Još nije jasno hoće li politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić biti dogradonačelnica Sarajeva kako je bilo najavljeno u medijima i u Našoj stranci koja ju je predložila na tu funkciju.
Naime, Marić je prijedlog Naše stranke, u bloku stranaka četvorke koje su nakon lokalnih izbora održanih u studenom prošle godine pobijedile bošnjačku SDA Bakira Izetbegovića u glavnom bh. gradu.
Osim Naše stranke, u toj četvorci su i SDP BiH, Narod i Pravda, relativno mlada bošnjačka stranka koju su osnovali nezadovoljnici SDA politike te niz nezavisnih kandidata i prebjega iz drugih stranaka – Nezavisni blok.
Kandidat za gradonačelnika, kojeg biraju gradski vijećnici, ostao je Bogić Bogićević, čovjek koji je poznat po tome što je Miloševiću rekao “ne”. Marić, inače etnička Hrvatica, trebala je sjesti na dogradonačelničku stolicu, ali od toga, čini se, ništa.
Naime, nedugo nakon samih medijskih natpisa o kandidaturi, u javnost je procurila jedna stara snimka na kojoj se Marić može čuti kako kaže da su “Bošnjaci sebi dali to ime da ne bi bili samo muslimani”.
Nakon toga je uslijedila hajka SDA botova koji su Marić optužili za vrijeđanje nacionalnih osjećaja Bošnjaka, a na kraju je, čini se, razmislila i Naša stranka pa u priču uključila još troje kandidata o kojima će stranačka tijela raspraviti tko je najkompetentniji za tu laskavu poziciju.
“Naša stranka je socijal-liberalna politička organizacija formirana 2008. godine.
Naša stranka članica je Vijeća Alijanse liberala i demokrata Europe (ALDE). Radi se o europskoj obitelji socijal-liberalnih i liberalnih političkih stranaka koja ima svoje zastupnike u Europarlamentu.
Naša stranka se zalaže za Bosnu i Hercegovinu u kojoj su na svakom njenom pedlju ravnopravni svi njeni građani. Za Bosnu i Hercegovinu članicu Europske unije i NATO saveza”, stoji na službenim stranicama te stranke, ali je zanimljivo da su prije par mjeseci čelni ljudi Naše stranke otišli na grob ratnom bošnjačkom lideru i prvom predsjedniku SDA Aliji Izetbegoviću što je pomalo kontradiktorno stavovima za koje se, navodno, zalažu i politikama koje provode.
Bilo kako bilo, izgledno je da Marić vjerojatno neće biti dogradonačelnica, a osim anonimusa koji su je prozivali po društvenim mrežama, presudnu ulogu je odigrao i nekadašnji ministar iz reda SDA Faruk Kapidžić koji je Marić teško izvrijeđao.
“Ona je i kao analitičarka, a i kao političarka nebitna i marginalna osoba. Problem je u glasačkom tijelu Naše stranke, Naroda i pravde i SDP-a, koji je žele postaviti za dogradonačelnicu”, ustvrdio je. “Za to su isključivi krivci intelektualci, profesori i kulturni radnici, kao i oni koji su glasali za Našu stranku. Za to su također krivci i naivni vjernici i članovi Islamske zajednice, kao i novopečeni biznismeni koji su glasali za Narod i pravdu. A Boga mi, krivi su i svi iz radničkih i miješanih brakova i pobornici socrealističkih ideologija koji su glasali za SDP”, napisao je Kapidžić.
Na Twitteru se oglasila i sama Marić napisavši: “Hoćemo li ikad prestati slati negativne slike o nama u susjedstvo i svijet?” uz podijeljenu poveznicu na članak koji govori o političkoj situaciju u Sarajevu i onomu što je, među ostalim, govorio i sam Kapidžić.
Javili smo se Marić te je tražili komentar, a kratko nam je rekla: “Nije još izbor završen. Sutra (op.a. Dnevno – u srijedu) će tek odlučiti”.
Inače, prijeratni broj Hrvata na području Sarajeva je drastično smanjen. Po popisu stanovništva iz 2013. godine u BiH u odnosu na 1991. broj Hrvata na području Kantona Sarajevo doslovno je prepolovljen. Službeno, 2013. ih tamo ima oko 17 tisuća dok ih je, službeno, 1991. bilo više od 34 tisuće.
Valja uzeti u obzir i to kako je upitna točnost popisa iz 2013. kada je u pitanju Sarajevo s obzirom na to velik broj Hrvata i Srba nije odjavio prebivalište, a dok zapravo žive u rodnim mjestima u koja su se vratili tijekom ili neposredno nakon rata u BiH.
Ako politički participiraju, Hrvati to čine ili kroz SDA ili kroz neku od multietničkih probošnjačkih stranaka, zbog posla, pozicije, često i vlastitog komoditeta. Gotovo niti jedna ozbiljna institucija ne participira u Sarajevu izuzev Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Katoličke Crkve. I jedna i druga institucija, pak, zavrijeđuju dublju analizu i prepune su manjkavosti, ali barem postoje, dok je bilo kakav drugi oblik okupljanja sarajevskih Hrvata gotovo iščezao, čak i na razini sportskog ili ribolovnog društva. Niti Hrvatski narodni sabor, krovno političko tijelo Hrvata u BiH, u Sarajevu nema ured, a u zadnje vrijeme se aktivirala hrvatska studentska zajednica Pleter koju vodi sarajevski student, ali ne lezi vraže, rođeni Žepčak, Ante Kelavić. Jedna studentska organizacija, Crkva i Napredak, to su, dakle, hrvatske institucije u glavnom gradu BiH.
Ivana Marić je, dakle, sarajevska Hrvatica, prilično liberalnih stavova i sklona čestoj kritici dominatnih politika bh. Hrvata za koje glasuje oko 80 posto hrvatskog stanovništva. Ni takva, čini se, ne može obnašati funkciju u Sarajevu. Ili može, ali uz neviđenu i po svemu nepotrebnu hajku i stavljanje ne mete, nego cijelog pikada na čelo.
Slika i prilika je to političke pozicije Hrvata u Sarajevu i u ostatku Bosne i Hercegovine, koliko god se neki trudili prikazati da nije tako.