Novi pedofilski skandal u Engleskoj, sudac: ‘fondovi plaćeni poreznim novcem opstruiraju pravdu’

banda iz Rochdalea

Policija kaže da istražuju gotovo 200 slučajeva seksualnog zlostavljanja djece u Keighleyu, Zapadni Yorkshire. Konkretno, radi se o 179 novih slučajeva - ne uključujući dakle one za koje se u tom gradu lani sudilo bandi imigranata - seksualnog nasilja nad maloljetnicama koje uključuje 165 osumnjičenih u tom gradiću, opisanom u tisku kao "nacionalna prijestolnica zlostavljanja djece"

Smješten nedaleko od Bradforda, Keighley je gradić od 56.000 stanovnika, a u njemu ima osam džamija i 12.000 muslimana. Prošle godine 12 ljudi je osuđeno na više od 140 godina zatvora ukupno zbog silovanja 13-godišnje djevojčice u tom gradiću, koju su grupno silovali u više navrata u periodu od preko godinu dana – jednom prilikom je pet ljudi organiziralo “redaljku” nad njom.

Izvješće pokazuje da je djevojčica bila poznata službama i policiji ali su oni odbili išta poduzeti – baš kao i u skandalu iz Rochdalea koji je nedavno BBC izdigao na razinu nacionalne teme razgovora broj jedan. Lokalna parlamentarna zastupnica, Kris Hopkins, upozorava da je gradić  “na vrhu liste” kad se radi o “Azijatskim bandama koje ciljaju djecu koju će seksualno zlostavljati”.

“Vrlo sam svjesna da postoje brojni bijeli pedofili na slobodi, i s njima treba postupiti jednako strogo”; rekla je ona za Telegraph nakon što su bande pedofila iz Argusa i Keighleya završile iza rešetaka. “Ali bolesni model po kom su organizirane grupe Azijata koje mame mlade djevojke koje će onda seksualno zlostavljati ostaje bolest u srcu mnogih zajednica širom zemlje. I nažalost, Keighley je na vrhu liste.”

Sva izvješća govore o “Novom Rochdaleu”, koji je postao pojam nakon što je nedavno BBC objavio šokantnu emisiju “Tri djevojčice” koja je podigla svijest o tom skandalu. Radilo se o bandi koja je vrebala teenagerice mameći ih pićima i drogom prije nego što su ih silovali. Angela Sinfield, aktivist za prava djece iz Yorkshirea, kaže da je broj slučajeva u  Keighleyu vjerojatno veći od brojke od 179 s kojom je izašla policija jer se brojne žrtve i njihovi roditelji boje prijaviti stvar. “Ne bismo smjeli dozvoliti da dijete samo mora uložiti prijavu policiji. U ovom trenutku, ako maloljetnica odbije sama priložiti dokaze slučaj ne ide na sud”, rekla je za Keighley News. “Najveći problem je što ta djeca sebe ne vide kao žrtve… one kažu da su ti muškarci njihovi “dečki”, čak i kad su puno stariji, oženjeni muškarci.

Zabrinjavajuće izvješće također govori o tome da su policija i socijalne službe, kao i u sličnom slučaju u Rochdaleu, ignorirale žrtve i odbijale njihove pritužbe. Usto, propusti su sustavni. Vođa kruga dilera u Keighleyu, Arif Chowdhury je zajedno sa svojim suradnicima dilerima terorizirao teenagerice u tom gradu, a kad je bio na uvjetnoj slobodi uz jamčevinu, pobjegao je u Banlgadeš.



“Pravnici pomažu da bande silovatelja djece izbjegnu napore da ih se deportira tako što opstruiraju sudove i slabe vladavinu zakona”, kaže Britanski vrhovni sudac za imigraciju Bernard McCloskey. On je optužio pravnike organizacije za ljudska prava financirane novcem poreznih obveznika da tretiraju Imigracijski sud, koji jedini ima pravo odlučiti tko ima pravo na ostanak u Britaniji, s “konstantnim i naglašenim nepoštovanjem”. Osuđeni kriminalci prihvaćaju strategiju odugovlačenja suđenja svim sredstvima i opstruiranja pravosuđa kako bi izbjegli deportaciju koliko god je to najdulje moguće.

Ove veljače, četvorica članova bande iz Rochdalea ipak nisu uspjela izbjeći presudu domaćeg britanskog suda o deportaciji – na čelu sa 63 – godišnjim pedofilom Shabirom Ahmedom,  koji je tražio od žrtava da ga zovu “tatica”, i koji je bio vođa bande. Osuđen je 2012. Žalio se protiv odluke Vlade da mu ukine britansko državljanstvo zbog ozbiljnih zločina koji uključuju silovanje maloljetnica u dobi od 13 godina na dalje, koje bi namamili votkom, potom bi im prijetili nasiljem ukoliko ne dozvole da se svi izredaju na njima. Od devet osuđenih članova bande, samo četvorici za sad prijeti deportacija, a oni je gledaju pod svaku cijenu izbjeći. Sva četvorica, svi iz Pakistana, su se žalila na odluku. Pored Shabira Ahmeda, to su Adil Khan, Qari Abdul Rauf i Abdul Aziz.

“Lažu, nisam ja pedofil nego su oni rasisti”

No Shabir Ahmed, kojeg sudac McCloskey karakterizira kao “nasilnog i licemjernog siledžiju”, se protiv deportacije žalio i Europskom sudu za ljudska prava (ECHR), tvrdeći kako su presude za silovanje maloljetnica “plod zavjere policije i porote kako bi se za sve okrivilo muslimane”. Odnosno, jelda, radi se o rasizmu. Kao i uvijek u sličnim slučajevima. To obično upali, jer se dužnosnici u EU od zadnjeg policajca na ulici do šefova vlada više boje da će biti proglašeni rasistima nego toga da im pola grada izgori u nasilnim neredima antife i imigranata.

Čitav slučaj se vrti oko odluke premijerke Therese May, tada ministrice unutarnjih poslova, da dozvoli oduzimanje britanskog državljanstva bandi iz Rochdale temeljem “brige za javnu dobrobit”. Komentirajući slučaj, sudac McCloskey, predsjednik Višeg imigrantskog suda, opisao je zločine tih ljudi kao “šokantne, brutalne i ogavne”. Oni su se pak žalili po pet raznih osnova – uključujući kršenje svojih ljudskih prava – a jedna od zanimljivijih je da je “Vlada propustila učiniti sve što je u njenoj moći da osigura dobrobit djece i skrb nad njima”, odnosno – oni su silovali djecu jer Vlada nije dobro brinula za njih. Također su se žalili po osnovi toga da je vlada “neproporcionalno zadirala u njihova prava” kao građana EU.

No najljepša stvar u svemu: njihovi odvjetnici, tvrtka Burton i Burton iz Nottinghama, su plaćeni novcem poreznih obveznika preko “Legal Aid Fund”-a, a njihova tarifa po satu je oko 70 funti. U vrlo oštroj kritici, McCloskey je rekao: “Vođenje tih žalbenih postupaka je bilo neprofesionalno. Posljedica je da je oslabljena vladavina prava”. On tvrdi da odvjetnici optuženih nisu podnosili sudu tražene dokumente i da su stalno tražili odgode pod svim mogućim izgovorima, odnosno da se išlo na namjerno odugovlačenje. Rajiv Sharma, koji je zastupao Ahmeda, je štićenik jednog od britanskih najpoznatijih “campaigning lawyera”, pravnika koji se bave visokoprofilnim slučajevima koji se koriste u političkim kampanjama u anglosaksonskim sustavima s presedanima, Michaela Mansfielda. Drugu trojicu je branio Zainul Jafferji, specijalist za ljudska prava, imigraciju i prava azilanata. Okolnosti vođenja postupka je nazvao “stvarno sramotnima”. “Oskudni sudski i administrativni resursi se troše na ponovljene i neutemeljene zahtijeve odvjetnika za odgodama postupka”. Kritizirao je i vladine odvjetnike koji su zastupali ministarstvo unutarnjih poslova, koji su se dakle trebali potruditi da ti ljudi stvarno i budu protjerani, rekavši kako su glavne argumente predstavili tek u “pet do dvanaest” i to nakon ponovljenih zahtjeva suda. Ukratko: odvjetnici obrane su skupi, plaćaju ih organizacije za ljudska prava i prava silovatelja djece, i rade sve što mogu kako bi minirali presudu. Odvjetnici države su lijeni, beskorisni, nesposobni, i nije ih briga. Zato silovatelji djece često ostaju u Britaniji, umjesto da ih se vrati odakle su došli.

Na kraju je McCloskey zaprijetio odvjetnicima koji su zastupali bandu iz Rochdalea da će ih prijaviti strukovnim tijelima, zbog neprofesionalnog ponašanja. “Gledamo kako odvjetnici koriste sve moguće proceduralne mogućnosti za odgode, i nove odgode, u korist klijenata”, kaže. “U puno slučajeva Vlada jednostavno odustane i pusti te ljude da ostanu u Engleskoj umjesto da se izlaže stalno novim troškovima oko suđenja i njihove deportacije”.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI