Proces obnove ne ide prema planu, Europskoj komisiji Hrvatska će vratiti milijune u koje se samouvjereno kleo premijer Andrej Plenković, demografska slika Hrvatske je poražavajuća, zdravstveni sustav u ogromnoj krizi pritisnutoj koronavirusom, cijena energenata početkom travnja trebala bi odletjeti u nebo, nedugo nakon što su se građani suočili s poskupljenjem hrane. Sve to izazovi su s kojima se, gledano u političkom kontekstu, nosi premijer Plenković, na kojega pada teret nesposobnosti njegovih ministara, ali i teret kadrovske opustošenosti HDZ-a koji ne uspijeva iznjedriti sposobne ljude za vodeće i važne pozicije, pri čemu im se o glavu obija vlastita uhljebnička politika koju su osmislili Plenkovićevi prethodnici.
Pronašli zamjenu
Zna predsjednik Vlade vrlo dobro da je njegova pozicija nezavidna i zna kako bi bilo dobro da se nakon ovoga mandata povuče iz hrvatske politike po uzoru na bivšu predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović, koja se u posljednjih godinu dana, otkako je digla ruke od političke karijere te je preusmjerila u diplomatsko-sportske vode, preporodila. Svoju bi karijeru Plenković rado preusmjerio k nekoj od dobro plaćenih briselskih fotelja, znajući da bi ondje njegovi napori mogli biti mnogo više cijenjeni nego sada kada se svako malo pred predstavnicima medija mora opravdavati za pogrešne poteze svojih suradnika. Kako je premijerova pozicija u Vladi nezavidna, tako i njegov položaj na međunarodnoj političkoj karti navodno više nije isti kakav je bio u njegovu prošlom mandatu, kada je uživao potporu Amerikanaca.
S dolaskom novog predsjednika SAD-a Joea Bidena, odnos Amerike prema Balkanu značajno se promijenio, a Plenković navodno već neko vrijeme ne uživa potporu moćne američke struje kojoj se ozbiljno zamjerio ministar obrane Mario Banožić posljednjim kalkulacijama vezanim uz nabavu borbenih vozila. Nešto prije toga, birajući francuske borbene avione, Amerikancima se zamjerio i premijer Plenković koji je odbio njihovu ponudu, da bi nedugo nakon toga posao s Francuzima preko noći i pod nejasnim okolnostima znatno poskupio. Spremni su Amerikanci to preispitati, a spremni su navodno i na to da uđu u eliminaciju premijera Andreja Plenkovića kako s čela Vlade, tako i s čela vladajuće stranke. Već se neko vrijeme po kuloarima kao američki politički igrač u našoj zemlji spominje menadžer Damir Vanđelić, što doista nije nemoguće, no odnedavno se u HDZ-u spekulira kako su Amerikanci i unutar njihove stranke pronašli zamjenu za Plenkovića.
Tri generala
U tom se kontekstu, na iznenađenje mnogih, sve otvorenije spominje osječko-baranjski župan Ivan Anušić, nekadašnji branitelj i voditelj kampanje bivše predsjednice koji je u međuvremenu stasao u jednoga od najutjecajnijih HDZ-ovaca, što je vidljivo i iz serijala njegovih uspjeha, što na parlamentarnim, što na lokalnim izborima na kojima uredno osvaja najviše preferencijskih glasova.
Premda u dijelu HDZ-a u Anušiću ne prepoznaju lidera, upućeni svjedoče kako on ambiciju itekako ima, znanci ga opisuju ga kao pravog Slavonca koji vodi računa o svojim istupima, koji pomno važe svaku svoju riječ i koji, za razliku od svih drugih, u HDZ-u povišenim tonom čak i Plenkoviću govori što misli. U prilog tome da bi Anušić mogao preuzeti kormilo vladajuće stranke uz blagoslov SAD-a govori to što bi u Osijek uskoro u američkoj delegaciji trebala stići i trojica američkih generala, dok bi se osječko Sveučilište trebalo pobratimiti s čuvenim MIT-om iz Massachusettsa.
To je navodno tek uvertira u još ozbiljniju i još opsežniju suradnju iz koje ne treba izostaviti ni predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji je podjednako dobar i s Vanđelićem i s Anušićem u kojemu mnogi vide budućeg predsjednika Vlade s obzirom na to da je u svoja dva mandata na čelu Osječko-baranjske županije pokrenuo niz strateških i kvalitetnih projekata kojima je oživio Slavoniju koja je godinama zanemarivana. Da Plenković i Anušić već neko vrijeme nisu u dobrim odnosima, po HDZ-u se priča mjesecima, Anušić je i na lokalnim izborima iživcirao Plenkovića kada se otvoreno suprotstavio Pupovcu, pozivajući vladajuće da promisle o toj suradnji. I nakon tih lokalnih izbora s kojih je Anušić izašao kao jedan od najvećih pobjednika, on je vodstvu svoje stranke sugerirao da promisli o nastavku te suradnje i o svojim daljnjim politikama.
