NE, NIJE SAMO VRDOLJAK! IMAMO LISTU: Za koga je radio vlasnik firme od koje je šef HNS-a kupio stan?

Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Tvrtka Branimira Brizara od koje je šef HNS-a Ivan Vrdoljak povoljno kupio stan u središtu Zagreba povezana je s obnovom stana Anke Mrak Taritaš, a uz to obitelj Brizak u javnom se prostoru navodila zbog obnove Gunje. Brizakovi su navodno dobri i s jednim od ključnih ljudi HNS-a Srećkom Ferenčakom. Zanimljivo je kako se u zagrebačkim, gradskim kuloarima šuška da je zapravo Ferenčak pozveznica između Brizara, Vrdoljaka i šefa metropole Milana Bandića, no ta šuškanja gotovo je nemoguće dokazati. Ono što je ipak opipljivo prozivke su gradskog zastupnika Mislava Peteka na račun šefa metropole. Naime, prostor u zagrebačkoj Banjavčićevoj ulici za potrebe Specijalne bolnice Goljak Grad Zagreb godinama iznajmljuje od privatnika Branislava Brizara, a kada se nedavno Centar za obrazovanje te bolnice proširio na Zavrtnicu ponovno se prostor iznajmio od istog zakupca. Ta dva najma, prema Petekovoj računici, Grad stoje 21 milijun kuna.

– Isti vlasnik s dvije tvrtke u tri godine igrom slučaja dobiva lijepu svotu novca za koju nećemo dobiti zgradu nego samo veliki trošak i privremeno riješenje. Grad Zagreb upravlja s više od 200 zgrada, 2 tisuće poslovnih prostora i 6 tisuća stanova. Zar je stvarno moguće da u svim tim prostorima nema mogućnosti da se pronađe mjesta za djecu s teškoćama? Od Brizara Grad iznajmljuje i prostor za potrebe Dječjeg vrtića Bajka na Vrbanima- upozoravao je Petek koji je dodatno elaborirao svoju tezu navodeći detalj koji ga je posebno zaintrigirao.

– Zanimljivo je da je odluku o tome donosila Gradska skupština. Prvo smo donijeli odluku da se s Brizarovom tvrtkom Zagrebgradnja, koja je izgradila cijeli taj kvart, potpisuje jedan ugovor za potrebe odgoja i obrazovanja. Poslije toga smo dobili točku da se radi aneks tog ugovora. Ono što je interesantno jest to da je između ugovora i aneksa Zagrebgradnja prodala prostor tako da nas je gradonačelnik obmanuo i donosili smo odluke u Skupštini o aneksu ugovora s bivšim vlasnikom na Vrbanima III. I dok zakupci Gradu duguju 250 milijuna kuna većina tog duga nikad neće moći biti naplaćena zato što su neki dužni više od 10 godina i s vremenom će dug odlaziti u otpis- objašnjavao je zastupnik koji je to uvrstio u kategoriju lošeg upravljanja gradskom imovinom. Ono što je zapravo svojevrsni trn u oku poznavateljima gradske politike jest to što Grad na ovaj način pogoduje privatnicima, umjesto da se grade vlastiti objekti. Kada je pak o vezama između HNS-ova Ferenčaka i ovog zagrebačkog poduzetnika riječ, one su navodno u jednom periodu bile i poslovne prirode, ali i te navode valja uzeti s dozom rezerve, jer nikad nisu potvrđeni baš kao što nikada nisu potvrđene niti optužbe na račun Ferenčaka da je, umjesto da napravi prostor za osobe s invalidtitetom, to preprodao Konzumu po višestruko većoj cijeni. Inače, kada je o obnovi Gunje riječ, valja u tom kontekstu podsjetiti i na zamjenika bivše ministrice Željka Uhlira koji je u to doba javnosti nudio svoju verziju priče nakon što su se mještani tog popljavenog mjesta digli na noge zbog preplaćenih radova. ”Važno nam je da je sve kvalitetno napravljeno”, tvrdio je u to doba Uhlir kojim se javnost bavila i zbog imovinske kartice, odnosno rekornog broja prijava Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Otkako je zaplivao političkim vodama on vrlo vješto balansira između svoje dužnosničke i poduzetničke karijere. Osim što na građevinskom polju kreira zakone, on o tome predaje, a uz to ovaj državni tajnik član je HUUP-a, predsjednik Politehničkog društva vještaka i procjenitelja, a, prema imovinskoj kartici, radi i za tvrtku Feris pružajući usluge svojem stranačkom kolegi Ferenčaki, čija se tvrtka bavi projektiranjem i građevinarstvom. Za to ovaj samozatajni tajnih mjesečno uprihodi nešto više od 2600 kuna, a uza sve te poslove postao je i certificirani miritelj koji piše stručne publikacije. Uhlir godišnje zaradi oko 500 tisuća kuna, drugim riječima, jedan dan državngo tajnika stoji oko 1200 kuna, a paleta njegovih nekretnina toliko je raskošna da je neke od njih zaboravio upisati u imovinsku karticu radi čega ga je Povjerenstvo kaznilo s tri tisuće kuna. Kao zamjenik ministrice Mrak Taritaš prijavio je u karticu 12 tisuća kuna zarade od predavanja, s godinama njegovi prihodi osjetno rastu pa sada uz plaću od 15.876 kn godišnje uprihodi 190.512 kn, dok od edukacije i ostalih poslova ukupno ‘ubere’ 246.737 kuna.

Na Povjerenstvu se Uhlir našao i zbog afere sa Zakonom o najmu stavnova iz koje se uspostavilo da je njegov otac Krsto, suvlasnik minimalno dvaju stanova u Primosrkoj ulici, pa se postavilo pitanje je li tajnik svjestan zakonske odrebe koja kaže da “dužnosnici ne smiju koristiti javnu dužnost za osobni ili probitak osoba koje  su s njima povezane, niti biti ni u kakvom odnosu ovisnosti prema osobama koje bi mogle utjecati na njihovu objektivnost”. Uz to, Uhlir se osobno borio za povrat triju nacionaliziranih stanova u Kačićevoj, a njegova obitelj posjeduje kolekciju nekretnina od stanova i poslovnih prostora sve do garaže. Posebno je atraktivan stan od 75 kvadrata u Bleiwesovoj ulici koji je zaboravio prijaviti. Osim toga tu je dvosobni stan na Britancu, kuća od 78 kvadrata u Zaprešiću, trosobni stan u Primorskoj te dva mala stana. Ono što je bilo sporno u njegovoj imovinskoj kartici jest to što nije naveo tko ga plaća za edukacijske djelatnosti? Uhlir u jednoj kartici prijavljuje mjesečne prihode od Tehnološkog veleučilišta u iznosu od 88.776 kn na mjesec te oko 31.600 kuna godišnje od Ferenčakove firme u kojoj radi kao savjetnik direktora.

“Pa jesam! Ali Uhliru nisam dao niti lipe. Sad odmah zovem svoje računovodstvo”, odgovorit će Ferenčak i pola sata kasnije poslati SMS poruku koja pokazuje da je posao savjetnika direktora bio mizerno plaćen: “Bio je zaposlen u Feris uslugama od 1. veljače 2017. do 31. ožujka 2017. i u tom periodu imao je plaću od 2.640 kuna”, odgovorio je u razgovoru za Jutarnji govoreći o Uhliru Ferenčak. Kada su pak, pitali profesora na privatnom sveučilištu kolika primanja može imati jedan vanjski predavač odgovoreno im je: “Kod nas normalna satnica iznosi 500 kuna. Matematička računica pokazuje da bi taj netko, da je plaćen kao i svi drugi, trebao imati gotovo 500 sati predavanja godišnje, a to je nemoguća misija. Ili je dotični genij i najveći stručnjak na svijetu pa mu sat astronomski vrijedi, ili predaje četiri sata dnevno, ali to bi značilo da nikad nije na svom redovnom poslu”. Satnica na TVZ-u prema saznanjima ovog medija ne premašuje 120 kn pa nije jasno kako je Uhlir zaradio prihode koje je prijavio. I“Radi se o redovnoj neto plaći koju je Uhlir primao kao zaposlenik TVZ-a u periodu od travnja 2017. do lipnja 2017. Uhlir je izabran u nastavno zvanje predavača na temelju javnog natječaja (siječanj 2016.). Nakon izbora bio je nositelj predmeta Pravni aspekti upravljanja projektima, radio je na pripremi akreditacije novoga specijalističkog diplomskog stručnog studija, kao i ostale poslove nastavnika”, odgovorili su iz dekanata TVZ-a Jutarnjem te dodatno zbunili cijelu ovu ionako zamršenu priču. I posljednja imovinska koja je objavljena puna je rupa, ali provjera  te kartice mora da još nije došla na red.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI