Ustavni sud donio je odluku prije nekoliko dana odluku kojom je Vladi i Saboru održao veliku lekciju zbog aljkavosti i kampanjskog pristupa pri donošenju propisa.
Sud je naime utvrdio kako je Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma (ZFPAIPR) od 24. ožujka do 31. ožujka 2019. godine bio neustavan. Problematična je bila zakonska odredba po kojoj je Zakon stupio na snagu prvoga dana od njegove objave u Narodnim novinama.
ZFPAIPR je Zakon koji je Sabor donio na sjednici koja je održana još prije dvije godine 23. ožujka 2019 a mjesec dana kasnije je stupio na snagu. Tadašnja predsjednica Republike, Kolinda Grabar-Kitarović, 25. ožujka je raspisala izbore za zastupnike u Europskom parlamentu. Isti su održani 26. svibnja.
Ustavni sud je zaključio kako nije bilo ni jednog opravdanog razloga da se maksimalno skrati rok od osam dana koji je inače propisan za vrijeme od objave do stupanja zakona na snagu (vacatio legis) te je brzanje Vlade i Sabora proglasio neustavnim.
Ustavni suci kažu da je, prema obrazloženju Vlade, svrha novog zakona bilo donošenje cjelovitog propisa kojim se na jedinstven i sustavan način uredilo pitanje financiranja političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma, piše Jutarnji list.
“Vlada, međutim, inicijalno nije predložila ni provođenje hitnog zakonodavnog postupka, ni skraćivanje vacatio legis, već je zakonski prijedlog (štoviše, s predloženim datumom stupanja zakona na snagu 1. siječnja 2019.) uputila u redovnu proceduru 16. studenoga 2018.”, navodi se u odluci Ustavnog suda i napominje da je Sabor o prijedlogu raspravljao tek na sjednici 8. veljače 2019., odnosno u vrijeme kada je zakon po prijedlogu već trebao biti u primjeni.
“Zatim je mjesec dana kasnije (8. ožujka 2019.) Hrvatskom saboru dostavljen konačni zakonski prijedlog s predloženim osmodnevnim rokom stupanja na snagu. O konačnom prijedlogu raspravljalo se 23. ožujka 2019., kada je zakon i donesen, a Vlada, kao predlagatelj zakona, prihvatila je amandman saborskog Odbora za zakonodavstvo o skraćivanju vacatio legis na svega jedan dan te je amandman postao integralni dio konačnog zakonskog prijedloga, prihvaćenog u Hrvatskom saboru”, stoji između ostaloga u obrazloženju odluke Ustavnih sudaca.