Voljeli ga ili ne, jedno se mora priznati, prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman polako postaje svojevrsna povijesna politička figura, na čiju se ostavštinu mnogi rado pozivaju, tvrdeći da su baš oni nasljednici njegove doktrine. Nerijetko se na Tuđmanovu ostavštinu pozivaju u njegovu HDZ-u, posebice u vrijeme nekih godišnjica i u jeku predizbornih kampanja. I ovih su se dana u vladajućim redovima prisjetili svojega prvog predsjednika, a aktualni šef HDZ-a, premijer Andrej Plenković, i sam nerijetko ističe kako on, vodeći danas stranku, živi njegovu politiku.
Na predsjednika Tuđmana u svojim kampanjama pozivala se i Kolinda Grabar-Kitarović, činio je to i Miroslav Škoro te brojni drugi predstavnici hrvatske desnice, no kada se sve zbroji i oduzme, nakon smrti Tuđmanova prvog sina, velikog intelektualca Miroslava Tuđmana, u HDZ-u zapravo nije aktivan ni jedan nasljednik prvoga hrvatskog predsjednika.
Tuđmanov drugi sin Stjepan nikada nije pronašao zajednički jezik s premijerom Plenkovićem, svoje povjerenje nedavno je dao Domovinskom pokretu, uz koji je ostao i nakon Škorina odlaska. Iz stranke koju je osnivao njegov otac Stjepan je izašao prije više od godinu dana otvoreno kritizirajući premijera Plenkovića, uz opasku kako je HDZ uvijek imao svoje desno krilo koje mu sada nedostaje.
“S obzirom na to da je HDZ danas nekakva lijeva stranka, ja tu svjetonazorski više nisam pripadao”, govorio je Stjepan Tuđman nedugo nakon što se isčlanio iz stranke, čiju predsjedničku kandidatkinju nije podržavao. Umjesto Grabar-Kitarović, on je podršku dao Škori, dok je njegov tada politički aktivan brat Miroslav agitirao za bivšu predsjednicu.
I na unutarstranačkim izborima u HDZ-u braća Tuđman bila su podijeljena, dok je HDZ-ov zastupnik Miroslav Tuđman podupirao premijera Plenkovića, njegov brat Stjepan potporu je davao Miru Kovaču i njegovu timu u kojem su se nalazili Milijan Brkić i bivši ministar Tolušić te aktualni šef Domovinskog pokreta, vukovarski gradonačelnik Ivan Penava. Upravo je poraz te Kovačeve opcije na stranačkim izborima u HDZ-u za Tuđmana bio okidač za izlazak iz stranke.
“Okrljaštili su ga prvo Ivo Sanader i zatim Andrej Plenković, a bez desnog krila HDZ-a nije se moglo krenuti u stvaranje samostalne hrvatske države”, kritizirao je Tuđman ranije uz opasku da nitko u HDZ-u nije zadovoljan Plenkovićem, nego su za njega glasali politički oportunisti koji od stranke imaju koristi. Premda je pokojni Tuđman kao svaki otac volio i poštovao svoju djecu, više od svega volio je svoje unuke, isticalo se to često u medijskim napisima iz 90-ih godina.
Tuđmanovi unuci i unuke danas su odrasli ljudi, no baš poput njegova sina Stjepana i Tuđmanove jedinice Nevenke, ni oni s današnjim HDZ-om nemaju nikakve veze, premda je Nevenka Tuđman nekoliko puta potvrđivala svoju potporu aktualnom šefu vladajuće stranke. Za razliku od tete Nevenke, premijeru Plenkoviću potporu ne daju ni Stjepanove kćeri, posebno je u tom pogledu aktivna Nera Kristina, bivša studentica prava koja se od svih Tuđmanovih nasljednika najviše javno eksponirala te je tako, primjerice, svojedobno otvoreno istupila protiv ratifikacije Istanbulske konvencije. Kako Plenković kritike zbog ratificiranja Konvencije nije prihvaćao ni od Tuđmanove unuke ni od ostalih HDZ-ovih konzervativaca, tako je Nera Kristina istupila iz HDZ-a.
“Ne podržavam ni ustaše ni partizane koji su činili zločine, kao ni općenito ljude koji su činili zlo. Marka Perkovića upoznala sam još kao mala na njegovu nastupu u Novoj Gradiški. Bila sam već na nekoliko Thompsonovih koncerata. Uopće ne vidim što je sporno u tom lijepom hrvatskom pozdravu ‘Za dom spremni’”, govorila je svojedobno Nera Tuđman.
Upitno je, međutim, je li u tim tvrdnjama unuka Nera imala potporu svoje bake, bivše prve dame Ankice Tuđman, koju u HDZ-u nisu spomenuli ni prije nekoliko dana, kada se obilježavala obljetnica smrti prvoga hrvatskog predsjednika. Iako je Tuđmanova prva dama podržavala Plenkovića, ovu staricu teško narušenog zdravlja politika sve manje zanima, a i političari su za nju sve manje zainteresirani pa su gosti u vili u Nazorovoj iznimno rijetka pojava, što joj je jedno vrijeme teško padalo. Svjesna svojih godina i teško pokretna, gospođa Tuđman s vremenom se pomirila s realnošću jer bez obzira na to što je fizičko zdravlje napušta, ona, prema tvrdnjama upućenih, još iznimno zdravo i mudro promišlja pa je svjesna da s odlaskom moći i utjecaja odlaze i prijatelji.
Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni s kojima danas Tuđmanova Ankica komunicira, a među te rijetke ulazi i osebujni general Ljubo Ćesić Rojs koji nikada nije krio simpatije prema bivšoj prvoj dami. Sinovi Tuđmanove kćeri Nevenke, Siniša i Dejan, daleko su od politike, posvećeni svojim obiteljima, a kćeri pokojnog saborskog zastupnika Miroslava Tuđmana ionako nikada nisu bile privržene politici.
Nina Tuđman-Vuković uspješna je poduzetnica i vlasnica tvrtke za edukacijsko savjetovanje i prevođenje, završila je studij anglistike, poslije kojega je doktorirala na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te se u poslovne vode otisnula s kolegicom Dinkom Krčećić. Premda politici nikada nije bila naklonjena niti je ikada javno istupala, Tuđman-Vuković u medijima se spominjala baš zbog politike u trenutku kada je njezina tvrtka Projectus grupa dobila posao na natječaju koji je raspisalo Ministarstvo vanjskih poslova uoči hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a, kada su se tražile tvrtke koje su trebale poučavati državne i javne službenike engleskom jeziku, za što je tvrtka Tuđmanove kćeri dobila oko 1,7 milijuna kuna, u suradnji s belgijskom školom College of Europe.
I dok Nina Tuđman uspješno gradi poduzetničku karijeru, uspjeha u poduzetničkim vodama baš i nije imao Tuđmanov najmlađi sin Stjepan, koji je iza sebe ostavio desetak ugašenih tvrtki s nagomilanim minusima i dugovima prema dobavljačima. Kao što je poznato, jedno se vrijeme Stjepan bavio filmskom produkcijom preko Patria filma, a onda se okrenuo ugostiteljstvu pa u zgradi od 400 m3 u Deželićevu prilazu otvorio kafić Garfield. Danas je taj prostor prepisan na njegovu kćer, na životu više nije ni restoran Lady Šram u Mesničkoj ulici u kojem je upoznao dizajnericu Antoniju Vlatković.
Premda je bio u braku sa suprugom Snježanom, upustio se u aferu s dizajnericom, iz koje je dobio sina Franju Antona Tuđmana. Godinama se ovaj par sporio zbog alimentacije koju Stjepan nije plaćao pozivajući se na financijske probleme. Navodno ta dugovanja do danas nisu podmirena, a Tuđmanov najmlađi sin i danas muku muči s financijama. Svojega izvanbračnog sina sreo je samo jedanput na kavi, međutim, odnos s tim mladim arhitektom nikada nije bio očinski. Tuđmanove unuke i Stjepanove kćeri, ako je suditi po društvenim mrežama, žive prilično lagodnim životom, što je pomalo neobično s obzirom na financijski status njihova oca koji nije odveć stabilan.
Stabilna je zato Humanitarna zaklada za djecu Hrvatske koju vodi Nevenka Tuđman koja na Jelačićevu trgu posjeduje vrijednu galeriju, njezin sin Siniša zaposlen je u Hrvatskoj gospodarskoj komori, a sin Dejan, nakon niza neuspješnih poslovnih pothvata, skrasio se u Zagrebu i otvorio tvrtku Kvadar za poslovno savjetovanje pa stoga savjete dijeli i Hanfi, Agenciji za zaštitu okoliša i APIS-u te MORH-u. Daleko najpovučenijim životom živi Ivana Tuđman, druga kći pokojnog Mira Tuđmana, psihologinja koja sa suprugom Ivanom živi na Braču, u naselju Selca, gdje odgajaju svoje dvoje djece.
Bez obzira na to što je premijer Plenković i ovih dana odao počast prvome hrvatskom predsjedniku i bez obzira na sva politička nadmetanja, jasno je da Tuđmanovi danas nisu ni nalik na ono što su bili u naponu snage svojega oca i djeda, daleko od očiju javnosti, znatno skromnije i puno mirnije, žive svoje živote, u kojima se HDZ rijetko spominje, dok se u HDZ-u nerijetko nadmeću s likom i djelom prvoga hrvatskog predsjednika, s kojim se danas na domaćoj političkoj sceni ponajviše uspoređuje Račanov učenik, bivši šef socijaldemokrata Zoran Milanović, koji s poštovanjem progovara o Tuđmanu iako je svoj stav o pokojnom predsjedniku možda ponajbolje demonstrirao kada je s Pantovčaka, iz Ureda predsjednika, izbacio njegovu bistu, što bi u svakoj normalnoj državi, bez obzira na sve Tuđmanove kontroverzije, ipak bilo nedopustivo.
Detuđmanizacija, koju je 2000. započeo Stipe Mesić, sada je potpuno dovršena!