Palača Vlahović nema NI VRATA NI PROZORA!

Foto: Edwin Nicky Džemidžić/7dnevno

Kuća bez prozora prva je obiteljska palača izgrađena u centru Zagreba još otprije Drugoga svjetskog rata. Zagrepčani s posebnim  zanimanjem posljednjih gotovo pet godina nadziru i komentiraju gradnju u strogom središtu metropole, nadomak pješačke zone i niza boljih restorana i trgovina luksuznom robom. U Preradovićevoj ulici, samo stotinjak metara južnije od popularnog Cvjetnog trga, odmah nadomak butika Martina Arbanasa i točno preko puta hipsterske pivnice Garden Brewery pri kraju je gradnja palače obitelji Vlahović.

Milijarder Ante Vlahović, većinski vlasnik Adris grupe, donio je neuobičajenu odluku da sa svojom obitelji stanuje u središtu grada. Neobično je to stoga što su milijunaši, tajkuni i diplomati za svoja mjesta stanovanja i rezidencije dosad uvijek odabirali bregove ponad Trga bana Josipa Jelačića: Gornji grad (obitelj Tedeschi), Tuškanac (Zdravko Mamić), Gornje Prekrižje (Ivan Čermak), Cmrok (Piruška Canjuga), Pantovčak (Luka Modrić) i Šalatu (Davor Štern).

Stanovanje u centru nije za svakog – prometne gužve, manjak parkirnih mjesta, nemogućnost da se izgradi vlastita kuća… Ali donosi neviđene prednosti. Sve je nadohvat ruke, auto nije potreban, sve, ali baš sve je na raspolaganju i otvoreno 24 sata svakog dana tijekom cijele godine. Ne moraš “ići u grad”. Sve mane stanovanja u centru Ante Vlahović riješio je kupnjom poveće parcele od 640 četvornih metara na kojoj se nekad nalazila neugledna ruševna zgrada, a u njoj restoran koji nikad nije nudio ukusna, ali zato jest jeftina jela i još jeftiniji alkohol – Drina. Kad je ta zgrada srušena, sve do gradnje buduće obiteljske rezidencije nalazilo se parkiralište.

Golemo zanimanje

Kupnjom terena izgradnja “Palače Vlahović” nije mogla tek tako početi. Najbogatiji hrvatski tajkun nije mogao odabrati arhitektonski ured po svom ukusu i izgraditi kuću po svom guštu, bez obzira na sve milijune na bankovnim računima i činjenicu da je jedan od najutjecanijih ljudi u zemlji. Pravila i propisi koji proizlaze iz Generalnog urbanistčkog plana Grada Zagreba, famoznog GUP-a, jasno propisuju da nitko, ali nitko u gradskoj jezgri i na drugim lokacijama definiranima GUP-om, ništa ne može graditi, a da se ne provede natječaj. Tako je Ante Vlahović kao investitor bio prisiljen raspisati “natječaj za rezidencijalnu građevinu stambene namjene u Preradovićevoj 11 u Zagrebu”. Taj je natječaj bio opći i pozivni i izazvao je golemo zanimanje ne samo u zemlji nego i u inozemstvu. Tvrtka Matrix inženjering iz Zagreba izradila je natječajni zadatak i program za njegovu provedbu. Kao svrha i cilj navodi se “dobivanje kvalitetnog arhitektonskog i funkcionalnog rješenja nove rezidencijalne stambene građevine u Preradovićevoj ulici u Zagrebu prema predloženoj programskoj strukturi i na taj način kvalitetno upotpunjavanje sadržajne i oblikovne strukture visokokonsolidiranog gradskog područja unutar povijesne urbane cjeline Zagreba”.

Pravo sudjelovanja u svojstvu autora dobile su fizičke i pravne osobe, a šesteročlani ocjenjivački sud, sastavljen od šarolike grupe arhitektonskih znalaca, provodio je proces odabira u skladu s Pravilnikom o natječajima s područja arhitekture, urbanizma, unutarnjeg uređenja i uređenja krajobraza Hrvatske komore arhitekata i Udruženja hrvatskih arhitekata. Javili su se brojni arhitektonski uredi. Raditi interpolaciju u stoljetnoj gradskoj jezgri, i to još kuću za najbogatijeg čovjeka jedne zemlje, pa makar to bila i Hrvatska, pobudila je maštu i kreativnost arhitekata.

Ocjenjivački sud na kraju je dodijelio tri utješne novčane nagrade i jedno dodatno priznanje domaćim arhitektima, a posao je otišao portugalskom arhitektu Eduardu Souti de Mouri. Nije De Moura mačji kašalj, jedan je od vodećih portugalskih arhitekata, njegove radove publiciraju vodeći svjetski arhitektonski magazini, a realizira ih praktički širom svijeta. Sad je projektirao “Palaču Vlahović”, a za realizaciju projekta, svoje ljude na terenu odabrao je vodeći arhitektonski ured u zemlji, 3LHD. Što je dobio investitor, a što građani?

Nenametljivo arhitektonsko čudo

Bit će zanimljivo čuti reakcije jer ono što je ponudio De Moura, i što je ocjenjivački sud prihvatio kao najbolje, a u čemu će živjeti najbogatiji Hrvat, stvarno je radikalno i smjelo rješenje, u nas dosad neviđeno. S ulične strane građani će dobiti pogled na fasadu i samo na fasadu. “Palača Vlahović” nema prozora, balkona, baš nikakve otvorene površine osim kolnog otvora, opet tako osmišljenih i projektiranih da su posve nenametljivi, gotovo nevidljivi. Na renderima objavljenima kao popratni materijal vide se stepenice koje ukoso vode iz prizemlja na prvi kat gdje je ulaz u palaču, te dva rada Julija Knifera, sve uklopljeno u uvučeni fasadni dio kuće u razizemlju.

Majstorski posao

Ante Vlahović i njegova obitelj, pak, dobit će svoju rezidenciju koja se prostire na četiri etaže i zauzima oko 800 četvornih metara. Na tako velikoj površini smještene su, među ostalim, samo tri spavaće sobe s garderobama i kupaonicama, ali i sauna, bazen, sve ono što jedna kuća jednog milijardera mora imati. Portugalski arhitekt logično je okrenuo staklene površine i otvore kuće na unutarnju stranu, prema istoku. De Moura je obavio majstorski posao i s unutarnje strane, njegovo arhitektonsko rješenje tako je vješto i praktično da je budućim stanovnicima osigurao potpunu izolaciju i intimu. U njihovo dvorište i staklene fasadne otvore susjedi okolnih zgrada u bloku ne mogu viriti gotovo ni s jednog prozora. U dvorištu će imati mir bez buke od prometa, bolju kvalitetu zraka nego da su orijentirani na cestu i, na kraju, stanovnici rezidencije sigurno neće biti uznemireni ni veselom bukom koja noću, sedam dana u tjednu, dopire iz Alcatraza preko puta ulice, jedinog kafića u centru Zagreba koji radi do četiri ujutro, a izluđuje sve stanare okolnih zgrada. Portugalac je Vlahovićima osigrao i mir i diskreciju, kao da su gradili vilu na sjevernim brežuljcima.

Što će reći Zagrepčani? Malo je koji grad toliko zaokupljen s intervencijama u gradskom prostoru, posebno – interpolacijama. Zagrepčanima je naprosto u duhu buniti se zbog arhitektonskih i urbanističkih zahvata, a interpolacije uvijek izazivaju najviše uzbuđenja, čak više od rezanja stabla magnolije. Za ilustraciju, možda samo malo prisjećanje nešto daljeg vremena. Kad je car i kralj Franjo Josip na nagovor Khuena Hedervarya ipak odlučio potrošiti novac i u glavnom gradu svoje hrvatske provincije, Zagrebu, sagraditi kazališnu zgradu, Zagrepčani su protestirali zbog lokacije. Kazališni trg bio im je predaleko, inzistirali su da se kazalište lijepo izvoli izgraditi na glavnome gradskom trgu. Protesti zbog interpolacija, dakle, ovdje traju još od prošlog milenija. Prisjećamo se i pravih demonstracija s uhićenjima zbog rušenja Vidrićeve kuće i izgradnje Centra Cvjetni investitora Tome Horvatinčića prema projektu arhitekta Borisa Podrecce. Ili kako su u javnosti prošle druge dvije nedavne interpolacije – Ban-centar arhitekta Otta Barića i Muzička akademija arhitekta Milana Šosteriča… Teško da će Palača Vlahović izazvati više od dosadašnjih reakcija, podrugljivih komentara koji se svode na ocjene riječima od kojih je najkorištenija: bunker. Kako god, Palača Vlahović pobudila je golem interes stanovnika glavnoga grada Hrvatske. Rad portugalskog arhitekta stvarno je zanimljiv, vrlo moderan i predstavlja novost u našem javnom prostoru, dok potez Ante Vlahovića da se s brda spusti u grad također svjedoči o određenoj društvenoj promjeni.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI