NA POMOLU JE VELIKA TRGOVINA IZMEĐU PREDSJEDNIKA I PREMIJERA: Milanović u politiku vraća Vesnu Pusić

Foto: Igor Kralj/PIXSELL

Kninsko sunce na obljetnici Oluje, a zatim i sinjsko na Alci, zatoplilo je, po svemu sudeći, odnose između predsjednika Zorana Milanovića i premijera Andreja Plenkovića, čiji su sukobi posljednjih nekoliko mjeseci punili medijske stupce.

Moćni vladajući dvojac u Kninu je djelovao prilično razgovorljivo i skladno, a izgleda da su i nakon toga tijekom godišnjih odmora radili telefoni pa su Milanović i Plenković nakon sukoba zbog profesorice Zlate Đurđević ipak uspjeli pronaći zajedničko rješenje za Vrhovni sud.

Zeleno svjetlo tako navodno ipak dobiva sudac Radovan Dobronić koji bi trebao uskočiti u fotelju u kojoj trenutačno sjedi sudac Marin Mrčela, čijoj je kandidaturi premijer Plenković bio nešto skloniji, no izgleda da protiv Dobronića nije uspio pronaći ni jedan valjani argument pa je odlučio dati potporu Milanovićevu kandidatu, i to navodno nakon poziva s Hvara, odakle i premijer i taj poznati sudac sa zagrebačkog Trgovačkog suda vuku korijene.

Zanimljivo je pritom spomenuti i tezu koju je ovih dana javno iznio poznati ustavni stručnjak Mato Palić s osječkog Pravnog fakulteta. “Budući kandidat za predsjednika Vrhovnog suda sudac Dobronić u svom programu navodi kako treba preispitati sudsku praksu vezanu uz europske uhidbene naloge. Jednostavno rečeno, on ne bi izručio Perkovića i Mustača njemačkom pravosuđu i da se njega pita, oni bi trebali biti slobodni. Takvo razmišljanje je očito bilo ključno za potporu predsjednika”, detektirao je Palić na društvenim mrežama. Ova teza o Dobroniću intriganta je utoliko što su se HDZ-ovci predvođeni premijerom Plenkovićem predsjednikovoj kandidatkinji Đurđević donedavno žestoko suprotstavljali upravo zbog famoznog “lex Perkovića”, kritizirajući njezin stav na tu temu koji je gotovo istovjetan stavu suca Dobronića, na kojega sada Plenković planira zažmiriti jer dogovor sa sobom nosi cijeli paket kompromisa.

Upućeni, naime, svjedoče da su se Milanović i Plenković u paketu dogovorili i o veleposlaničkim mjestima, i to po modelu pola-pola, za koji se predsjednik od početka zalagao. Plenković je u početku tvrdio da će sva imena predložiti Vlada, s tim da predsjednik može odbiti one za koje smatra da ne zadovoljavaju kriterije, no sada su očito shvatili da je Milanovićev model sličan te da će njime biti zadovoljena i jedna i druga strana. Koga će Milanović poslati u diplomaciju, nije poznato, no nagađa se da bi u jednu od veleposlaničkih fotelja na njegovu inicijativu mogla uskočiti zaboravljena ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić. Za to vrijeme Plenković ima nešto šire planove i nešto širi popis pa bi tako u Vatikan definitivno trebao poslati Davora Ivu Stiera, svojeg stranačkog kolegu i čovjeka koji je godinama slovio kao Plenkovićev potencijalni izazivač na unutarstranačkim izborima.



Iako je na prošlim HDZ-ovim izborima Stier bio dio protivničkog, odnosno Kovačeva tima, Plenković ga je nakon parlamentarnih izbora odlučio prigrliti, a sada ga, prema tvrdnjama upućenih, šalje u Vatikan kako bi otklonio svaku moguću konkurenciju ili eventualnu prijetnju u stranci, premda izvori bliski Stieru svjedoče kako se on sam zasitio domaće politike te da mu nije ni padalo na pamet rušiti Plenkovića nakon neuspjelog puča kroz koji je prošao. Sa Stierovim odlaskom, ali i raskolom u oporbi od SDP-a do Domovinskog pokreta, Plenković gradi stabilnu poziciju kao političar kojega se još dugo neće moći srušiti i destabilizirati, a u tome mu, svjesno ili ne, pomaže Milanović koji gotovo na dnevnoj bazi izaziva gnjev na ljevici, posebice među svojim nekadašnjim kolegama u SDP-u u kojem od nevještog Grbina traže da se ogradi od predsjednika, međutim, ovaj takvo što ne može učiniti.

No problemi u Plenkovićevoj vladi ipak postoje i osjetni su. Pred nama je, po svemu sudeći, četvrti val pandemije, što daje naslutiti još jednu krizu za hrvatsko zdravstvo koje ionako grca u problemima pa stoga Plenković već od rujna od ministra Beroša očekuje prijedloge kojima će riješiti tu problematiku. Osim toga, Plenković od svojih ministara očekuje da od jeseni počnu s pripremama za ulazak Hrvatske u Schengen, a paralelno s time trebat će provesti pripreme za zamjenu kune eurom. Te dvije stavke, uz Pelješki most, Plenković smatra najvažnijim projektima svoje Vlade koja bi uskoro morala početi nuditi rješenja za potresom pogođena područja od Zagreba do Banovine, gdje građani sa strepnjom očekuju hladne zimske dane, nadajući se da će konačno netko riječi pretočiti u djela i priskočiti im u pomoć.