Plenković je te Anušićeve prozivke vješto ignorirao, baš kao što se oglušio i na kritike koje je iz dubrovačke organizacije HDZ-a slao Mato Franković, koji navodno i jest pripadnik HDZ-ove umjereno-konzervativne struje čiji je najistureniji član upravo Anušić koji slovi kao alfa i omega svih HDZ-ovih slavonskih organizacija s izuzećem one vinkovačke na čijem je čelu Damir Dekanić, kojemu on nije naklonjen.
Anušićeve simpatije uživao je bivši HDZ-ovac i nesuđeni župan Dabro, koji je u međuvremenu nestao sa scene neslavno završavajući vlastitu političku karijeru.
Ako je suditi po glasinama u HDZ-u, Anušićeva karijera tek počinje, svoju mrežu je ozbiljno izgradio, cijenjen je i u unutarstranačkim menadžerskim krugovima, ali i u drugim organizacijama izvan Slavonije, gdje ga stidljivo počinju percipirati kao Plenkovićeva konkurenta.
Kolateralna žrtva
Glasine o nesuglasicama između Anušića i Plenkovića potpiruju i teorije koje kruže Ministarstvom regionalnog razvoja i fondova EU-a kojim ravna mlada ministrica Nataša Tramišak. Ona bi navodno mogla biti jedna od kolateralnih žrtava navodne Plenkovićeve mini rekonstrukcije Vlade koja bi se trebala odviti na proljeće. Kao što je poznato, Tramišak je u Vladu ušla kao kadar župana Anušića. Mada Slavonka uz Anušića je godinama gradila političku karijeru prije nego što je preko slavonske organizacije progurana u ministarske redove. Iako Plenković nije nezadovoljan njezinim radom i angažmanom, upućeni svjedoče kako joj nikada nije dao da do kraja zagospodari tim važnim resorom, nego je u njezin tim poslao svojeg prijatelja i savjetnika Zvonimira Savića, koji kontrolira rad ministrice i koji joj svako malo preotima medijski prostor kako bi progovarao o temama koje se odnose upravo na europske fondove i regionalni razvoj.
Javna je tajna da se ni Franković ni Anušić ne slažu s nizom kadrovskih odluka vladajućeg vodstva, a Frankoviću navodno posebno smeta to što Plenković s HDZ-om nije napravio najavljene iskorake i proveo modernizaciju stranke, nego je, suprotno svim najavama, nametnuo kult vođe. Vođa Plenković sa svojim ljudima ni u Vladi nije proveo ni jednu reformu, a na terenu je u HDZ-u, bez obzira na nedavno provedene stranačke izbore i stabilan rejting, stanje očajno, no bez obzira na to što je nakon lokalnih izbora kritizirao Plenkovića, dubrovački gradonačelnik za premijera ne predstavlja prijetnju.
Kratak pogled na unutarstranačku hijerarhiju HDZ-a otkriva kako premijeru najveću opasnost predstavlja Anušić iza kojega stoji izborni legitimitet, a po svemu sudeći i utjecajni američki lobi koji je od njega spreman napraviti novu zvijezdu hrvatske nacionalne političke scene. Vjerojatno je i to jedan od razloga zbog kojih Plenković unutar stranke i na sastancima HDZ-ova predsjedništva sve rjeđe donosi konkretne odluke i sve rjeđe iznosi svoje planove. Umjesto toga, oslonio se na nekolicinu savjetnika, ali i na glavnog tajnika stranke Krunoslava Katičića, koji po Plenkovićevu nalogu kadrovira po državnim tvrtkama, instalirajući na vodeće pozicije premijerove prijatelje koji nisu stranački kadrovi, što ujedno i jest jedan od razloga zbog kojih u HDZ-u već neko vrijeme nisu zadovoljni premijerom.
Koliko ih frustrira Plenković, toliko ih, ako ne i više, frustrira Katičić, premijerov prijatelj iz djetinjstva koji je praktički preko noći od potpunog anonimusa postao jedan od najutjecajnijih članova stranke. Sve to Plenković podržava znajući da ni na koga više ne može računati i da se ne može osloniti ni na one kadrove koje je osobno politički stvarao.
Prvi pokazatelji
Još u HDZ-u glavnu riječ ima Plenković, on je taj čije se riječi na sastancima upijaju, no odluke donosi mimo stranačkih tijela, u vlastitom kabinetu i u krugu njemu poznatih i prisnih ljudi, a bez legitimiteta Predsjedništva. To je jedan od prvih pokazatelja krize u HDZ-u, ali i krize u Vladi, a to je ujedno i alarm za Plenkovića, koji bi od siline pritisaka mogao puknuti i povući se s čela Vlade i prije odrađenog mandata, baš kao što je to svojevremeno učinio njegov prethodnik Ivo Sanader s kojim ga u vladajućoj stranci nerijetko uspoređuju znajući da Plenković od tih usporedbi zazire.
Odnedavno Plenković po svemu sudeći zazire i od Anušića, no s druge strane, ni tu ne može poduzeti previše jer jedini veliki grad koji je HDZ osvojio pripada Ivanu Radiću, Anušićevu kadru i osječkom gradonačelniku koji sve kvalitetnije iskorištava činjenicu da njegova stranka vlada državom. Činjenicu da njegov gradonačelnik vlada Osijekom sve bolje koristi i Anušić koji bi uz američki blagoslov od najpoznatijeg slavonskog, mogao prerasti u najutjecajnijeg hrvatskog političara.