Opći narodni ustanak protiv onih koje smo do prije par mjeseci smatrali nacionalnim herojima!

U subotu je na glavnom zagrebačkom trgu održan tkz. anti-korona prosvjed pod nazivom “Festival Slobode” gdje je stanovništvo Hrvatske izašlo kako bi iskazalo svoje nezadovoljstvo trenutačnim i planiranim mjerama Nacionalnog stožera u borbi protiv koronavirusa.

Da se razumijemo odmah na početku, održavanje bilo kakvog smislenog prosvjeda u kojem se šalje jasna poruka je opravdana pa tako i ovaj prosvjed protiv mjera za borbu protiv koronavirusa podržavam. Smislen je u neku ruku jer obzirom što sve građani moraju proći da bi se mogla ova pandemija zaustaviti, jednostavno nije lako.

Držati se mjera koje su na snazi preko pola godine (više ili manje) psihički je teško za svakog pojedinca u Hrvatskoj. No, određene poruke s tog prosvjeda u najmanju ruku nisu dobre kao npr. izvisiti transparent da je Covid-19 laž. Ako je cijeli svijet pod pandemijom i danas bilježimo preko 27 milijuna zaraženih osoba od ovog virusa, onda ne može biti laž.

Ispada tako da svi vladajući diljem svijeta žele namjerno propagirati postojanje virusa kako bi imali neki interes. Najviše aludiram na svjetske farmaceutske kompanije koje bi imale najviše profita od cijele ove pandemije. Države moraju kupovati novo cjepivo koje je na tržištu kako bi opravdale osiguranje svojih građana i građanki, što dovodi neplanirano trošenje državnih proračuna, što je u najmanju ruku za vladajuće ozbiljan problem.



Svaka se država na svoj način morala boriti sa ovom pandemijom. Osvrnemo li se na  početak širenja koronavirusa, u Kini je bilo najviše slučajeva, odakle se postepeno širilo na ostatak svijeta. Kao da smo svi zaboravili kako je bilo prije par mjeseci u Italiji gdje je na dnevnoj bazi znalo biti potvrđeno po tisuće zaraženih.

Pojavio se tako koronavirus i u Hrvatskoj krajem veljače, kada je nastala opća panika. Prvi, odnosno nulti zaraženi bio je zaposlenik Ericsson Nikola Tesla, kompanije koja broji puno zaposlenika i koja je u širem centru glavnog grada Hrvatske. Moralo se stoga brzo reagirati i u kratkom vremenskom roku organiziran je Nacionalni stožer civilne zaštite čiji su članovi Davor Božinović, Vili Beroš, Krunoslav Capak i Alemka Markotić.

U to vrijeme, par dana ranije izabran je novi ministar zdravstva Vili Beroš koji je zamijenio tadašnjeg ministar Milana Kujundžića. Svojevrsno je bilo olakšanje kada je gospodin Kujundžić dao ostavku i ministarstvo zdravsta se prepustilo Berošu. Gledalo se na našeg Vilija kao božanstvenu ikonu koju je sami Bog poslao kako bi nas izvukao iz problema u kojem se našao zdravstveni sustav, ponajprije aludirajući na ogroman dug prema veledrogerijama.

Taj Nacionalni stožer napravio je u početku jedinstvenu stvar – počeli su za javnost kroz konferencije za medije izvještavati kakva je situacija u Hrvatskoj s koronavirusom. Koferencija je dobila svu pažnju u vidu da je svaki građanin s nestrpljenjem očekivao novo obraćanje stožera. Nastupila je karantena gdje je većina radnika poslana svojim domovima kako bi mogli koliko toliko raditi.

Atmosfera na ulicama bila je otužna, nitko se nije pretjerano zadržavao vani, svi su bili u toplinama svojih domova kako bi slušali preporuke ljudi koji su u tom trenutku bili nacionalni heroji. Preko prozora diljem Hrvatske pljeskalo se njima, svim liječnicima i medicinskom osoblju koji su bili “na prvoj crti” obrane, koji su ugrožavali svoj živote kako bi pomogli drugima.

Na ruku im nije išao ni jaki potres koji je pogodio Zagreb krajem ožujka kada je grad bio razoren, kada su ljudi morali napuštati svoje razrušene domove. U tom trenutku, Nacionalni stožer je savjetovao ljudima da izađu van, ali da zbog pandemije drže socijalnu distancu kako bi se smanjilo širenje virusa. Nekako se uspijelo i to prebroditi.

Očigledno se na jedan trenutak tijekom “Festivala Slobode” zaboravilo na takva odricanja ljudi jer se vozilu Hitne pomoći nije dopustilo prolazak kroz nezadovoljnu masu. Zaista otužno kako se može biti nezahvalan.

Ti isti članovi Nacionalnog stožera danonoćno su smišljali načine na koji mogu smanjiti broj zaraženih. Ostali bi do kasno u noć, izvještavali javnost dva puta na dan kroz konferencije. Očito se zaboravilo i na sliku koja je kružila društvenim mrežama kako bi se tim istim članovima zahvalilo na svemu što rade:

Situacija tijekom karantene nije bila bajna: ljudi su ostajali bez poslova, ugostiteljski objekti i sve uslužne djelatnosti zatvarale su se i nisu vidjeli smisla u ponovnom otvaranju u svibnju ove godine. Počelo se javljati lagano ogorčenje u ljudima, ali nisu još uvijek ništa iskazivali jer se i dalje vjerovalo struci.

Prije početka službene turističke sezone, održani su parlamentarni izbori početkom mjeseca srpnja u kojem je Hrvatska demokratska zajednica odnijela veliku pobjedu. Drugi pratitelj bila je Restart koalicija koja nije mogla ni približno s drugim stranakama skupiti dovoljno “ruku” kako bi sastavili vladu. Vjerovalo se i dalje kako i ova Vlada i ovaj stožer mogu iznijeti problem koronavirusa.

Počela je i ta turistička sezona, granice su bile otvorene, većina ljudi iz drugih zemalja je mogla doći kod nas uživati u blagodatima prirodnih ljepota Istre i Dalmacije, ali turizam se nije mogao više oporaviti. Dosegnulo se u najbolju mjeru 40 do 50 posto lanjskog prometa turista, ali očito nedovoljno da bi zadovoljilo stanovništvo.

Problem nije u samom turizmu, problem je u tome što samo ovisimo o turizmu i kad jedna ovakva izvanredna situacija nastupi onda se izgubimo jer postavljamo jedno pitanje – kako ćemo onda preživjeti. Javna je tajna kako većina Dalmacije i Istre ovisi o tom turizmu i kako je to jedina prilika za većinu da zarade kako bi mogli preživjeti zimu i dočekati sljedeću turističku sezonu.

Velika većina onih koji su bili na prosvjedu i onih koji nisu mogli doći, a podržavaju stajalište svih sa prosvjeda, zagovarat će činjenicu kako je npr. jedna Švedska uspjela pronaći formulu u borbi protiv koronavirusa gdje danas na milion stanovnika imaju jedna 11 do 12 oboljenih. Isto tako, zaboravlja se da su stupci na portalima bili puni vijesti kako ta ista Švedska u početku pandemije nije zatvarala škole i ugostiteljske objekte, a broj oboljelih je rapidno rastao, broj smrtnih slučajeva je rapidno rastao.

Izražavanje bilo kakvog smislenog nezadovoljstva, što može štetiti društvu, hvalevrijedan je potez i činjenica da onda narod nije veliko stado ovaca koje će samo slijepo slijediti upute. Naravno da treba podržati jednu takvu inicijativu gdje ljudima nije omogućen normalan rad, gdje nije ljudima omogućen normalno socijalno druženje s prijateljima i obitelji, gdje su stariji zatvoreni u svojim domovima, gdje djeca danas moraju većinom online obavljati svoje školske dužnosti. Naravno da nije lako.

Isto tako, nije lako ni članovima Nacionalnog stožera gdje trebaju izreći takve mjere, gdje moraju i dalje danonoćno smišljati nove načine kako suzbiti širenje koronavirusa.

Nikome nije u interesu da nastupi još jedna karantena koja bi značila još veći pad bruto domaćeg proizvoda, gdje bi ljudi ostali i dalje bez posla, gdje bi bili zatvoreni u toplini svog doma. Naprosto nismo takvi, ni mi kao ljudska bića ni mi kao hrvatski narod.

Stoga zaključak cijelog ovog teksta je kako podržavam i jednu i drugu stranu. Jednu stranu građana koji su iskazali svoje nezadovoljstvo zbog možda ipak prestrogih mjera u borbi protiv koronavirusa. Moglo bi se možda malo popustiti i pružiti ljudima ipak malo više slobode kako se ne bi osjećali tako zatvoreno i potišteno.

S druge strane, razumijem i podržavam odluke Nacionalnog stožera kako ova pandemija nije šala i kako treba imati opreza u svakom pogledu. Preporuča se da živimo “novo normalno” jer ni oni sami ne znaju kako ovaj virus može otići tj. u kojem smjeru može krenuti. Moguće i popuštanjem određenih mjera, možda se može stvoriti jači imunitet kod ljudi da lakše prebole virus (naravno, ako se zaraze njime).

Bilo kako bilo, poruka je jasna s jedne i s druge strane, ali ipak treba imati na umu kako ovom Nacionalnom stožeru treba skinuti “kapu do poda” za sve što su dosad uradili za spriječavanje veće opasnosti pandemije. No, ja bih isto tako i “skinuo kapu” svim onim koji su se našli na “Festivalu Slobode” kako bi iskazali svoje nezadovoljstvo.

Stoga, idemo zajedno pobijediti ovu pandemiju i jednom zauvijek izbaciti je kako bi ljudi mogli nastaviti živjeti prema “starom normalnom”, a Nacionalni stožer otići u povijest znajući da je sa koronavirusom gotovo.

Autor: Edwin Nicky Džemidžić

Facebook Comments

Loading...
DIJELI