Penzija i ‘borcu’ koji je 1945. imao samo tri godine!?

Najmlađi korisnik mirovine NOB-a ima 14 godina. Zvuči šokantno, ali zakon omogućava nasljeđivanje mirovina boraca NOB-a suprugama, djeci, unucima, pa čak braćama i sestrama! Zakon je preuzet iz Jugoslavije i do današnjeg dana nije promijenjen, pa je to razlog zašto danas 75 posto partizanskih mirovina čine nasljeđene mirovine, dok su svega 25 posto starosne, ‘prave’ partizanske mirovine

Iako je Drugi svjetski rat završio prije više od 70 godina, hrvatska država i danas, 27 godina nakon neovisnosti, isplaćuje mirovine pripadnicima Narodnooslobodilačke vojske. Tako više od 16.000 korisnika tih mirovina godišnje potroše gotovo milijardu kuna, što je brojka koja itekako opterećuje državni proračun svake godine.

U 2003. godini, kada je prvi put službeno objavljen podatak o skupinama umirovljenika, bilo je 72.878 boraca NOB-a, dok je bivših pripadnika JNA koji primaju mirovine u Hrvatskoj bilo 14.698. To znači da je u trenutku stvaranja hrvatske države, 45 godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, Hrvatska morala plaćati oko 130 tisuća samo partizanskih mirovina, uz još tisuće oficirima JNA, od koji su mnogi bili agresori na Hrvatsku u Domovinskom ratu.

I dodatne uplate na mirovine…

Najmlađi korisnik mirovine NOB-a ima svega 14 godina i rođen je 2003. godine. Iako zvuči šokantno, zakon omogućava nasljeđivanje mirovina boraca NOB-a suprugama, djeci, unucima, pa čak braćama i sestrama! Zakon je inače preuzet iz Jugoslavije i do današnjeg dana nije promijenjen pa je to razlog zašto danas 75 posto partizanskih mirovina čine naslijeđene mirovine, dok su svega 25 posto starosne, “prave” partizanske mirovine.

Na ovaj problem nedavno je upozorio Guido Hornik, umirovljeni časnik HV-a, koji je otkrio šokantne informacije uspoređujući mirovine boraca NOB-a i stradalnika Domovinskog rata. Iz prikaza “Izvješća o rezultatima ostvarenja aktivnosti i projekata u financijskom planu Ministarstva branitelja za 2015. godinu”, vidljiv je podatak da su glavni teret socijalnog zbrinjavanja zapravo partizani i bivši oficiri JNA, a ne stradalnici Domovinskog rata. Tako je za sudionike i žrtve Drugog svjetskoga rata u toj godini potrošeno više od 80 milijuna kuna, dok za stradalnike Domovinskog rata samo 22 milijuna kuna, ili četiri puta manje. Iako su mirovine partizana manje od mirovina hrvatskih vojnika, dodatnim uplatama se podmiruje većina njih do određene visine mirovine.

Prema podacima, dolaskom SDP-a na vlasti 2001. godine porastao je broj partizanskih mirovina za nevjerojatnih 6000! No, to ništa nije sporno članovima saveza antifašista Hrvatske, čiji je predsjednik Franjo Habulin rođen 12 godina nakon Drugog svjetskoga rata.

“Od posljednjih parlamentarnih izbora krenula je s ekstremno desne strane hajka protiv svega naprednog, pa su na red došli i pripadnici Narodnooslobodilačke vojske. Riječ je o obmani javnosti, jer su tvrdnje o prenošenju mirovina na braću, sestre i unuke – smiješne. Događa se da nakon smrti umirovljenika njegova supruga može koristiti 70 posto mirovine. I tu je priči kraj. Moj otac je bio sudionik NOB-a. Njegovu boračku mirovinu je 1992. godine naslijedila moja mati i to je to”, ispričao je za Deutsche Welle, Franjo Habulin.

Antifašisti lažno ‘pakiraju’ borce NOB-a

No, egzaktni podaci pokazuju jednu sasvim drukčiju sliku – 2017. godine, od današnjih 15.726 partizanskih mirovina čak ih je 11.786 naslijeđenih, što čini visokih 75 posto. To znači da su oni koji su dobili partizanske mirovine odavno mrtvi, a da njihove mirovine koristi supruga (što je malo teže s obzirom da je 2017.) ili njihovi biološki potomci. Naime, danas najmlađi živući partizan ima 90 godina i nevjerojatno je da Hrvatska država isplaćuje toliko visoku brojku mirovina upravo toj populaciji, a sve zahvaljujući zakonu. S druge strane, najmlađi korisnik “boračke penzije” ima samo 71 godinu, što znači da je na kraju Drugog svjetskoga rata imao tri godine. Taj podatak iznenadio je i Habulina, koji je kasnije objasnio da je riječ o djeci koja su bila u izbjegličkim logorima, poput El Shatta, te su po toj osnovi dobila “borački status”?!