U neizvjesnu jesen Plenković ulazi s naznakom početka velike financijske krize, ali i najavama nezapamćenih poskupljenja pa je razumljivo da će golem pritisak biti na ministru financija Zdravku Mariću. No tu Plenkoviću problem predstavlja bezidejni ministar Tomislav Ćorić, čiji posao nerijetko obavlja mladi Aladrović nastojeći sanirati greške Ministarstva gospodarstva u kojem se donedavno spekuliralo o tome kako bi Ćorića mogao zamijeniti nesuđeni zagrebački gradonačelnik Davor Filipović. Međutim, kada su reforme u pitanju, premijer problema ima i sa svojim kadrovima pa tako, primjerice, uvelike kasni najavljivana reforma pravosuđa, a ni reformi državne uprave ne nazire se kraj pa će stoga od rujna biti prisiljen osobno vršiti pritisak na Ivana Malenicu koji zasad nije ispunio njegova očekivanja.

Plenkovićeva očekivanja ispunjena su zato u Ministarstvu obrane, no ne zbog ministra Banožića nego zbog toga što se osobno zauzeo za nabavu francuskih borbenih aviona. Upravo zato mu je i bilo važno da s Milanovićem postigne dogovor o veleposlaničkim pozicijama pa bi slijedom toga u Pariz – gdje već dugo nemamo veleposlanika – uskoro mogao aktualni ravnatelj SOA-e, pariški dečko Daniel Markić. Na čelno mjesto SOA-e očekuje se, kao što smo najavljivali, imenovanje profesora Mirka Bilandžića. Pozicija se navodno čuva i za Milanovićeva kuma, aktualnog predsjednika zagrebačke Gradske skupštine Joška Klisovića, koji bi u službu trebao u London, gdje bi zamijenio Plenkovićeva kuma Igora Pokaza. U Washington bi nakon Pjera Šimunovića trebao otići Plenkovićev savjetnik za vanjsku politiku Vladimir Drobnjak, kojega podjednako respektiraju i premijer i predsjednik jer je bio uspješan veleposlanik u UN-u, a prije toga i veleposlanik pri EU-u te glavni pregovarač u pristupnim pregovorima. U NATO-u mandat istječe Mariju Nobilu, a ondje bi Milanović htio imati svojega čovjeka jer je obrana spada u njegove ovlasti, no čini se kako bi zbog toga premijer i predsjednik opet mogli imati nesuglasice jer je to fotelja koja je podjednako atraktivna i premijeru Plenkoviću. Mandat inače uskoro istječe i Jošku Buljeviću u Finskoj, ali i Veselku Grubišiću u Crnoj Gori, otvoreni su svi konzulati u Njemačkoj, Bosni i Hercegovini te Americi i Kanadi. Mandat uskoro istječe Tomislavu Bošnjaku koji bi trebao napustiti Kairo, ali i Petru Ljubičiću u New Delhiju te Jasni Mileti u Rabatu.

Kadrovskih križaljki za Plenkovića i Milanovića bit će napretek, no izgleda da je to ono oko čega su uvijek dosad uspijevali pronaći zajednički jezik. Oni koji dobro poznaju njihove odnose tvrde kako doista jesu spustili lopticu te da je Plenković taj koji je po napucima Mate Granića odlučio popustiti, ne toliko zbog Vrhovnog suda, koliko zbog diplomatskih fotelja, jer je za njega vanjska politika veoma važna. Nije nemoguće da njih dvojica uskoro opet zarate, dapače, oni koji ih poznaju naglašavaju kako je vrlo malo potrebno da vatra opet plane, a Milanović, karakteran kakav jest, bez obzira na kompromise već potpaljuje progovarajući o koronavirusu te zahtijevajući da se odustane od svih mjera koje već sada iz Vlade najavljuju za jesen. U vezi s tim su vladajući od Milanovića očekivali potporu, međutim, on na to očito ne pristaje pa se već sada mogu naslutiti povodi za nove konflikte. No izgleda da ti ratovi, koliko god bili mučni i neumjesni, podjednako koriste i jednom i drugom, koliko god se oni prozivali, kada zatreba, sjednu za stol pa pronađu rješenje.

Paralelno s time Milanović i Plenković ne silaze s liste najpopularnijih političara u državi pa je izgledno da ni jedan ni drugi još dugo neće imati konkurenciju, posebice kada se sagledaju događanja u oporbi kojoj je najjači adut mladi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, koji bez obzira na uspjeh s lokalnih izbora, definitivno nije dorastao političkim kapitalcima Zoranu Milanoviću i Andreju Plenkoviću koji su kroz tvrdu kohabitaciju jedan drugomu i saveznici i protivnici i sve to tempirano, odmjereno i po potrebi. Očito je da obojica vrlo dobro znaju što rade, no Plenkoviću problem ionako nikada nije predstavljao Milanovićev rad, već aktivnosti ministara od kojih se očekuju reforme u izazovnim vremenima koja dolaze. Pitanje je u kojoj su mjeri premijerovi kadrovi dorasli zadacima koji se od njih očekuju, no po svemu sudeći, ni ideja o rekonstrukciji Vlade nije pala na plodno tlo jer HDZ, otkako je Plenković na njegovu čelu, stalno muče isti, kadrovski problemi zbog kojih premijer ne može dovesti u svoj tim ministre reformatore te se s njima napokon prihvatiti posla i uhvatiti ukoštac sa svime zbog čega je nerijetko na meti kritika.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI