Otkako je ostao bez pozicije župana u svojoj Varaždinskoj županiji,nekadašnji ministar i šef HNS-a te današnji predsjednik Reformista Radimir Čačić nije uvijek uspijevao pronaći zajednički jezik s premijerom Plenkovićem i njegovim HDZ-om, čiju većinu u Saboru i njegova stranačka kolegica Natalija Martinčević održava na životu. Nerijetko je Čačić u posljednjih pola godine kritizirao, pa i živcirao Plenkovića, ponajviše zbog svojih koketiranja s predsjednikom Zoranom Milanovićem, s kojim je uspješno surađivao kao ministar u Kukuriku vladi, sve dok nije zbog one famozne prometne nesreće otpremljen u zatvor, u kojem se spretni Čačić vrlo brzo i vrlo dobro snašao. Snalažljivost je jedna od ključnih Čačićevih političkih odlika, zahvaljujući njemu HNS-ovci i jesu godinama bili u samom vrhu vlasti, sa skromnom potporom među biračima, a bivša šefica liberala Vesna Pusić vjerojatno nije ni slutila da je samoj sebi potpisala politički kraj kada je Čačića nedemokratski izbacila iz stranke koju su zajednički stvarali.
Tada je Čačić pao kao žrtva navodnih sastanaka s Bandićem koji je za Vesnu Pusić bio neprihvatljiv, no za razliku od nje, on je svoj pad uspio zaustaviti pa je izgleda i danas, bez obzira na to što ga je HDZ-ov Anđelko Stričak srušio s čela županije, relevantan politički faktor, kojega se uistinu može usporediti s Bandićem jer sa samo jednim zastupnikom u parlamentu uspijeva izazvati ozbiljne prijepore i nervozu kod Plenkovića koji mu je mjesecima zamjerao to što se u jeku rasprave o predsjedniku Vrhovnog suda zalagao za Milanovićevu kandidatkinju Zlatu Đurđević, ali i to što je javno kritizirao njegova ministra zdravstva Vilija Beroša. Bez obzira na te zamjerke, s Čačićem predsjednik Vlade ipak uspijeva pronaći zajednički jezik, a Čačić kao pravi politički strateg vješto manevrira između Pantovčaka i Banskih dvora, nastojeći se izboriti za svoju poziciju. Ako je suditi po tezama iz HDZ-a, Čačić je u tome ovih dana i uspio. Naime, umjesto Damira Vanđelića na poziciju ravnateljice Fonda za obnovu dolazi Čačićeva stranačka kolegica Snežana Penović, koja je nedavno predstavljena kao privremeno rješenje, do raspisivanja natječaja. Vijest da je Penović privremeno rješenje u HDZ-u baš i nisu dobro dočekali, štoviše, po stranačkim kuloarima već je počelo negodovanje zbog ovoga imenovanja pa se mnogi pitaju zašto je predsjednik Vlade žrtvovao vrhunskog menadžera kako bi na vodeću poziciju doveo ženu koja je djelovala u njegovoj sjeni i koja se ničim dosad nije uspjela nametnuti.
Pitaju se HDZ-ovci zašto, kada je već maknut Vanđelić, Fond nije prepušten nesuđenom zagrebačkom gradonačelniku Davoru Filipoviću, kao što se to u stranci planiralo, no oni koji FIlipovića poznaju tvrde da je on takvu mogućnost osobno odbacio jer nije želio ići na čelo institucije s kojom bi još jednom riskirao vlastiti položaj u politici, s obzirom na to da je posao u Fondu iznimno zahtjevan, a očekivanja od građana iznimno velika.
Golema očekivanja od Fonda ima i premijer Plenković jer je upravo obnova potresom porušenih područja jedan od najvećih izazova njegova mandata te se ne uspijeva pomaknuti s mrtve točke. Kada je o gradnji i obnovi riječ, ne može se reći da Čačić nema iskustva, štoviše, to je njegova struka, a on bi sada u Fondu trebao imati savjetodavnu ulogu pa je Plenković sada ljestvicu digao visoko, barem tako tvrde oni koji s premijerom ispijaju kave, naglašavajući kako negodovanje u stranačkim redovima nije utemeljeno jer, iako Penović jest Čačićev kadar, ona u Fondu ima iskustva.
