općenito dobro svega naroda i cijele domovine, a plašimo se jednako i Hrvata i Srba, svakoga tko je proti onim skupnim svetinjam.”

Uz neslomljivu čvrstoću značaja, imala je Starčevićeva popularnost (od ovoga bi mogli učiti svi hrvatski političari! op.a.) jako uporište u skromnosti njegova načina života. Osobne potrebe sveo je na minimum. Odricao se svega, bez čega se ikako moglo biti. Nije se ženio. U jelu i piću umjeren, često oskudan. Odijevanje siromašno. Za novce nije mario. Kao veliki bilježniki županije riječke imao je lijepu mjesečnu plaću i kad bi 1. dobio plaću, zadržao bi za sebe koliko mu je trebalo da plati stan i da se prehrani, a ostatak bi podijelio sirotinji!

Imao je običaj reći – “Ne slijedi slijepo nikoga! Slijedimo čine, ne riječi!”

Poznato je njegovih 30 naputaka članovima stranke prava i evo prvog naputka:”Strah i plaća, te dvije staze koje vode k srcu ljudskom, niti su stalne ni vrijedne za dobru stvar, ni u vlasti stranke prava. Stoga ovoj stranki ne ostaje nego da radi upućivanjem, podučavanjem.” Spominje Starčević pravicu i nepodmitljivost, da bi u 17. naputku rekao:”Budući da ima ljudi lakoumnih, prevrtljivih i naručenih, ne ima se bez dovoljnih dokaza vjerovati ni povjerenje davati.” Ili 24. naputak:”Narodu ništa ne obećavati, dok mu ne možeš dati, i opominjati ga, naka pazi na one koji mu obećavaju.” Ovako je govorio Ante Starčević 1871. godine, no njegove riječi i danas bi bile najbolji naputak, konkretno za građane Gospića uoči 2. kruga lokalnih izbora i biranja gradonačelnika. Politička bitka za Gospić bliži se svome crescendu uz samo jedno pitanje – kome dati povjerenje? Dosadašnjim HDZ-ovim gubernatorima ili čelniku HSP-a Karlu Starčeviću? Prvi su dokazali koliko ne mogu, ne znaju ili ne žele iz njima, možda znanih razloga, drugi se dokazao van politike u poduzetništvu. Izbor bi trebao biti jednostavan. Ako su dosad građani Gospića padali na ispitima, vrijeme je da nametnuti sentiment ostave doma kad krenu na izbore i da se probude iz polusna i umrtvljenosti, iz političke letargije koje je zahvatila Gospić i Liku! Ne podobnima ili stranačkim poslušnicima i uhljebima, onima koji misle da su jedina mjera i kriterij hrvatstva i domoljublja, nego hrabrima, sposobnima i poštenima! Gospić je takvog zaslužio! Hoće li ga prepoznati? Status quo ili novi politički iskorak?

Facebook Comments

Loading...
DIJELI