NA AMBALAŽI ZAKIDAJU GRAĐANE I PRORAČUN! Poznati hrvatski brend ismijava sustav, država godišnje gubi milijune

Foto: Josko Supic / Cropix/Ilustracija

Brojni su građani posljednjih godina primijetili različite oblike svojevrsnih prevara na ambalaži proizvoda čija je gramaža umanjena iako im je cijena ostala ista, a nerijetko je i viša.

Da na našem tržištu ne postoji nikakva kontrola, kao i da je stupanj zaštite potrošača na iznimno niskoj razini, učestalo upozoravaju i specijalizirane udruge koje se bave tom tematikom, međutim ta upozorenja u praksi ne padaju na plodno tlo.

U moru novih Vladinih pravilnika, izmjena i dopuna raznih zakona te pravilnika i uredbi za koje prosječnom hrvatskom građaninu treba tumač za pravna bespuća, mnogo je toga što prođe nezapaženo.

Dosjetili se kako uštedjeti

Jedan od takvih nezapaženih je i Pravilnik o ambalaži i otpadnoj ambalaži koji je donesen u sklopu Zakona o održivom gospodarenju otpadom prije nešto manje od dvije godine na prijedlog Ministarstva zaštite okoliša na čijem je čelu Tomislav Ćorić.



Upitno je, međutim, kako i za koga je taj pravilnik donesen. Njime je određen sustav povratne naknade kojim se propisuje povratna naknada proizvođačima koju za pića pakirana u stakla volumena jednakog i većeg od 0,20 l plaćaju na račun Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 0,50 kuna po bočici. Smisao je bio da se format 0,20 l reciklira.

No takva odredba očito ide u prilog dovitljivim proizvođačima poput Juicyja koji su pronašli način da zaobiđu sustav, što u konačnici državu stoji desetke milijuna kuna.

Vlasnik svih robnih marki unutar Juicy portfelja, točnije Stanić Beverages d.o.o. koji je dio Stanić grupe, jedan je od onih koji su uspjeli pronaći zaobilaznicu, i to preko ambalaža od 0,195 l, te sada nije obveznik plaćanja 0,50 kuna po bočici.

Kako godišnje proizvedu oko šest milijuna bočica Juicy sokova, jasno je da se sa smanjenom ambalažom izbjeglo plaćanje obaveza prema državi, odnosno Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u iznosu od tri milijuna kuna godišnje, a osim toga, bočice od 0,195 l se ne recikliraju, nego završavaju u smeću i zagađuju okoliš.

Mudra odluka

Je li se rješenja dosjetio sam vlasnik, odnosno predsjednik Uprave društva Svjetlan Stanić, ili su na ideju došli savjetnici kojima je okružen?

Ne ulazeći u Stanićeve zaboravljene afere kada je bio osumnjičen za davanje mita bivšem šefu Hrvatskog fonda za privatizaciju Ivanu Gotovcu, ovakav postupak baca sjenu na poslovanje renomiranog brenda, ali kako to obično bude, obraz i čast Juicyja u ovom trenutku su najmanja briga.

Za državnu je blagajnu problematično to što se višemilijunski iznosi tako zaobilaze, kao što se zaobilazi i obveza ispunjavanja nacionalnih ciljeva uporabe i recikliranja spomenutog proizvođača, jer svojim poslovanjem Stanić izbjegava naknadu gospodarenja otpadnom ambalažom. Sve to odvija se u vrijeme kada sve uljuđenje države i članice EU-a ulažu velike napore u zaštitu okoliša i promicanje učinkovitih načina gospodarenja otpadom, dok paralelno s time u Hrvatskoj svjedočimo eklatantnom primjeru nemara i nebrige.

Na policama trgovačkih lanaca diljem naše zemlje, ali i izvan nje, moguće je vidjeti staklene bočice sokova Juicy na kojima je jasno otisnut volumen od 0,195 l, dok se na internetskim stranicama Stanić Beveragesa, kao i na promidžbenim materijalima, i dalje navodi mjera volumena od 2,0 kao što je to bilo i prije donošenja Pravilnika.

Pojednostavljeno rečeno, osim evidentne makinacije s ambalažom, ovdje je riječ i o lažnom oglašavanju. Razumljivo je da prosječnom kupcu neće nedostajati kap do dvije okrepljujućeg napitka, ali državnoj blagajni svakako hoće, ili bi barem trebalo.

Treba se zapitati jesu li drugi proizvođači koji se u svojem poslovanju drže regulativa manje pametni i je li ovo još jedno u nizu evidentnih ismijavanja sustava te do koje je mjere takvo što prihvatljivo. Jednako tako, postavlja se pitanje treba li država reagirati na takvo postupanje i zašto pristaje na gubitak milijuna kuna takvim oblikom makinacije, a uz to ostaje nejasno tko u svemu tome štiti državne interese.

Ogroman manjak

Reakcije na takvo što nema i čini se da se ne provodi nikakva kontrola.

Bilo kako bilo, kapi koje nedostaju mjere se u mililitrima kako bi se izbjeglo plaćanje Fondu, akumuliraju se u bazenu ogromnog manjka u državnoj blagajni, a istovremeno se malo tko pita kamo je nestalo 0,5 mililitara, premda bi si takvo pitanje prije svega trebali postaviti nadležni u Fondu za zaštitu okoliša kojim upravlja Siniša Kukić, koji se svojedobno spominjao kao kadar pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Kada se govori o samom Fondu, treba imati na umu da se u njemu obrću milijarde te da je on još u nadležnosti ministra Ćorića.

Kukić je inače Fond preuzeo nakon ostavke bivšeg direktora, HNS-ova Dubravka Ponoša, koji je s te funkcije odstupio nakon serijala tekstova objavljenih na Dnevno.hr-u, a u kojima se svjedočilo o prijetnjama jednome zaposleniku, pri čemu se u Ponoševu slučaju problematiziralo i zapošljavanje stranačkih kadrova.

Kako se ta priča počela komplicirati i istraživati, tako je Fond preuzeo Vukovarac Kukić, bivši SDP-ovac i Bandićev kadar koji svoju karijeru može zahvaliti ponajprije članstvu u SDP-u.

Jer osim što je, dok je ta stranka dominirala državom, bio direktor vukovarskog hotela Dunav, Kukić je s dolaskom Kukuriku koalicije na vlast postao direktor Vodogospodarskog odjela Osijek, nakon čega je postao zamjenik direktora u Hrvatskim vodama, a sumnjalo se da se te pozicije domogao zahvaljujući prijateljstvu sa zaboravljenim ministrom poljoprivrede, SDP-ovim Tihomirom Jakovinom.

Kukić se s vremenom, nakon posljednjih parlamentarnih izbora, distancirao od Bandića te se zbližio s Miloradom Pupovcem, zahvaljujući kojemu je i u ovoj novoj vladi zadržan na poziciji prvog čovjeka vrlo važnog i iznimno profitabilnog Fonda za zaštitu okolišta.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI