NAJHRABRIJI MILANOVIĆEV POTEZ DO SADA! SULUDO! Riskirao političku karijeru: ‘Kraj muškaraca i uspon žena’! Feminizam opsjednut žrtvovanjem

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Kada se predsjednik Milanović nedavno (nije gotovo, samo je zatišje) upustio u raspravu s “predstavnicama” hrvatskog, time i regionalnog Me Too pokreta, vjerujem, bio je borbeno spreman suočiti se s teškom feminističkom fetvom koja je uslijedila nakon njegovih javno izrečenih heretičkih stavova o najnovijoj, vrlo “in” temi – seksualnog uznemiravanja. Svojim je suludo hrabrim doprinosom, koji bi ga u samo malo promijenjenim okolnostima mogao stajati i političke karijere, uzburkao vode oko uzavrelog, pa i prvorazrednog političkog pitanja u Hrvatskoj (suočenoj s nizom ekonomskih, zdravstvenih, socijalnih, sigurnosnih i političkih izazova) koje je promišljeno uspio postaviti na klasnu razinu, upravo onu koju ta pojava i zaslužuje.

Naime, predsjednik je prozvao “logičarke iz udruge BABE” kao opunomoćenice holivudske zvijezde Ume Thurman, za nebrigu o stvarnim životnim situacijama u kojima seksualno uznemiravanje, često nejasno isprepleteno i s drugim vidovima maltretiranja, onemogućava tisuće žena ne samo u napredovanju u karijeri nego često i u svakodnevnom preživljavanju. “Onda sam spomenuo holivudske dive kojima se moraš diviti i obožavati ih kad su mlade, a kad ostare, onda su žrtve. Tada sam rekao da ta priča ne drži vodu. Nek’ idu više k vragu sa zaštitom holivudskih razmaženih diva. Umjesto da one udare nogom… tog Weinsteina, konkretno… dvadeset godina poslije, o tome odluče pričati jer je u pitanju bila gaža od 10 milijuna dolara. To je klasno pitanje”, izjavio je predsjednik Milanović i, zasad, preživio.

Prozvani moćnici


Da podsjetim, riječ je o američkom bubuljičavom, nekad moćnom, producentu Harveyu Weinsteinu koji je zasad osuđen tek na 23 godine zatvora zbog seksualnog uznemiravanja i silovanja, a kako je prošle godine pristiglo još šest tužbi (bit će ih ukupno 11), prijeti mu kazna od 140 godina zatvora. Ispostavilo se da Weinstein, sada već svjetski poznat seksualni predator, u životu ništa drugo nije radio nego silovao ćudoredne holivudske ljepotice.

Prva koja ga je optužila je talijanska glumica Asia Argento (a nakon nje i čopor drugih) koja je u međuvremenu i sama prozvana za seksualno zlostavljanje tada maloljetnog američkog glumca Jimmya Bennetta, međutim, prema njoj su primijenjeni drukčiji standardi. Naime, glumica se glatko izvukla, jer kako je uopće moguće da žena napastuje muškarca osim kuhinjskom krpom po glavi. To nije kraj njezinim lošim iskustvima u poslovnom svijetu, pa je tako nedavno (2021.) Asia Argento optužila i redatelja Roba Cohena za seksualno zlostavljanje tijekom snimanja filma “xXx” 2002. godine. Bilo kako bilo, u Sjedinjenim Državama #Me Too i Time’s Up pretvorili su se u političke pokrete koje su pokrenule slavne žene iz svijeta glazbe, filma i politike. Naime, glumice, pjevačice, voditeljice, novinarke i političarke sjetile su se, mnoge od njih nakon trideset godina, da im je neki utjecajni muškarac stavio ruku na koljeno ili ponudio deal – uloga / pjesma za seks.



Toliko o holivudskim divama! Zaista se slažem sa stavom da je seksualno uznemiravanje klasno pitanje, ali i dio vrlo raširenog mobinga, odnosno psihičkog zlostavljanja koji najčešće osobe na pozicijama (iako ne samo one) vrše nad zaposlenicima s ciljem ugrožavanja njihova dostojanstva, ugleda i časti. S mobingom se zaposlene žene (kao i muškarci) svakodnevno susreću, a unatoč tome, ta praksa nije prepoznata u našem pravnom sustavu, ali ni u sustavu vrijednosti, kao ni pitanja kojima se bave ženske udruge. Dok su najrazličitije vrste uznemiravanja uglavnom solidno pokrivene nacionalnim zakonodavstvom (usklađenim s direktivama EU-a), osobito Zakonom o zabrani diskriminacije (usvojen još 2011.), mobing to nije unatoč tome što je zastrašujuće raširen. Naime, postoji razlika između situacije u kojoj se uznemiravajuće ponašanje pretpostavljenog temelji na nekom od zabranjenih diskriminatornih osnova (iz čl. 1. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije NN 85/08, 112/12) i situacije u kojem se takvo ponašanje ne temelji na jednoj od tih osnova.

Zakonska regulativa

Dakle, ako se ponašanje zlostavljača temelji na jednoj od zabranjenih diskriminatornih stavki, zlostavljana se osoba može lijepo pozvati na neki od oblika diskriminacije predviđenih ovim zakonom i gotovo sigurno će dobiti spor. No, što ako se uznemiravanje, odnosno zlostavljanje koje proživljavate ne temelji ni na jednoj od diskriminatornih osnova (spol, boja kože, vjera, seksualna orijentacija…)? Što ako uznemiravanje nije povezano s činjenicom da ste žena ili homoseksualna osoba (može i pripadnik nacionalne manjine, ali to je već “out”), već je vezano uz pretjerane zahtjeve pretpostavljenog ili činjenicu da vas netko želi proglasiti nepoželjnom, odnosno da se nekomu jednostavno ne sviđate? U pravnoj teoriji preteže stav prema kojemu se, ako ne postoji diskriminatorna osnova, ne može primjenjivati zaštita koja je propisana za slučaj diskriminacije. Da ne duljim, mobing ili diskriminaciju na radnome mjestu, pojavu kojoj su izložene brojne žene, gotovo je nemoguće dokazati, možete se pozvati na neke članke Zakona o radu, donijeti medicinsku dokumentaciju, naći odvjetnike i masno ih platiti i zatim do besvijesti dokazivati i dokazivati da ste bili izloženi zlostavljanju, sve to vam neće baš puno pomoći. Naime, presude za mobing koje su išle u korist žrtve u Hrvatskoj su toliko rijetke da ih časopis Radno pravo pojedinačno navodi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI