Ivan Anušić bere vrhnje od velike krize Domovinskog pokreta.
Tim riječima u slavonskom se kraju govori o najnovijim potresima na nacionalnoj političkoj sceni koji su uslijedili nakon što je Miroslav Škoro objavio da napušta rukovodeću poziciju u stranci koja je u najvećoj mjeri po njemu i bila prepoznatljiva.
Škorin odlazak na vidjelo je izbacio sve stranačko prljavo rublje, prijetnje i prepirke, ali i interesne skupine koje su stajale u pozadini političkog angažmana na koji se prije gotovo dvije godine također iznenada odlučio ovaj popularni glazbenik koji je uz Marka Perkovića Thompsona u očima javnosti bio perjanica hrvatske domoljubne glazbe.
Nije tajna da su Škoro i Thompson godinama njegovali prijateljske odnose, štoviše, granicu prijateljstva prešli su kada su postali kumovi, a onda je iznenada i tu puklo, pod velom tajni raspalo se veliko prijateljstvo. Svatko je krenuo svojim putem, nikada ni jedan od njih nije otkrio uzroke razlaza, premda su mnogi krivca vidjeli u Škori. Da su odnosi možda ipak zatoplili, moglo se naslutiti u kampanji za lokalne izbore, kada je Thompson svoje fanove pozvao da glasaju za one koji zagovaraju kršćanski svjetonazor i nacionalne interese. Mnogi su u tome vidjeli neizravan poziv Zagrepčanima da umjesto ‘crvenog’ Tomislava Tomaševića biraju doktora Škoru, iako Thompson to zapravo ni u jednom trenutku nije izravno rekao.
Dio glazbeniku bliskih ljudi tvrdio je i tada kako je to podmetanje te da se Thompson oglasio kao što to čini uoči svakih izbora. Zlobnici s margina hrvatske ljevice, pak, tada su govorili kako je Thompson uzimao pare od HDZ-a da ne pjeva, da bi sada propjevao za Škoru. No dostojanstven kakav jest, Thompson se na ta podmetanja i glasine nikada nije osvrtao, politika ga načelno ne zanima pa stoga s političarima izravno nikada ne koketira.
Godinama je vjeran svojoj glazbi, pjeva u svim gradovima i sredinama diljem zemlje, za razliku od Škore koji se u jeku svojeg političkog angažmana žalio da mu se zabranjuju koncerti u HDZ-ovim gradovima.
U jednom HDZ-ovu gradu, u Našicama, u povodu 30. obljetnice oslobođenja grada od JNA te ustroja 132. brigade HV-a, Thompson je nastupio prije nekoliko dana, družeći se ondje sa županom Anušićem, našičkim gradonačelnikom iz HDZ-ovih redova Krešimirom Kašubom, ali i bivšim gradonačelnikom Josipom Miletićem koji je nakon ovih lokalnih izbora postao Anušićeva desna ruka, odnosno osječko-baranjski dožupan.
Priča s Thompsonom u Našicama zanimljiva je utoliko što je u tome gradu prije dvije godine zakazan koncert imao i Škoro. Međutim, njegov je koncert otkazan, a on je to povezao sa svojom predsjedničkom kandidaturom, dok su istovremeno iz Grada Našica i tamošnje Turističke zajednice tvrdili kako im nedostaje novca da bi organizirali koncert i ispunili odredbe iz ugovora.
No, vratimo se Anušiću. Odmah nakon lokalnih izbora on je, prozivajući Plenkovića, pozvao vodstvo svoje stranke da promisli o suradnji s Domovinskim pokretom, koji je slovio kao njegov najveći konkurent jer su mnogi analitičari vjerovali kako će Škorin pokret s vremenom prerasti u “regionalni pokret” nalik na onaj kakav je nekoć bio Glavašev HDSSB.
U što će pokret prerasti sada kada su se raskolili, teško je reći, no evidentno je da Anušiću gradnja vlastitog političkog imidža ide kao po loju. S jedne je strane uvjerljivo izdominirao na lokalnim izborima, stasao je u jednu od najdominantnijih figura svoje stranke, a pritom i preko ovog druženja s Thompsonom pokazuje da je on stup konzervativnog HDZ-a i njegova desnog krila, koje je nekoć predvodio njegov suborac Milijan Brkić. Gledano u političkom kontekstu, Brkić je manje uvjerljiv od Anušića iza kojega stoje izborni rezultati, koje bi, s obzirom na manjak konkurencije u Slavoniji, mogao nastaviti nizati još dugo.
Što je Možemo u Slavoniji, nitko ne zna niti to ondje ikoga zanima, SDP se, pak, ondje ugasio pod ambicijama svoje europarlamentarke Biljane Borzan, poznate uglavnom po borbi za Nutellu, dok Anušić u tom košmaru gradi jednu stabilnu i sigurnu priču, u koju bi se solidno mogla uklopiti i gospođa Vučemilović. Nju u rodnom kraju percipiraju uglavnom kao menadžericu koja nikada ni po čemu nije previše odskakala.
Inače je u Našicama Thompson dočekan s velikom euforijom, u njegovoj glazbi uživalo je gotovo 5000 ljudi, a velik broj redara, policajaca i vatrogasaca pobrinuo se da ništa ne izmakne kontroli. Neću politiku u svoju butigu, odluka je koje se Thompson čvrsto držao i koje se još drži, bez obzira na pokoju fotografiju s lokalnim političarima, što je zapravo stvar kurtoazije. No kako će se nakon ove kratke, ali turbulentne političke karijere u glazbene vode vratiti Škoro, hoće li nastupati i po onim gradovima koje vode Plenkovićevi kadrovi i istaknuti HDZ-ovci, ostaje da se vidi, a trenutno se čini da je, s obzirom na dobiveno, Škoro ušao u prevelik rizik nakon kojega i njega samoga očekuje “rebrending” i dugotrajan oporavak, što kao glazbenika, što kao obiteljskog čovjeka, što kao poduzetnika.