Osebujan, i uvijek bez dlake na jeziku i izravan general Ljubo Ćesić Rojs kao potpredsjednik Hrvatskog generalskog zbora našao se među onima koji su se prije nekoliko dana sastali s predsjednikom Zoranom Milanovićem.
Predsjednik je naime u svojem Uredu ugostio umirovljene časnike Hrvatskog vijeća obrane, a na sastanku se razgovaralo u ulozi HVO-a u obrani Hrvata u BiH kao i o njihovom doprinosu u obrani Hrvatske tijekom Domovinskog rata.
”Više sam nego zadovoljan, Do sastanka je došlo na moju inicijativu jer smo prije mjesec dana general Krešimir Ćosić, general Marko Lukić i ja bili s predsjednikom. Ja najviše oko njih obljećem radi statusa 66. pukovnije za izgradnju cesta koja ima 2312 djelatnika, do sada je umrlo preko 400 ljudi. Zapovjednik je bio iz Posušja brigadir Ivan Bago koji je bio jedan od prvih zapovjednika Pukovnije Posušje”, podsjeća Rojs te kaže da je predsjednik bio upoznat sa svime što se tiče HVO-a jer ga je on u to uputio još prošle godine prije Oluje. Tada se general sa 11 generala HVO-a i članova Hrvatskog generalskog zbora susreo s Milanovićem kojemu je u razgovoru dugom više od pola sata iznio sve o Hrvatskom vijeću obrane.
”Tada sam predsjedniku Republike uručio Poslanicu 15. siječnja 96-te godine kojom se predsjednik svih Hrvata dr. Franjo Tuđman obratio u oba doma Sabora, on je to prvi puta imao prilike vidjeti. Uzeo je tu Poslanicu, ona ima nekih 80 stranica, očito je pročitao i sada je sazrio da vidi da to nije bilo ono kao što je bilo prije kada je on bio predsjednik Vlade kada su stalno po HVO-u obrane pravile se sprdačine, poništavala se rjješenja o mirovinama i slično, tadašnji njegov ministar Fred Matić i Milena Horvat da ne nabrajam ja sada dalje. Predsjednik Republike je sada itekako upoznat sa sudbinom razvojačenih hrvatskih branitelja, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, koliko smo ih financirali do 2000-te godine. Nekada je bilo u jeku najžešćih sukoba oko 55 tisuća pripadnika HVO, sve živo što je migalo sa sobom bilo je na plaći Ministarstva obrane RH, 2000-godine bilo je negdje oko 33 100 vojnika, oko 3000 inženjerije, oko 3000 pričuve i nekih 15 tisuća stradalnika Domovinskog rata”, napominje Rojs te kaže da je predsjedniku u obliku dokumenata sve što je izgovorio i argumentirao.
”Sastanak je išao u takvom duhu da je predsjednik htio čuti sve zapovjednike pa na nižoj razini. Nemojmo mi sada gledati neke velike face jer mi smo gardijske brigade počeli stvarati tek početkom siječnja 94-te godine, a ministar Šušak je tada iz Ratne škole iz Zagreba sa Črnomerca poslao generala Ivicu Primorca da bude pomoćnik načelnika Glavnog stožera tada je načelnik bio general Ante Roso za stvaranje profesionalne vojske, gardijskih brigada i svega ostalog. Sve prije su bile domobranske pukovnije, svakoj domobranskoj pukovniji je bio zapovjednik načelnik skupine pa je tako u Posušju bio Velimir Jukić. Morate znati da je u Posušje prvo oružje došlo 14.rujna 1991.godine, mnogi to ne znaju, drugi konvoj koji smo vozili išao je u Grude kod Mate Bobana. Nitko nije znao, ja nisam znao ko’ je Mate Boban, ni Gojko Šušak nije dobro poznavao Matu Bobana. Tako smo krenuli u stvaranje jer smo predvidjeli, i znali- ne ja nego Franjo Tuđman i Gojko Šušak, moji idoli kojima ću ostati vjeran do groba, da će doći, da će napast Četnici, a da će narod biti nespreman. To su i napravili kada su preko Neretve došli do pred Široki’. Povijesna je uloga zaustavljanje tenkova u Prologu koji je bio iza Širokog Brijega. Tenkovi su kasnije išli na Kupres, a pravi analitičari su znali da je Kupres centar svega- tko drži Kupres drži sve od Zadra do Dubrovnika, od Ivan planine do Banja Luke. To je strateški cilj i ta tzv. zločinačka JNA je imala druge planove”, prisjeća se general te kaže kako oni nisu čekali skrštenih ruku već su pripremali svoj narod za obranu.
”Predsjedniku Republike napravio sam popis ljudi koji će biti, na prvom popisu je bilo 14 ljudi, onda su mi počeli otkazivati pa sam morao izmijeniti popis”, kaže Rojs te napominje da mu je dio ljudi zbog situacije s koronom završavao u izolaciji. Unatoč tome sastanak je uspio organizirati baš kao što je ranije uspio osigurati mirovine svojim suborcima. Danas to više ne može jer nije dio sustava, ali je predsjedniku dao do znanja da su i u šatoru pred Ministarstvom branitelja uglavnom bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, ali svi su dobili hrvatske mirovine, no ne vode se u registru branitelja kao hrvatski branitelji.
”Tako su djeca poginulih hrvatskih branitelja sa prostora Herceg Bosne koji imaju mirovinu ostvarili sva prava, ali nemaju prava pri upisu na fakultet jer kažu kako nisu na popisu hrvatskih branitelja. Borim se za to da budu ravnopravni, ako je u istom rovu poginuo pripadnik HVO onda mora konzumirati prava hrvatskih branitelja”, smatra general koji kaže da borba za to nije laka jer one s kojima se susreće uglavnom ne zanima sudbina poginulih na tim prostorima. ”Predsjednik je sada uistinu uvidio, da nije bilo Hrvatskog naroda u BIH ne bi uspjeli obraniti slobodnu i nezavisnu hrvatsku državu, ne bi bilo hrvatske države”, poručuje Rojs koji je zahvalan Milanoviću na prvom prijemu, a ujedno najavljuje i druge sastanke s predsjednikom Republike koji se očito zainteresirao i otvorio za ovu tematiku.
Branitelji iz BIH nisu dolje brali jagode, već branili hrvatsku državu, jasan je general, koji smatra da slijedom toga ti ljudi zaslužuju da se njihova prava ispoštuju, a on se sada posebno bori za razvojačene branitelje i pripadnike 66. pukovnije za izgradnju cesta. ”Milanović razumije situaciju Hrvata u BiH, on je preinteligentan čovjek, obrazovan, pravnik, dobro kuži, ali ga morate uvjeriti činjenicama, donijeti papirologiju, ja sam to napravio na prethodnom sastanku. Tada smo 3,5 sata bili na tom sastanku, on je rekao imate vremena koliko hoćete”, prepričava Rojs opisujući sastanak kao vojnički. Predstavio je predsjedniku pripadnike HVO, a drugi sastanak je potrajao i duže od predviđenog. Svi su imali prilike predsjedniku u kratkim crtama reći svoju verziju priče. Sa sastankom je Rojs i više nego zadovoljan zato što se na njemu otovirlo vrlo važno, strateško pitanje za branitelja HVO-a i Hrvate u BiH. ”Ja neću otići lijevo, nego će on otići desno na stranu hrvatskog naroda”, kaže Rojs komentirajući one koji mu kažu da će preći na lijevo koliko hvali Milanovića.
Kod Kolinde sve na brzinu
”Milanović je bio iznimno zainteresiran za HVO i sve ono što su njegovi pripadnici činili za vrijeme rata u BiH. Predsjednik nije uopće mario za vrijeme, u nekoliko navrata prstom je vraćao ljude iz protokola koji su mu dolazili javiti da je sastanak završen”, prepričava Rojs detalje druženja s Milanovićem te naglašava kako je htio čuti sve detalje iz prve ruke, a svi nazočni imali su mogućnost govoriti.
”Kod bivše predsjednice nije bilo tako. Sve je bilo površno i na brzinu, a nakon 20-ak minuta Ante Deur bi prekinuo sastanak i sve je uvijek ostalo nedorečeno. Ovoga puta nije bilo ni slično. Jednostavno osjećate da vas predsjednik sa zanimanjem sluša i upija svaku riječ. Milanović je pozorno slušao podatke iz prošlosti”, kaže Rojs te otkriva kako je Milanovića šokirao podatak o Posavini u kojoj je ubijeno 2700 Hrvata pri čemu je svaka općina u BIH ostala bez pet posto hrvatskog stanovništva. Mada predsjednik puno toga zna, na sastanku se iznenadio iznesenom statistikom, a to je za Rojsa bilo posebno značajno. Uz ostalo od posebne važnosti bilo mu je i to što su na susretu s Milanovićem pokazali zajedništvo i demantirali teze o tome kako su Hercegovci ostavili Bosance i Posavljake. Rojs podsjeća da to nije bila ni Tuđmanova, ni Šuškova politika.
”Siguran sam da Milanović jako dobro poznaje stanje i ima jako dobru volju da se pomogne i stane iza opstanka hrvatskog naroda u BIH, odnosno da ne smije postati manjina”, ističe general otkrivajući kako je na sastanku dogovoreno da se ove godine za Oluju odlikuju Specijalna vojna policija i 66.pukovnija za izgradnju cesta, ali i Postrojba Ludvig Pavlović. ”U Hrvatskoj su pojedine domobranske pukovnije dobile odličja, a to će biti slučaj i s pukovnijama HVO-a. HV i HVO bili su jedna duša i jedno tijelo. To su bile hrvatske snage i tu nema razlike”, jasan je Rojs koji poručuje da on i njegovi suborci nikada neće ostaviti svoj hrvatski narod u BiH, a onima koji i danas prijete te zveckaju oružjem u svojem stilu poručuje da su šaka jada. ”Poslje Tuđmana mi nemamo većeg državnika koji će srcem braniti hrvatski narod, i razvojačene hrvatske branitelje”, konstatira general Rojs.