Niz je verzija priče koje se mogu čuti o događajima u INA-i, oko koje se posljednjih tjedana splela velika aferaška mreža koja je u probleme uvukla i premijera Andreja Plenkovića. U njegovu se timu još prije petnaestak dana počelo govoriti da će Plenković morati žrtvovati aktualnu hrvatsku Upravu INA-e želi li ostati na svojoj poziciji i sanirati štetu koju je Vladinu i HDZ-ovu rejtingu donijela ova afera. Ono što se Plenkoviću sugeriralo, to je ovih dana odlučio i učiniti pa je javno ušao u rat s članovima Uprave INA-e, prozivajući ih uz ostalo i za šutnju koja među njima traje još otkako je afera INA počela puniti medijske stupce.
U jednom dijelu HDZ-a, odnosno u onom koji Plenkoviću nije naklonjen, uvjereni su kako je sve što premijer sada izvodi u pogledu INA-e tek unaprijed dogovoreni politički igrokaz u kojem on uz asistenciju Nike Dalića spašava vlastitu poziciju. Dok je premijer Plenković usporedno s time njegovoj supruzi Martini Dalić dao odriješene ruke u Podravci, drugi, koji su skloni Plenkoviću, kažu kako je premijer donio jednu od najvećih državničkih odluka u ovome mandatu te da je doista po svaku cijenu odlučio protresti INA-u, ali i sve ostale državne tvrtke te se na taj način otresti aferaša koji mu gotovo na tjednoj bazi stvaraju probleme iako on s njihovim aferama nema ništa. Pita li se Plenkovićeva bliskog i privatnog prijatelja, premijerov najveći krimen je to što nema doticaja s realnošću, za što naš sugovornik krivi savjetnike kojima se okružio i koji su ga stjerali u kut formirajući vlastitu koruptivnu mrežu i gradeći vlastite pozicije.
Izostanak hrabrosti
Nije Plenković naivac, ali je po svemu sudeći vjerovao pogrešnim ljudima, pa je tako, prema tezama njegovih suradnika, upravljanje INA-om potpuno prepustio bivšem ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću. Tek kada je postalo jasno da je vrag odnio šalu, Plenković je eliminirao Ćorića, no problem je ostao. To i jest jedna od Plenkovićevih najvećih slabosti – izostanak hrabrosti i pogrešno tempiranje odluka. Bilo kako bilo, po svemu onome što je Plenković izgovarao i prije putovanja u New York jasno je da se zbog INA-e spreman staviti na vjetrometinu i izložiti ozbiljnim rizicima.
Iako se u jednom trenutku činilo da je pronašao zamjenu za neposlušne članove Uprave INA-e, već u drugom trenutku Emanuel Kovačić, glavni savjetnik za vanjske subjekte INA-e, odustao je od ulaska u Upravu iz osobnih razloga, a oni koji prate zbivanja u toj velikoj naftnoj kompaniji potvrđuju da ondje vlada pravi mali kaos. Djelatnika je sve manje, ovi postojeći nedavno su potpisivali nove ugovore te im se na status trgovca za isti novac nadodao status konobara, pa nije čudno što mnogi od njih s gorčinom prate prepucavanja vezana uz višemilijunske otpremnine s kojima bi iz INA-e trebali otići postojeći članovi Uprave koji godinama žive na visokoj nozi, nagrađujući se visokim plaćama i pozamašnim bonusima i raznim drugim povlasticama.
Kandidati ostaju energetski stručnjak Miroslav Skalicki i profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Hrvoje Šimović, dok bi Vlada trećeg člana Uprave trebala imenovati na telefonskoj sjednici, što dio kritičnih HDZ-ovaca također zamjera Plenkoviću koji se u jeku najveće krize u zemlji zaputio u Sjedinjene Države. Međutim, on drugog izbora nije imao, gostovanje u New Yorku događaj je koji se ne propušta, to je pitanje imidža, sam je premijer još prošlog tjedna, dok je bolovao od korone, bio uvjeren da neće dalje od Zagreba, a sada svjetskim liderima drži govore i briljira na vanjskopolitičkom polju, na kojem ionako godinama pliva kao riba u vodi.
Grandiozni bonusi
Od početka polemike s članovima Uprave INA-e Plenković samouvjereno tvrdi da je moguće da ti ljudi ostanu bez otpremnine, međutim, upitno je ima li Vlada dovoljno snažne argumente da ih prisili na takvo što. Upućeni iz energetskog sektora sumnjaju da će oni sami podnijeti ostavke jer su ionako rekli da se ne smatraju odgovornima, a u konačnici, da se i jesu smatrali odgovornima – ako ništa drugo, barem moralno odgovornima – tada bi već na početku ove mučne trakavice sami odstupili s pozicija na kojima se nalaze. Ionako tešku situaciju Plenkoviću dodatno otežavaju oporbeni saborski zastupnici koji smatraju da je za sve ovo što se događa odgovorna Vlada, no u energetskom sektoru uvjereni su da članovi Uprave INA-e sada love u mutnom i stvaraju teren za pregovore jer bez otpremnine nemaju namjeru otići.
Inače je, prema financijskom izvješću, INA lani ostvarila 22,72 milijarde kuna prihoda, a neto dobit kompanije iznosila je 1,3 milijarde kuna, s tim da grupacija ima oko 9750 zaposlenika s prosječnom plaćom od oko 11.200 kuna neto. Uprava toga društva ima šest članova, a pravo na naknadu ostvaruje se na temelju fiksnog i varijabilnog dijela, odnosno plaće i bonusa, bruto plaća pak iznosi 78.000 kuna na mjesec, što je godišnje 936.000 kuna. Najveći bonus iznosi 65 posto godišnje plaće, što je još 608.000 kuna, a tu valja dodati i primitke u naravi kao što su korištenje službenih automobila u privatne svrhe, interno ugošćivanje i prehrana. Kada se sve to zbroji i oduzme, prošle godine najviše su zaradili predsjednik Uprave Sandor Fasimon i član Uprave Niko Dalić, i to više od dva milijuna kuna bruto, dok su ostali hrvatski članovi Uprave, Darko Markotić i Barbara Dorić, zaradili oko milijun i tristo tisuća kuna. Sigurno je da će članovi Uprave ostati bez svojih pozicija, a upućeni tvrde da je Dalić zasićen svega i da je spreman povući se i u mirovinu jer ionako najveći dio vremena provodi u obiteljskoj kući u Petrčanima. Na taj scenarij Dalić će pristati tek kada i ako budu zadovoljeni apetiti njegove supruge u Podravci, u kojoj i ona prima pozamašnu plaću i još veće bonuse te tvrtku puni svojim kadrovima, što joj je i prije afere INA omogućio premijer Plenković. No postoje elementi drame u obitelji Dalić jer se Niko ne želi odreći otpremnine, a tu ni Martina, čini se, ne može pomoći. A to bi mogao postati veliki Plenkovićev problem.
Nije ih briga
Jasno je da je Plenković pod velikim pritiskom jer ne treba zaboraviti da hrvatske članove Uprave imenuje Vlada koja u ovom slučaju nema odgovornost samo prema INA-i nego i prema građanima. Uprava INA-e morala je raditi u korist svih građana, a evidentno je da je u aferi INA takav oblik angažmana izostao. Skandalozno je da se od početka te afere nitko iz Uprave nije obratio javnosti, a poznavatelji pozadinskih zbivanja u INA-i, ali i u Vladi premijera Plenkovića, najviše od svih iz Uprave INA-e problematiziraju ulogu Barbare Dorić, koja je u Upravu došla s mjesta direktorice tvrtke LNG Hrvatska. Dorić se smatra kadrom bivšeg ministra Tomislava Ćorića s kojim je iznimno prisna, u INA-i je uživala velike povlastice koje su uz ostalo podrazumijevale službeno vozilo, čiji je protuprislušni pregled nedavno iz nekog razloga naručila.
U ionako kritičnoj situaciji Plenković se posljednjih tjedana suočava s medijskom kampanjom u kojoj se radi na njegovu padu, čega su u Vladi po svemu sudeći i više nego svjesni. Već se neko vrijeme tjednik Nacional bavi Plenkovićem pa su ovih dana ustvrdili kako je premijer izdao naredbu da se izvoz nafte iz Hrvatske preusmjeri u Mađarsku. Na tu vijest u Vladi su burno reagirali nazivajući te napise zlonamjernim lažima uz naglasak da Vlada ne može izravno odlučivati o naftnom poslovanju INA-e, nego je tu riječ o odlukama upravljačkog tijela te tvrtke, s kojim Plenković ratuje zbog otpremnina. Dotakli su se u Vladi i memoranduma o razumijevanju između INA-e i JANAF-a o kojem se više puta i prije ove afere izvještavalo, a u kojem se problematizira uloga Tomislava Ćorića, na kojega će Plenković svaliti sve grijehe afera u INA-i, kada i ako to bude potrebno. Da se Plenkovića, kada je riječ o aferama, ima čime srušiti, on bi već bio srušen, tvrde njegovi suradnici koji kažu da on s gašenjem rafinerije nema ništa, nego da se ovih dana i u takozvanom desnom HDZ-ovu krilu radi na njegovu rušenju, iza kojeg možda stoji i Ćorić koji sada, nakon svega što se dogodilo, gradi vlastitu obranu i štiti svoju poziciju.
Voda do grla
Premijerov prijatelj objašnjava nam da Plenkoviću afere nisu u interesu, ako ne zbog Hrvatske, onda barem zbog europskog imidža koji godinama gradi. Gradio imidž ili ne, u medijima se govori i o spornom sastanku na kojem je Plenković odobrio gašenje rafinerije, a na kojem su, uz premijera, sudjelovali njegova bivša suradnica Tena Mišetić i nekadašnji šef JANAF-a Dragan Kovačević. Premda u Plenkovićevu timu tvrde da se Kovačević i Plenković nisu sastali, doznajemo da je do sastanka ipak došlo. Bilo sastanka ili ne, priča za Plenkovića nije ugodna, a u njoj, prema tvrdnjama Plenkovićevih pulena, sudjeluju takozvani HDZ-ovi desničari kojima Plenković neće još dugo tolerirati ovakve napade. Ti isti HDZ-ovi desničari uvjereni su pak da Plenković neće još dugo i da mu odlazak u New York neće pomoći jer su ga Amerikanci odlučili srušiti baš zbog korupcije u INA-i.
Tena Mišetić još mora odgovarati na konkretna pitanja, Božinović se od Plenkovića polako miče, njegova premijerska priča u Hrvatskoj je gotova, zaključuje naš sugovornik iz desnog HDZ-ova krila te napominje da Plenković može biti sretan ako ga ne dočeka Sanaderova sudbina. Što će Plenkovića dočekati, teško je reći, ali je sigurno da afera INA nije gotova. Ovo je priča koja tek počinje i priča koja bi sa sobom mogla povući brojna zvučna imena koja su se uskomešala posljednjih dana, ta bi priča ujedno mogla prikazati stvarnu sliku onih koji iz menadžerskih fotelja upravljaju državom i državnim tvrtkama, a koji se u konačnici, kada voda dođe do grla, predstavljaju kao tipovi koji rade za bonuse, žmireći na pljačke, a samim time žmireći i na zaštitu nacionalnih interesa, zbog čega mnogi od njih i jesu dovedeni na vodeće pozicije.