Naime, Penović u fondu radi otkako je on formiran, karijeru je gradila i u Ministarstvu graditeljstva, a Čačićevi savjeti mogli bi joj biti od velike koristi. I premijerovi bliski suradnici priznaju da joj je dobra referenca bila preporuka Radimira Čačića, koji je dobar i s njezinim suprugom Leom. Ima, doduše, ova privremena vršiteljica dužnosti referenci i bez Čačića jer je upravo ona radila na obnovi poplavljene Gunje i klizišta u Kostajnici. Progledali bi Snežani HDZ-ovci kroz prste da nije riječ o kćeri oficira JNA rođenoj u Beogradu. Nedugo nakon rođenja, s navršene tri godine, Penović se s roditeljima vraća na Korčulu, a potom se seli u Split u kojem nakon srednje škole završava Građevinski fakultet. Nakon što se udala za supruga Lea, par ubrzo dobiva djecu, a Snežana ostaje kod kuće skrbiti se o svojim mališanima sve do njihova polaska u školu. Jedno vrijeme radila je u splitskoj OŠ Sućidar kao profesorica fizike i matematike, a onda prelazi na poziciju direktora u vlastitoj obiteljskoj tvrtki Genesis inženjering koju je pokrenula sa suprugom, fokusirajući se na poslove legalizacije i projektiranja. Kako su u to ratno vrijeme supružnici Penović postali svjesni da od tog posla nema kruha, okrenuli su se biznisu sa satelitskim antenama. Jedno vrijeme Penović je kao inženjerka radila u kultnom Eurodomu, a kako se zasitila posla bez radnog vremena i slobodnih dana, tako se odlučila zaposliti u državnoj službi, odnosno u Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okoliša u Splitu, gdje je dobila mjesto građevinskog inspektora.
Vrlo brzo Penović napreduje do pozicije višeg inspektora, a kako joj suprug dobiva poslovni angažman u Zagrebu, gdje joj je kći upisala studij, tako ova obitelj dolazi u Zagreb, gdje je Penović nastavila raditi u Ministarstvu graditeljstva. Nakon zagrebačkog potresa Penović je sudjelovala u provedbi Vladine odluke o novčanoj pomoći za hitne građevinske intervencije, a kako se osniva Fond, tako se ona pridružuje Vanđelićevu timu dolazeći na poziciju direktorice Službe za kontrolu izvođenja radova, stručnog nadzora i operativnih koordinatora. I dok Penović djeluje u državnom sektoru, suprug je i dalje aktivan u njihovoj tvrtki koja se u međuvremenu preimenovala u Expert Genesis.
Premda poduzetan čovjek, Leo Penović bio je član Čačićeva HNS-a, a kada su Čačića izbacili iz stranke, supružnici su se pridružili njegovim Reformistima. Penović na parlamentarnim izborima 2017. godine na Čaćićevoj listi osvaja smiješnih devet glasova. Glas manje osvojio je njezin suprug Leo koji je u vrijeme Čačićeva mandata u Ministarstvu gospodarstva vodio projekt Zagreb na Savi pa je dakle neupitno da će s novom privremenom ravnateljicom Fonda Čačić zagospodariti procesom obnove, koji nedvojbeno mora biti brži, ali i transparentan, što bi se u njegovu slučaju moglo ispostaviti kao problematično jer je upravo Čačića svojedobno pokojni Slaven Letica prozivao zbog netransparentnog procesa gradnje 147 kilometara autoceste od Bosiljeva do Sv. Roka. Projekt je to za koji je Hrvatska američkom Bechtelu platila 990 milijuna dolara, ugovor je bez natječaja 1999. potpisao Jure Radić, tadašnji ministar obnove. Nakon toga priznao je kako je ugovorena cijena 30 posto veća nego da se išlo na međunarodni natječaj, ali želja je bila da se preko spomenute tvrtke uspostave dobri odnosi sa SAD-om. Zbog skraćenih rokova izgradnje, ali i ubrzane gradnje zemlje, 2003. autoceste kompaniji uplaćuju nagradu u iznosu od 20 milijuna dolara. U osnovnom ugovoru rokovi gradnje ugovoreni su načelno, a potom srezani za šest do 12 mjeseci.
O spornoj nagradi, ali i isplati 48 milijuna kuna talijanskoj tvrtki Coopconstrutiori u jesen 2003. postoje dokumenti kojima je Letica svojevremeno mahao navodeći da je u priču upleten Čačić jer je odluku od 20 milijuna premije Bechtelu potpisao 3. studenoga 2003. kao predsjednik Nadzornog odbora HAC-a Čačić, a ugovor sa spomenutom tvrtkom potpisao je netom prije izbora. Bez obzira na te zamjerke i Letičine prozivke, koje pravosudne institucije nikada nisu dokazale, ostaje činjenica da je Čačić kao ministar graditeljstva u dvije godine, kad je riječ o gradnji autocesta, odradio maestralan posao, pa nije nemoguće da i obnovom potresom pogođeni građani budu zadovoljni.