Da situacija u hrvatskom zdravstvu nije najsjajnija znaju zasigurno i djeca vrtićke dobi, no na internetskim stranicama Radničke fronte, u zadnjih nekoliko dana objavljena su čak tri pisma djelatnica KBC-a Osijek koje su iznijele svoja neugodna iskustva o radu u ovoj glavnoj slavonskoj bolnici. Javila im se tako žena koja je u KBC-u Osijek radila kao spremačica punih 12 godina, pri čemu je radila na svim odjelima.
”I na onkologiji na kojoj nikome ne bih poželjela raditi. Kao prvo zbog samog odjela koji je užasan po pitanju osoblja, međuljudski odnosi su užasni, nitko te ne cijeni, a uz to i sam odjel je težak zbog jadnih pacijenata koji su tamo. Samo jedan primjer: na onkologiji su 4 kata i to sve je znala raditi jedna spremačica, pa vi sad vidite koliko to može biti čisto. Mislim da nikako. Znalo se danima samo izbacivati smeće, čistiti sobe i ambulante jer jedna žena nikako ne stigne napraviti sav potreban posao”, prepričava ova žena koja se na to žalila nadređenima, no za njene žalbe nije bilo sluha već im je rečeno kako one to mogu.
”U operacijskom traktu opet nitko ne želi raditi jer se tamo radi po 12 sati i noćne, a posla ima previše, radiš kao konj. Kad nakon operacijske dođem kući nisam ni za što jer sam preumorna. U operacijskim salama je nagore što moraš raditi i vani i u sali, trčiš, spremaš sobe, zovu te na mobitel, trčiš, vraćaš se u salu. To je toliko neorganizirano da se ubijaš od posla, a najviše ubije trčanje na sve strane. Njima trebaju potrčci koji im dostavljaju papire, nosaju krv, kupuju doručke i cigarete, svoj posao ne stigneš napraviti, a kažu ti – ma stigneš ti to. Onda se deru na tebe kako još nije gotovo, šta si radio do sada. Uglavnom prave budale od nas. Pa jel to mi zaslužujemo? I mi smo ljudi kao i medicinske sestre, kao i doktori”, naglašava ova žena u svojem pismu te se prisjeća kako je molila da joj omoguće premještaj nakon što se preselila u Vinkovce, ali joj ni sa time nisu htjeli pomoći, baš kao što joj nisu izašli u susret nakon što je završila na bolovanju.
”Na bolovanju sam završila kad sam se ozbiljno razboljela, išla sam prvi put na operaciju u našoj bolnici jer, rekoh, radim tu pa da budem i operirana tu. Kad su me pustili kući s odjela, bila sam pozvana na komisiju jer su me prijavili i ismijavali da tko zna što su mi operirali. Čak su priče kružile da su mi madež skidali pa sam zato na bolovanju. Na komisiji su me samo pogledali, čak su mi se i ispričali i rekli nisu oni krivi netko me prijavio iz bolnice”, kaže dalje u svojem pismu ova djelatnica koje je tri puta operirana, iako joj nitko nije vjerovao u kojoj je mjeri njeno zdravstveno stanje ozbiljno. Dapače, kako kaže, smijali su joj se ‘u facu’.
”Uglavnom mjesecima sam pokušavala stupiti u kontakt s ravnateljem, bila sam i kod pravnice i na kraju kod odvjetnika, ali ništa. Dala sam otkaz jer nisam to više omalovažavanje mogla trpiti. U bolnici su spremačice zadnja rupa na svirali. Rade kao stoka, a nitko ih ne cijeni. Događalo se da vani kiša pada, a mi moramo prati prozore, to je isto bilo užas. A da ne kažem kad trčite s odjela na odjel jer radite na dva u isto vrijeme, pa ti još u tomu svemu kažu da moraš nosati krv, pa kojekakve nalaze… mislim, sve je bilo gore i gore. Sve si radio, a bio najgori…. Ne znam više što da vam kažem, imala bih pisati o bolnici i o pojedincima cijelu knjigu.
Osim neorganiziranog posla, “šutaju” spremačice gdje god fali spremačica. Kad neka jadna žena završi na bolovanju, pljuju po njoj. Tamo ne smiješ biti bolestan, a kamoli otići na bolovanje. Znala sam 1000 puta proplakati zbog tog posla”, svjedoči ova bivša djelatnica pa kaže da ne može opisati kako se osjećala kada su joj govorili da je umišljeni bolesnik dok je ona tri puta operirala glavu.
”Problem je što puno žena koje su spremačice u KBC-u ima kredite, obitelji, malu djecu, pa se boje da bi mogle ostati bez posla i ne žele ništa reći. Šute i rade, trpe mobing, a na kraju kad se razbole i završe na bolovanju dožive pljuvanje po njima. Neće tamo biti nikakve promjene dok se svi zajedno ne pobune. U suprotnom uvijek će biti netko tko će zlostavljati one ispod sebe”, zaključuje ova spremačica.
Druga se pak oglasila potvrđujući navode iz pisma svoje kolegice pa kaže kako ne smije ni pisnuti jer će ostati bez posla, no i ona sama problematizira odnos nadređenih.
”Muž mi je bio HRVI dragovoljac Domovinskog rata koji više nije živ, a ja čekam njegovu mirovinu i šutim još 2 godine. Rušiš se od posla, svaki dan po 12 h se radi, a sada su temperature po 40 stupnjeva. Obiđeš po 2 odjela jer nema žena, kakvih 300 što ovaj koji vrijeđa u komentarima piše! Puno nas pije kardiološke i psihijatrijske terapije, tamo se ništa neće promijeniti. Molim vas anonimno jer imam kredit za kuću i dijete koje malo radi malo ne radi. I svo vrijeme mislim jesu li se za ovo naši muževi borili da nas gaze na poslu i neki vrijeđaju javno kad se usudimo progovoriti”, konstatira pak ova djelatnica.
Treća djelatnica progovara o nadobudnim i zločestim kadrovima koji se nalaze na poziciji moći.
”Ne bi to bio toliki problem da ih bolnički sustav ne štiti do te mjere da je nemoguće odgovarati za postupke, nemaš se kome žaliti jer te nitko neće primiti na razgovor ili kad se žališ sve se gura pod tepih, nitko ne strahuje jer je otkaz nemoguće dobit…
Tamo ide sve sistemom ruka ruku mije, pa ako ti je npr. suprug ili netko u obitelji utjecajan neće ni tebe nitko dirati i možeš doslovno napraviti bilo što, sve se zataška… Tamo treba ozbiljan red uvesti, samo čisto sumnjam dok je ova postava da se ista tu može…
Ovim tempom ako se nastavi nisam sigurna da će kroz izvjesno vrijeme moći pronaći dobro osoblje, jer medicinsko osoblje već sada bježi od tamo, a mladi ljudi prije odu radit bilo gdje kod privatnika nego tamo, jer već za vrijeme vježbi iz struke možeš shvatiti kako stvari funkcioniraju tj. ne funkcioniraju i koliko je tamo čovjek čovjeku vuk, a ima ljudi koji više nemaju izbora i prisiljeni su raditi, trpit i na kraju se razboljeti….
Žalosno da žalosnije biti ne može”, zaključuje treća žena.
Upit o iznesenim navodima proslijeđen je u KBC-u Osijek, odgovor objavljujemo po dospijeću istoga.