Andreas Rithenhoff, vlasnik tvrtke koja izrađuje aluminijske proizvode, najavio je da će se na konvenciji Kršćansko demokratske unije (CDU) u prosincu kandidirati za čelno mjesto u stranci.
Riječ je o kandidatu koji nema izgleda za pobjedu nad Angelom Merkel, njemačkom kancelarkom i čelnicom CDU-a. No, riječ je o simboličnom političkom potezu koji je izraz rastućeg stranačkog nezadovoljstva lidericom, a u konačnici bi mogao rezultirati pojavom bitno utjecajnijeg protukandidata.
Merkel je na čelu CDU-a punih 18 godina, od toga je 13 na čelu njemačke vlade, stoga mnogi smatraju da je njezino vrijeme prošlo. Prvi ozbiljan signal nezadovoljstva bila je odluka frakcije CDU-a i sestrinske bavarske stranke Kršćansko socijalne unije (CSU) u njemačkom parlamentu Bundestagu, da za svog čelnika ne izaberu Volkera Kaudera (73) kojeg je na tom mjestu željela Merkel, već 23 godine mlađeg Ralpha Brinkhausa.
Iako Brinkhaus nije pripadnik najžešće antimerkelovske struje u CDU-u, jasno je da je njegovo imenovanje bio znak svjesnog suprotstavljanja kancelarki, koja i sama postaje svjesna da se nalazi pred nizom izazova koji će snažno utjecati na njezin položaj na prosinačkoj konvenciji.
Izbori u najvećoj njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj održat će se 14. listopada i na njima će CSU prvi put od 1947. godine izgubiti apsolutnu većinu te će morati formirati koalicijsku vladu. Glavni razlog za njihov neformalni poraz je oštar zaokret njemačke politike u desno, posebno u kontekstu politike prema migrantima. Najsnažniji udarac zasigurno je poruka kćeri bivšeg stranačkog čelnika Franza Josefa Straussa, da njezin otac više ne bi glasao za ovaj CSU.
Međutim, izgledno je da će nakon izbora doći do potresa u bavarskoj stranci koja bi mogla ukloniti predsjednika Horsta Seehofera, aktualnog njemačkog ministra unutarnjih poslova. Naime, njega bi Merkel potom mogla izbaciti iz vlade zato što joj je svojedobno izazvao dvije velike krize: prvu početkom ljeta, kada je inzistirao na što strožem migracijskom zakonu, dok je drugu izazvao početkom jeseni, kada je stao u obranu šefa unutarnje obavještajne službe.
Merkel je uspjela upravljati objema krizama u korist opstanka velike koalicije sa socijaldemokratima (SPD), ali je iz njih izašla oslabljena. Novi ministar unutarnjih poslova zasigurno bi joj donio olakšanje. Treba također imati na umu da Merkel na čelu nove Europske komisije želi Manfreda Webera, koji je član CSU-a. Nakon izbora upravo bi on mogao postati ‘siva eminencija’ te stranke i vratiti je u poziciju neupitne podrške politici kancelarke.
No, bitno su veći problem izbori u saveznoj državi Hessen čiji je glavni grad Wiesbaden, a u kojoj se nalazi europski financijski centar Frankfurt. Ondje je CDU vladao u koaliciji sa Zelenima od 2013. godine, ali sada bilježi značajan pad podrške: posljednje ankete govore da CDU može računati na 29 posto (prije pet godina 38 posto).
Za taj će poraz, iako se može očekivati da će CDU uspjeti formirati novu koaliciju u Hessenu, kritičari optužiti Merkel te ga iskoristili za novi napad. Naime, skupina zastupnika i ministara smatra da bi se CDU trebao vratiti prema desnom centru, a da je Merkel koalicijama sa SPD-om i Zelenima stranku previše otklonila ulijevo zbog čega gube svoje tradicionalne birače koji se okreću desnoj Alternativi za Njemačku (AfD).
Pobunjenici, među kojima se ističe ministar zdravstva Jens Spahn, razrađuju planove za rušenje Merkel unutarstranačkim pučem. Jedna od ideja je ponuditi joj da ostane kancelarka, ali da stranku prepusti novom licu koje bi se spremalo za sljedeće savezne izbore 2021. godine. No, Merkel je već unaprijed odbacila takvu mogućnost, ističući da kancelar mora biti i predsjednik stranke. Slučaj socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schroedera koji je pristao na podjelu dužnosti, što je dovelo do poraza stranke na izborima, daje joj za pravo.
Takva pak unutarnjopolitička situacija ima izravne posljedice na europskom planu.
Francuski ministar financija Bruno Le Maire jučer je pozvao njemačku vladu da se snažnije posveti europskim pitanjima kako trenutnim – nametanje uvođenje novih poreza digitalnim tvrtkama – tako i dugoročnim, reformi eurozone. Iako i Francuska trpi teške unutarnje poremećaje: ostavka ministra unutarnjih poslova Gérarda Collomba dovela je vladu predsjednika Emmanuela Macrona u ozbiljne poteškoće koje su vidljive i u niskoj podršci javnosti šefu države, ali i u slabljenju ekonomskih indikatora.
No, Macron je i dalje snažno aktivan na europskom planu pa je stoga La Maireova kritika opravdana. Merkel bi morala ojačati svoje djelovanje na europskoj razini jer će se jedino tako pokazati da i Pariz i Berlin dijele interes za snažnu, nepopulističku EU prije izbora za Europski parlament u svibnju iduće godine, prenosi euroactiv.