Kako bi objasnili milijarde kuna izvučenih iz državnog proračuna, antifašisti lažno “pakiraju” borce NOB-a među građane ove zemlje koji su nakon Drugog svjetskoga rata odradili cijeli radni staž. Tako nešto je nemoguće, ako se uzme u obzir postotak onih koji primaju mirovine, a da uopće nisu bili u partizanima. Uz to, nejasno je koji je točno staž odradio najmlađi korisnik mirovine rođen 2003. godine, koji još nije ni punoljetan…

Saborski zastupnik, Josip Đakić, ističe da bi korisnici partizanskih mirovina trebali imati 90 ili 100 godina ili su, dodaje ironično, imali samo 5 ili 10 godina kada su krenuli u rat protiv okupatora. To je vrlo upitno, kaže, kao i mirovina Ivana Fumića, bivšeg predsjednika Saveza antifašističkih boraca, koji je 1945. godine imao samo 15 godina. Đakić spominje i da je čuo priče o raznim malverzacijama, ali da ne može potvrditi njihovu istinitost.

“Bilo je čak ženidba na brzinu s rodbinom kako bi mirovina ostala u obitelji. To bi svakako trebalo provjeriti”, tvrdi Đakić dodajući da je čuo priču kako se jedan korisnik partizanske mirovine neposredno prije smrti oženio sestričnom kako bi ona mogla uživati u mirovini.

Iako su pokušali sakriti stvarne podatke, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje upravo je Guidu Horniku dostavilo podatke o korisnicima mirovine prema godinama mirovinskog staža – sudionika NOR-a. Iz predočene tablice vidljivo je da samo 9,59 posto nositelja boračkih mirovina ima odrađen puni radni vijek.

mn

Kako u Hrvatskoj ‘uskrsnu’ novi partizani

“Uzmemo li uz navedene godine mirovinskog staža i činjenicu da 4/5 od tog broja čine žene, (2757 muškaraca i 12.646 žena), odnosno da se najvećim dijelom ne radi o nosiocima mirovinskog prava, već o nasljednom redu trenutno nepoznatih nam kriterija po dobnim skupinama, ostavljamo hrvatskom narodu na razmišljanje koliko mu je bio i koliko je još uvijek težak teret hrvatskog Državnog proračuna i isplata mirovina i drugih novčanih primanja (samo Ministarstvo hrvatskih branitelja toj kategoriji ljudi isplaćuje na osnovu socijalnih naknada)”, objašnjava Hornik.

Također upozorava da je od 1997. do 2001. godine “uskrsnulo” novih 11.973 partizana, pa cijelu priču oko partizanskih mirovina naziva pravim obiteljskim biznisom onih koji su desetljećima bili povlaštena kasta u društvu – stanovima koje su otimali Hrvatima i stanarskim pravima koja im omogućavaju život u središtu Zagreba za svega nekoliko stotina kuna mjesečno. Hornik tvrdi da se iza boračkih mirovina kriju gramzivost, pohlepa i “uskrsnuća”, te beskonačnost skrivana od očiju javnosti političkom šutnjom vladajućih. Kako je jedan dio traženih podataka iz HZMO-a za borce NOB-a stigao, otkrivaju se vrlo zanimljive i intrigantne povijesne činjenice:

Tajne jugoslavenskog jarma

“Svakom hrvatskom građaninu bilo bi razumno i normalno da mirovine korisnika čija su prava, na temelju kojih ostvaruju svoj status, već odavno istekla, protekom godina sustavno padaju i – nestaju. Nažalost, u Hrvatskoj za borce NOR-a ne vrijede ovozemaljski zakoni, pa uskrsnuća novih korisnika, kad su u pitanju hrvatske kune, postaju svakodnevna pojava. Stoga je zanimljivo pogledati kako 72 godine od završetka Drugog svjetskoga rata, njihov broj raste u tisućama, na teret državnog proračuna i hrvatskog naroda.

 U službenim podacima otkrivamo da je od 1996. do 1997. godine, broj boračkih mirovina povećan za 6207 korisnika, a od 2000. do 2001., za njih 5766. Tako, antifašistički lobi na čelu s Franjom Habulinom i potpomognut medijima, blati sve domoljube, a mi samo razotkrivamo tajne zaostale iz mračne povijesti jugoslavenskog jarma, i to je razlog zašto nas se želi prikazati kao predstavnike desno radikalne inicijative koji jadnim i nezaštićenim borcima NOR-a žele zlo”, tvrdi Hornik.