Nakon lokalnih izbora u susjednoj Bosni i Hercegovini došlo je do promjena u dva velika grada, Sarajevu i Banja Luci.
I dok je u Banja Luci, gdje je mladi Draško Stanivuković pobijedio kandidata stranke SNSD čiji je predsjednik Milorad Dodik, situacija prilično jasna, u glavnom gradu BiH stanje je malo kompliciranije.
Naime, kanton Sarajevo podijeljeno je na devet općina, a u većini njih pobijedila je “četvorka”, odnosno koalicija stranka Narod i Pravda, SDP-a BiH, Naše Stranke i Nezavisne bosanskohercegovačke liste. Tako je nakon dugo godina prekinuta vladavina stranke SDA.
Na izabranoj je “četvorci” sada da predlože svog kandidata za gradonačelnika Sarajeva te su isto i učinili. Njihov kandidat je Bogić Bogičević. Obzirom na to koliko glasova su osvojile stranke “četvorke” u gradskim općinama, izvjesno je da će upravo taj politički blok biti u poziciji da ima većinu u Gradskom vijeću, a samim tim i da izabere gradonačelnika.
Bogić Bogićević je već bio u vrhu politike i to još u bivšoj Jugoslaviji kada je bio član Predsjedništva SFRJ od 1989. do 1991. godine. Sudionik je povijesne sjednice Predsjedništva SFRJ koja se održala 12. ožujka 1991. godine kada je odlučivano o uvođenju izvanrednog stanja u SFRJ.
Formalno, vojni vrh je predlagao podizanje borbene pripravnosti, ali je stvarni cilj bio državnim udarom uvesti vojnu upravu u Sloveniji i Hrvatskoj te vojno-političkim mjerama srušiti političko vodstvo u Bosni i Hercegovini.
Bogićević je glasao protiv. Promiloševićevski članovi Predsjedništva SFRJ računali su na njegov glas jer je Srbin, ali na njihovo iznenađenje Bogićević je dao glas protiv. Taj je glas prevagnuo, čime je spriječena vojna intervencija JNA. Tada je poručio:
“Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji”.
Bogićević u Sarajevu živi 50 godina i tvrdi da mu taj grad ništa nije dužan.
“U ovom gradu sam proveo najteže dane. To je najmanje što sam mogao učiniti – da podijelim sudbinu sa svojim sugrađanima. Iz ovog grada sam dva puta predstavljao Jugoslaviju. Prvo kao predsjednik omladine, a kasnije kao član Predsjedništva SFR Jugoslavije”, rekao je Bogićević gostujući na Face TV-u kod kod poznatog novinara Senada Hadžifejzovića.
Napominje kako bi više volio da se nude rješenja za sadašnjost jer “živimo danas i ovdje”, ali i kako ne smijemo zaboraviti prošlost i kako nitko nema pravo savjetovati amnestiju ratnih zločinaca navodeći da u današnjem vremenu često sloboda za jednu naciju znači negiranje i neslobodu drugih nacija.
Navodi kako će prije ili kasnije, za vrijeme naših života ili poslije njih, istina izbiti na vidjelo.
“Slobodan Milošević je imao takvu moć kao nitko do sada, od Austrije do Albanije. Bio je najveći majstor za jednokratnu upotrebu ljudi. Najviše je manipulirao javnošću. Imao je moć okupit dva milijuna ljudi u Ušću. Imao je moć da je počeo ubijati one koji su ga doveli na vlast, od Ivana Stambolića do novinara… Kad je dobio generalštab otpustio je za jedan dan 80 pukovnika i generala. Onda je rastjerao Kadijevića i ostale, ali je ostala moć. Sve je Milošević dobio na dlanu”, prisjetio se.
Dodaje da je naposljetku potpisao kapitulaciju u Kumanovu. “Zapitaju li se ikada ljudi koji nastavljaju taj put nacionalističko-šovinističkog siledžijstva kako će završiti, kad je on pored tolike moći tako završio, kad je Srbija njegovoj supruzi zabranila ulazak u Srbiju”, rekao je Bogićević.
On je dodao da je Bosna i Hercegovina država i Bošnjaka, i Srba, i Hrvata, te da ne može ovdje biti većina ili manjina, bez obzira na broj.
“Hrvati nisu manjinski narod, oni su najmalobrojniji narod. Najviše odlaze iz Livna i Tomislavgrada. Da ne bismo samo etiketirali ljude i govorili neprovjerene informacije, sjeda se za sto… BiH treba imati jedan strateški dokument koji ćemo slijediti. Nama hitno treba, naše pameti, bh. odgovor na suvremene izazove, na suvremena pitanja. Da se stavi na papir, olakšali bi sebi”, rekao je Bogićević.