OGROMAN PROBLEM ZA PLENKOVIĆA! Ništa više ne pomaže, panika u stranci: Ni neradna nedjelja ni besplatan školski obrok ne mogu mu dignuti rejting

Foto: Antonio Balic / CROPIX

Grčevitu borbu za svoj osobni, ali i za Vladin rejting posljednjih nekoliko tjedana vodi premijer Andrej Plenković, koji se svim silama trudi vratiti na staze stare slave, znajući da popularnost vladajućih pada na niske grane otkako se javnost počela zanimati za sve segmente pljačke koja se odvijala u INA-i. Godinama je Plenković probleme koji su nagrizali njegovu vladu gurao pod tepih eliminirajući ministre i nižerangirane kadrove HDZ-a koji su se našli na udaru medija zbog afera, no sve se to svodi na pojedinačnu borbu s kontaminiranim kadrovima, dok istinske reforme i stvarna borba s korupcijom i kriminalom izostaju, pa se stječe dojam da Plenković ili nema hrabrosti za ozbiljan obračun s tom sveprisutnom pojavom ili je i sam dio te priče, što njegovi suradnici žestoko odbacuju kao mogućnost.

Što je u ovoj Plenkovićevoj priči o korupciji točno, možda i nije tako značajno, važno je da korupcija koja godinama koči razvoj hrvatskoga društva sada njemu nagriza rejting, a on više nema dovoljno vremena da se ozbiljno pozabavi tom pojavom pa je podlegao klasičnom populizmu, dopuštajući samome sebi da od neupitne i najdominantnije političke figure u našoj zemlji postane predmet za udaranje iz oporbenih redova, u kojima uistinu sjede pojedinci koji nisu dorasli njegovu političkom stilu i diskursu, koji se u sveprisutnoj nervozi koja traje posljednjih nekoliko tjedana počeo gubiti.

Stjeran u kut

Nije Plenković nervozan samo zbog saborske oporbe nego i zbog svoje unutarstranačke koja se počela buditi i samo čeka novi trenutak njegove slabosti u kojoj vide svoju priliku za dolazak na vlast. Plenković je nesposoban ako nije znao ništa o pljački INA-e, mantra je na koju se pozivaju HDZ-ovi pučisti, iako Plenković zasad još na te prozivke odmahuje rukom i nastavlja djelovati po svojem, iz poteza koje vuče jasno je da to više nije onaj isti političar s početka mandata i da je stjeran u kut iz kojega narodu obećava brda i doline kako bi se održao na površini. Nerealna i prevelika obećanja nerijetko su u politici prvi pokazatelji slabosti, a ne političke snage na koju se Plenkovićevi suradnici vole pozivati. Takvih nerealnih obećanja vladajućih ne nedostaje, tako je nedavno Vladin glasnogovornik Marko Milić usred žestoke polemike o INA-i i zatvaranju sisačke rafinerije, za što je bivši šef JANAF-a Dragan Kovačević prozvao Plenkovića, najavio gradnju Dinamova i nacionalnog stadiona. Kada je postalo jasno da te najave u javnosti nisu pale na plodno tlo, štetu je nastojala sanirati ministrica Nikolina Brnjac demantirajući Milića, kojega sada prozivaju Plenkovićevi suradnici navodeći da je on u “Otvorenom” najavu o gradnji stadiona iznio na svoju ruku, bez konzultacija s predsjednikom Vlade, što Plenkovićevi kritičari tumače kao sanaciju štete. Štetu Plenković pokušava sanirati klasičnom predizbornom mantrom o neradnoj nedjelji, a šteta se morala sanirati i zbog namještene milijunte putnice na zadarskom aerodromu, Plenković se tu žestoko izblamirao, no postavlja se pitanje je li moguće da je i njegov PR tim znao za to namještanje s obzirom na to da je milijunta putnica u Zadar stigla kad i sam Plenković.

Stare priče



Umjesto da dođe pred Antikorupcijsko vijeće i ondje se obrani od napada oporbenih zastupnika, ali i Dragana Kovačevića, Plenković je došao u veliku dvoranu Sabora, gdje je podnosio godišnje izvješće o radu svoje vlade, navodeći da je ona radila odvažno te da su u krizi reagirali mjerama koje su donosili više puta. Podsjetio je na pakete mjera koje su vladajući donosili u vrijeme koronakrize, ali i na one koji su nedavno doneseni zbog inflacije i energetske krize. “Prošle smo godine imali jedan od tri najveća rasta u EU-u, to nam je pomoglo da se pripremimo za krizu”, istaknuo je Plenković te podsjetio i na već pomalo zaboravljeno otvorenje Pelješkoga mosta koje je predstavio kao jedan od glavnih uspjeha svoje vlade. “Uvodimo euro, ulazimo u Schengen, imamo rekordnu sezonu, očekujemo rast BDP-a od 5,7 posto. Imamo povijesnu razinu kreditnog rejtinga, podigli smo stupanj razvijenosti po stanovniku. Usmjeravamo rekordnih 25 milijardi eura europskih sredstava za reforme obrazovanja, zdravstva, pravosuđa, za obnovu”, nabrajao je Plenković kao da se nalazi na kakvom predizbornom skupu pa je obećao kupnju novih kanadera, najavio da će se zalagati za prava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te napomenuo kako optužnice iz Srbije nisu prihvatljive. “Uskoro ćemo predložiti poseban porez na dobit kako bismo izbalansirali krizu”, najavio je Plenković te se dotaknuo zabrane rada nedjeljom, na koju se po uhodanoj špranci vladajući odlučuju radi obiteljskih vrijednosti i balansiranja između privatnog života i posla, no pitanje je koliko je to realan scenarij jer se radnička klasa u našoj zemlji takvih obećanja naslušala, štoviše, ona bi se mogla opisati kao vjesnici izbora koji su kao opcija spominjani i za ovu jesen. Plenković je od te ideje odustao, no s obzirom na trenutni pad HDZ-ova i Vladina rejtinga, čini se da bi za njega bilo znatno bolje da se uoči nadolazeće krize i ovog vala afera odlučio boriti za treći mandat.

Prijetnje štrajkom

Oni koji Plenkovića prate kažu da nije nemoguće da on u izbore krene početkom iduće godine te da sada za njih priprema teren i sanira štetu obećavajući uz ostalo i ulaganja u Maksimir i Poljud, obraća se Plenković i roditeljima školaraca kojima pak obećava po jedan obrok dnevno koji bi trebala financirati država, što opisuje i kao demografsku mjeru, a ona uz ostalo podrazumijeva i realizaciju najvećih investicija u škole i vrtiće u povijesti Hrvatske. I te najave možda bi imale smisla da Plenković posljednjih nekoliko tjedana ne vodi pregovore sa sindikatima iz prosvjete koji zahtijevaju veće plaće za učitelje i profesore, ali se s predstavnicima Vlade ne mogu usuglasiti, zbog čega prijete štrajkom, od kojeg Plenković strahuje jer se ni od onih posljednjih profesorskih prosvjeda koji su potpuno paralizirali obrazovni sustav još nije oporavio. Kako zasad stvari stoje, Plenković će se u idućem periodu morati oporavljati i od onoga što je na posljednjoj sjednici Grmojina Antikorupcijskog vijeća iznio Davor Mayer, energetski stručnjak i dugogodišnji menadžer koji je godinama sjedio u Upravi INA-e. Mayer je u Upravi INA-e bio sve do 2020., kada u mandatu bivšeg ministra Tomislava Ćorića uz Niku Dalića, muža bivše ministrice Martine Dalić, u Upravu stiže dvoje novih članova, Barbara Dorić i Darko Markotić. Iz onoga što je Mayer pred Antikorupcijskim vijećem rekao dalo bi se zaključiti da je premijer Plenković pretrpio snažan politički udarac jer za razliku od Kovačevića, kojemu se možda može predbaciti želja za osvetom, Mayer je pred Vijeće stigao kao iskusan menadžer koji se ne boji neugodnih pitanja, što njegovu iskazu daje dodatni značaj. Vrlo jasno i jednostavno ovaj menadžer opisao je način funkcioniranja INA-e, objašnjavajući na koji je način ona postala dominantno MOL-ova, a samim time i mađarska. Iako je Mayerov iskaz nastojao ometati Hrvoje Zekanović koji je uz ostalo vikao i o njegovoj visokoj plaći u INA-i, Mayer je dao do znanja da iza njega stoji neupitna karijera te da ne ovisi o primanjima u INA-i, što je uostalom jasno i iz toga što on i danas radi kao međunarodni konzultant. Ako je došao Mayer, zašto pred Vijeće ne bi došao Ćorić, Niko Dalić ili Dorić, pitanje je koje se samo po sebi u ovoj priči nameće te otvara dodatna pitanja koja uključuju i ono o njihovoj potencijalnoj vezi s aferama koje su se odvijale u INA-i, koja je po svemu sudeći šaptom pala u mađarske ruke.

Jasno izvješće

Dominacija MOL-a u INA-i počinje 2009. prodajom upravljačkih prava, što se odvijalo u eri bivšeg premijera Sanadera, no na tome nije stalo, Mayer je vrlo jasno opisao kako su 2014. rušili kvorum kako bi stopirali gašenje rafinerije u Sisku, nazivajući sporni memorandum koji je spominjao i Kovačević samo jednom slikom u dugogodišnjem procesu u kojem je MOL pojeo INA-u, a koji ovaj menadžer naziva optimizacijom na razini MOL grupe. S pozicije MOL-a gašenje rafinerije bilo je posve racionalno, objasnio je Mayer koji je u nove probleme uvukao ministra Ćorića, potpisnika memoranduma koji i jest rezultirao gašenjem rafinerije, što je i u INA-i, ali i u redovima bivšeg ministra opisivano kao poslovno logičan potez. I sam je Plenković nakon Kovačevićeva svjedočenja tvrdio da je potpisivanje memoranduma bilo poslovno vrlo logično jer je time jedna kompanija zaradila. “Poslovne odluke o tome hoće li sisačka rafinerija raditi ili ne ili će se transformirati, odluke su INA-e kao kompanije”, tvrdio je Plenković, dok je Mayer jasno rekao da je s pozicije MOL-a taj potez uistinu bio logičan, ali da to baš i nije bilo u hrvatskom interesu, čime je dao naslutiti da su Plenković i viceguverner Ćorić, umjesto za hrvatske, radili za interese mađarskoga MOL-a. Velike su to riječi koje ovoga puta ne izgovara USKOK-ov optuženik, nego menadžer ozbiljne karijere koji za to nudi iznimno ozbiljne argumente, od kojih će se Plenković teško braniti pričama o gradnji stadiona i neradnoj nedjelji. Narod koji Plenkoviću već u vidu posljednjih rejtinga poručuje da je dosta nakon ovoga što je čuo očekuje samo istinu koju će teško moći dobiti, a kada se istina nastoji prekriti populizmom, to u politici znači nastavak silazne putanje, što za Plenkovića nije dobro. No pitanje je ima li i on osobno u priči o INA-i previše prostora za manevar i koja je uopće njegova uloga u tome procesu u kojem i Kovačević i Mayer izravno, progovarajući o gašenju sisačke rafinerije, upiru prst u predsjednika Vlade, što se u javnosti sasvim opravdano tumači kao izdaja nacionalnih interesa.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI