PAMTIT ĆE SE AFERA S OTKAZOM ‘ČISTAČICI SUMNJIVOG PREZIMENA’: Prvi potezi razbili su brižno građenu fasadu intelektualno-narodne politike

Foto: Milan Sabic/PIXSELL

Prve mjesece mandata Ivice Puljka, novog splitskog gradonačelnika, sasvim sigurno će obilježiti afera s otkazom čistačici u Javnoj ustanovi Sportski objekti.

Da stvar bude gora, otkaz je dobila osoba kojoj je utvrđen 80-postotni invaliditet, a na udaru nove gradske administracije našla se zbog sumnjivog prezimena.

Naime, nesretna čistačica dijeli prezime s jednim od kandidata s liste Željka Keruma.


To je bio dovoljan razlog da se nađe na udaru političkih higijeničara iz Puljakove stranke. Za gradonačelnika je još poraznija činjenica da je cijeli skandal snimljen, a javnost je imala priliku svjedočiti katastrofalnim pokušajima opravdavanja jednog nečasnog čina. Glavi “heroj” cijele priče o discipliniranju “sumnjive čistačice” je vijećnik Puljkova Centra Igor Skoko. On je bez puno takta, barem se tako može iščitati iz snimljenih sjednica Upravnog vijeća, odabrao, između desetaka drugih radnika, kandidatkinju kojoj se neće produljiti ugovor.

I umjesto da osudi i prekori vlastitog vijećnika, Puljak se sapleo u vlastitu mrežu proturječnih informacija i opravdanja koja su redom demantirana. Slučaj otkaza “čistačici sumnjivog prezimena” slučajno je otvorio i mnogo širu i kompleksniju temu – ona se tiče naravi liste i stranke Ivice Puljka. Koga to novi splitski gradonačelnik i njegova stranka predstavljaju? Pojavili su se kao osvježenje na političkoj ljevici i popunili upražnjeni prostor koji je nastao nakon SDP-a. Svoju političku agendu razvijali su na temeljima moderne ljevice, pritom su kritizirali SDP kako više ne predstavlja običnog malog čovjeka i radnika.



Centar je napadao SDP govoreći kako se udaljio od svojih ishodišta te kako je postao liberalna stranka naklonjena krupnom kapitalu. Iz Puljkovih predizbornih istupa moglo se iščitati kako se obraća običnom građaninu koji je bio žrtva turbulentne tranzicije, također, Centar je ciljao i na sve one nezavisne intelektualce koji se osjećaju sputano u okvirima poludogovorene stranačke ekonomije. Upravo je navedena skupina, koja se osjeća sputana u napredovanju u postojećem sustavu, bila najglasniji zagovornik novog lica i stranke na političkoj sceni. No prvi potezi Puljka i njegovih jurišnika razbili su brižno građenu fasadu intelektualno-narodne politike i pretvorili Puljka i njegov Centar tek u još jednu – stranku iz hrvatskog političkog gliba.

Puljkova koalicija za upravljanje Splitom obuhvaća čak pet političkih opcija i bit će pravo umijeće u takvom okruženju provoditi bilo kakvu smislenu politiku. Uz njegov Centar, vladajuću koaliciju čine još i Most, SDP, Pametno i NL Branke Ramljak. Svatko od njih će u određenom trenutku prednost pred općim i višim ciljem dati vlastitoj političkoj računici.

Stoga je prva godina, godina i pol, vrijeme u kojem je moguće provesti neke reforme koje su se najavljivale u predizbornom programu trenutno glavne stranke koalicije. Kada uzmete Puljkov program, u oči upada posvećenost prostoru i rješavanju problema u komunalnom kaosu u kojem se nalazi Split.

Posljednjih dana Puljak je ponovno zaoštrio retoriku s HDZ-om u vezi s novim GUP-om. Ukratko, novi splitski gradonačelnik Splićanima treba pokazati kako nije došao na krilima krupnog kapitala koji se otima za atraktivne kvadrate i turističke projekte, već kako će mu preokupacija biti stvaranje prostora i sadržaja od javnog interesa. Prevedeno, u fokusu mu ne bi trebali biti novi turistički resorti, skupi građevinski projekti sumnjivog kapitala, već novi parkovi, trgovi, šetnice, škole, vrtići, muzeji…

Puljak bi uskoro mogao imati jedinstvenu priliku da se dokaže i pokaže kao političar kojemu je prvi cilj političkog djelovanja javno dobro. Naime, krajem mandata bivšeg HDZ-ova gradonačelnika Andre Krstulovića Opare javnosti je predstavljen tzv. masterplan – studije za područje Istočne obale i Kopilice. Bilo je to predizborno vrijeme pa je glavnu riječ na predstavljanju famoznog masterplana vodio tadašnji kandidat HDZ-a za gradonačelnika Splita Vice Mihanović, tada u ulozi ravnatelja Lučke uprave Split. Mihanović se u svom ekspozeu, prilikom predstavljanja masterplana, zalagao za gradnju novog hotela na mjestu bivše zgrade Dalmacijavina u splitskoj luci. Zgrada nekadašnjeg giganta danas je zapušteno ruglo, odlagalište otpada u kojem se okupljaju narkomani i beskućnici, i u njoj često izbijaju požari. No sama zgrada, djelo slavnog arhitekta Stanka Fabrisa, zaštićeno je kulturno dobro. Vjerojatno ju je konzervatorska zaštita spasila od potpune devastacije i prenamjene u još jedan stambeni kompleks skupih kvadrata na atraktivnoj lokaciji. Splitska javnost nagledala se proteklih godina slučajeva u kojima se javno dobro, u pravilu na atraktivnim lokacijama, sumnjivim odlukama pretvaralo u građevinske kvadrate. Ivica Puljak sada, kao gradonačelnik Splita, ima jedinstvenu priliku da pokaže građanima kako nije postao gradonačelnik kako bi služio interesima krupnog kapitala nego da mu je prvenstveni cilj političkog djelovanja javni interes. Nema boljeg projekta za dokazivanje od kompleksa Dalmacijavina.

Iako ova zgrada, smještena u splitskoj gradskoj luci, nije u vlasništvu Grada Splita, glas Grada i gradonačelnika će se itekako slušati pri određivanju konačne namjene. Uvidom u status kompleksa Dalmacijavina razvidno je kako se on nalazi na pomorskom dobru, što u naravi znači da mu je vlasnik država. Dakle, konačnu riječ o izgledu ovog dijela splitske obale imat će Vlada. U splitskoj kulturnoj javnosti već godinama traje rasprava o mogućoj javnoj namjeni tog atraktivnog prostora. Bilo je raznih prijedloga o tome što bi se u prostoru na dodiru splitskog željezničkog kolodvora i trajektne luke moglo smjestiti.

Međutim, u šumi prijedloga uvijek se kao najlogičniji nametao onaj o novoj zgradi pomorskog muzeja. Pomorski muzej u Splitu već godinama je smješten na neprimjerenoj lokaciji u tvrđavi Gripe. Od useljenja u prostore tvrđave smatralo se kako je to privremeno rješenje za muzej te kako će se u međuvremenu pronaći prihvatljiva lokacija koja će zadovoljiti potrebe i standarde muzeja. No, kako to obično biva kod nas, atraktivne lokacije redom su postajale plijen građevinskog lobija, a Pomorski muzej je desetljećima ostao nasukan na Gripama. Sadašnja situacija je takva da je u nekoliko sobičaka u tvrđavi izložena kompletna hrvatska pomorska tradicija od stoljeća sedmog. Bolje reći, izloženi su tekstualni fragmenti slavne hrvatske pomorske tradicije. Slučajni turist, a na Gripe u posjet Pomorskom muzeju doista dođu samo zalutali turisti, mogao bi pomisliti kako se Hrvati srame svoje pomorske tradicije te kako nisu baštinici prekrasnog Jadranskog mora.

Upravo zbog ne atraktivnosti prostora koji ne samo što nije primjeren za muzejsku djelatnost, već je i izoliran od najfrekventnijih lokacija u gradu, rodila se ideja o smještaju Pomorskog muzeja u zgradu nekadašnjeg Dalmacijavina. Zagovornici ideje o pomorskom muzeju na navedenoj lokaciji mišljenja su kako bi muzej, ako bi bio uređen i postavljen na toj atraktivnoj lokaciji, bio tvornica novca koja bi vrlo brzo vratila uloženo. Ne treba zaboraviti ni na europske fondove iz kojih bi se moglo financirati uređenje zgrade i postava.

Sada je na Ivici Puljku da pokaže kako mu prvi interes nije zadovoljavanje bankarsko-investicijskog lobija iz kojeg dolazi njegova supruga koja mu je i politička mentorica. Puljak nakon debakla s otkazom čistačici s invaliditetom hitno treba popravni kako bi se prikazao kao političar blizak narodu i javnom interesu. Novi hotel na najatraktivnijoj lokaciji, od kojega će korist imati samo investitor i jednokratno gradski proračun, nisu najbolja reklama za političara koji se predstavlja kao glas naroda. Međutim, muzej u kojem bi bila izložena pomorska tradicija Hrvata s pomno uređenim okolišem dostupnim građanima mogao bi biti znak da Ivica Puljak u sebi ipak ima neki poriv za dobrobit Splita. Puljku će svakako u odluci o budućoj namjeni prostora Dalmacijavina najveća prepreka biti široka koalicija stranaka i interesa koja je već počela loviti u mutnome i u kojoj pojedinci ne mogu dočekati ni formalno preuzimanje pojedinih gradskih poduzeća kako bi ostvarili svoje političke i privatne ciljeve.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI