Iako su poduzetnici u Hrvatskoj nerijetko na lošem glasu, osobito posljednjih godina otkako traje masovna potraga za radnom snagom, sve ono što se u poslovnim vodama odvija u našoj zemlji jasno ukazuje na to da biti poduzetnik u našim okvirima nije nimalo jednostavno. Država je prema poduzetnicima uglavnom maćehinski nastrojena, a s obzirom na sva zbivanja kojima svjedočimo posljednjih godina, priču o povoljnoj poslovnoj klimi u Hrvatskoj svaki iole ozbiljan poduzetnik nazvat će deplasiranom. Mora da su takve atmosfere svjesni i građani, posebice oni koji su u posljednjih nekoliko godina odlučili napustiti zemlju.
Kako građani iz Lijepe Naše odlaze u bijeli svijet, tako u Hrvatskoj kompanije propadaju jedna za drugom. Bolan udarac Hrvatska je pretrpjela slomom Agrokora, premda se o tome nerado govori i premda se to što se događalo vezano uz Agrokor nerijetko u Vladi predstavlja kao ogroman uspjeh jer je Agrokor navodno spašen i transformiran u Fortenovu, činjenica je da je ono najvrednije u koncernu razgrabljeno i rasprodano za sitan novac. Ono što je ostalo s Hrvatskom nema neke pretjerane veze jer većinu u tom bivšem carstvu Ivice Todorića ionako drže ruski bankari i kojekakvi suspektni fondovi zbog kojih se Todorić povlači po sudovima, što ne priliči nekomu tko je kompaniju stvarao iz Kulmerovih dvora u kojima je ugošćivao razne uglednike i s političke scene, koji su mu nakon kraha okrenuli leđa ostavljajući gazdu na cjedilu. Nije Todorić jedini čije se carstvo u ovoj takozvanoj poduzetničkoj klimi urušilo, ali je definitivno onaj o kojem se najviše pričalo. Uz priču o Todoriću, u drugom planu ostala je priča o kultnom dalmatinskom maloprodajnom lancu Studencu koji je s ukupnim prihodom od 2,3 milijarde kuna bio u vlasništvu hrvatskih investitora.
Poljska ofenziva
Studenac je nedavno prodan poljskom investicijskom fondu Enterprise Investors, a upućeni svjedoče da ti grabe doslovce sve pred sobom te da je njihove ciljeve praktički nemoguće definirati. Spomenuti poljski investicijski fond u procesu je kupnje kutinskog trgovačkog lanca Lonia koji je u vlasništvu hrvatskog kapitala i ostvaruje prihode od oko 800 milijuna kuna. Nedavno je Studenac, čijih je prodavaonica sve više i po Zagrebu, preuzeo trgovački lanac Kordun iz Slunja koji posluje u devet trgovina na karlovačkom području i koji zapošljava više od 50 ljudi. U Studencu su u to vrijeme objašnjavali kako je navedeno preuzimanje nastavak kontinuiranog rasta koji kompanija ostvaruje posljednjih godina. Dio toga kontinuiteta je i akvizicija dubrovačkog lanca Pemo, čime je Studenac ojačao svoju poziciju lanca s najvećim brojem prodavaonica jer ih diljem države ima gotovo 750. Zapošljavaju i oko 4000 radnika, no na tome po svemu sudeći ne namjeravaju stati. Nakon preuzimanja Lonije imat će više od tisuću dućana diljem zemlje, iako je uglavnom riječ o malim kvartovskim prodavaonicama i samoposlugama, u svakom slučaju pretekli su Konzum koji ima 608 dućana, među kojima su i veći supermarketi i hipermarketi koji također posluju širom države. Privatni Enterprise Fund VII kojim upravlja Enterprise Investors u Hrvatskoj je ujedno vlasnik Pan Peka, a od Todorića su svojedobno preuzeli Intersport. Preko tvrtke u Češkoj vlasnici su Radenske i mineralne vode Studenac, a posluju još i preko zadarskih Sonik marketa, preuzeli su i porečke Istarske supermarkete te biogradski lanac Bure. Kutinska Lonia kroz poduzeće Lonia trgovina upravlja pak mrežom od oko 300 prodavaonica prehrane te s osam veleprodajnih centara. Prije nekoliko godina preuzeli su đurđevačku Slogu sa 70-ak trgovina, a uz to što posluju na području Zagreba i Zagrebačke županije, prisutni su i na sisačkom, bjelovarskom, ali i na području Slavonije, Varaždinske i Koprivničko-križevačke županije te zahvaljujući njima Studenac preuzima tržišne pozicije po cijeloj Hrvatskoj. Kada je o fondovima riječ, slična sudbina mogla bi uskoro stići i splitski trgovački lanac Tommy u vlasništvu nesuđenog splitskog gradonačelnika Tomislava Mamića koji je navodno ušao u pregovore o prodaji s fondom CVC Partners iz Luksemburga. Inače je Tommy šesti najveći maloprodajni lanac u našoj zemlji, a ujedno i lider na području Dalmacije. Još početkom ove godine Mamić je odbijao komentirati glasine o prodaji te je tvrdio kako je riječ o obiteljskoj kompaniji i da stoga i ne razmišljaju u tom smjeru, međutim, Tommy spada u kategoriju profitabilnih i stabilnih tvrtki sa solidnom pozicijom na tržištu pa interes za njih ne čudi, osobito kada se zna da su u Mamićevu vlasništvu, osim samih trgovina, i mesna industrija Petason te pekarsko-slastičarska grupacija Bobis. Sa svim tim imetkom prihodi grupacije penju se na gotovo 3,5 milijardi kuna, a u grupaciji je zaposleno oko 4700 djelatnika. Ranijih godina kao jedan od mogućih Tommyjevih kupaca spominjao se austrijski trgovački lanac Spar koji je time namjeravao ojačati poziciju na hrvatskom tržištu, no čini se da se taj plan izjalovio.
Oštar otpor
Oni koji Mamića poznaju tvrde kako on vrlo dobro zna da je njegov lanac uz trgovački lanac Plodine posljednja nezavisna meta velikih igrača koji bi preko njih mogli pokušati ući na hrvatsko tržište. Navodno Mamić nije tip poduzetnika koji je otvoren za partnersku suradnju s nekim od većih investitora, kada bi prodavao svoje obiteljsko-poslovno carstvo, prodao bi ga samo u stopostotnom udjelu. U trgovačkim vodama spekulira se da bi CVC, ako uspije preuzeti Tommy, nakon toga bio spreman preuzeti Konzum, a potom bi vrebali i na Plodine, ali treba znati da gazda Plodina Mile Ćurković za prodaju zasad nije zainteresiran. CVC je u našoj zemlji prisutan već neko vrijeme, točnije još od listopada 2020., kada je od turske Dogus grupe preuzeo njihov lanac marina D-Marin, u čijem su sastavu tri hrvatske tvrtke – Marina Dalmacija, Marina Borik i Marina D-Marin Mandalina u Šibeniku. Očekuje se da bi hrvatski ulazak u eurozonu i Schengen trebao otvoriti vrata stranim konkurentima koji još ne posluju na domaćem tržištu na kojem je prisutno sve manje maloprodajnih lanaca u domaćem vlasništvu. Osim Tommyja i Plodina koje su treći najveći trgovački lanac u Hrvatskoj, treba spomenuti još i KTC koji ostvaruje prihode od 1,6 milijardi kuna, što je manje od Tommyjevih prihoda pa samim time KTC stranim ulagačima i nije toliko atraktivan. Maloprodaju u svakom slučaju dugoročno gledano očekuje niz spajanja i preuzimanja za koja su sve više zainteresirani strani fondovi u kojima nikada nije bilo više novca.