Zašto je Plenković uopće pozvao Dinka Cvitana, državnog odvjetnika, na konferenciju za tisak u ponedjeljak u Banskim dvorima? Brojni su se zapitali što Cvitan tamo uopće ima raditi, i je li to uopće zakonito.
No ima li goreg poniženja nego da vas Premijer pozove da pred TV kamerama, u sjedištu vlade, zajedno s njim održite tiskovnu konferenciju, i onda cijelom svijetu objavi da zapravo ne radite svoj posao? Da ste traljavo ili nikako proveli istragu koja se tiče korupcije u samoj Vladi? Cvitan taj poziv, očito, nije mogao odbiti. Ili nije znao o čemu se uopće radi, svejedno. Činjenica je međutim da je ovime dodatno narušeno povjerenje javnosti u DORH – a ono je još od Bajića na jako niskim granama. A katastrofa je za svaku državu kad ne postoji povjerenje građana u pravednost pravosuđa!
Bajić je dugo bio na glasu kao tipičan aparatčik, koji ono po čemu nije pametno kopati uredno slaže u ladicu, izbjegava postupati po prijavama ako bi to postupanje moglo naljutiti neke moćne i utjecajne ljude, a onda ih vadi iz ladice u trenutku kad to postane politički oportuno. Tako je pravosuđe praktički postalo instrument politike, a prijave i istrage nisu bile u svrhu implementacije zakona već rušenja ili političkog usmrćivanja nepoćudnih političara. Ili je bar javnost stekla takav dojam. Cvitan, njegov pomoćnik, ga je zamijenio po receptu po kom su se u Rusiji smjenjivali Medvedev i Putin, tako da stvarne promjene tu nije bilo. Ista politika se nastavila s novim, ispočetka manje kompromitiranim kadrom.
A onda se dogodio Saucha: uhićen je, pa pušten na slobodu. Kad je na spomenutoj tiskovnoj izašao s podacima da se na putnim nalozima kralo i nakon, a vjerojatno i prije, Sauche, to je bio udarac ne samo na Cvitana, koji je stajao do Plenkovića, nego i na koalicijske partnere iz Mosta. Podsjetimo, Premijer je tada rekao, ‘Nakon što je u javnosti bila objavljena afera s putnim nalozima, tada sam zamolio nadležne službe u okviru Vlade da uz slučaj trojice posebnih savjetnika u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, pogledaju i druge putne naloge. Informacije koje sam dobio proteklih dana upućuju na zaljučak da postoji niz slučajeva nepravilnosti i nezakonitosti glede naloga izdavanih u proteklom vremenu. O tome sam izvijestio državnog odvjetnika o sumnjama da su tu počinjena i druga kaznena djela, osim ova tri slučaja. Zamolio sam da DORH u cijelosti preuzme ovaj slučaj i da se istraže svi putni nalozi u Vladi proteklih godina”, rekao je premijer Plenković.
Da je Cvitan ovaj put zabrljao, prilično je jasno – ali je prilično jasno i da je Plenković mogao odigrati drukčije, dojaviti Cvitanu što su u Banskim dvorima otkrili, preko Sauche ili bilo koga, te mu dati mogućnost da se opere, bez da ga javno ponize na taj način. Usto bi ga time držali na kratkom lancu, i morao bi im jesti iz ruke. Zašto nisu? I je li Plenković uopće proslijedio ikakva saznanja i dokumentaciju Cvitanu prije presice? Izjave su kontradiktorne, ali izgleda da je Cvitanu u Banskim dvorima organizirana “sačekuša”.
Za pretpostaviti je da u igri nije samo Cvitan, već i Most – a donekle i SDP. Plenkoviću je jasno da je Most zapravo oporba unutar vladajuće koalicije, i da je njihova politička moć nesrazmjerna stvarnom izbornom rezultatu i utjecaju, jer se bez njih ne može sastaviti vladu. Most se do sad protivio smjeni Cvitana. Za prošle, Oreškovićeve vlade, kad je Karamarko htio ukloniti Cvitana, Petrov se otvoreno suprotstavio. “Ja u ovom trenutku ne vidim razloga, odnosno nisam do sada vidio važne argumente po kojima bi trebalo glasovati protiv izvješća o radu gospodina Cvitana. Očekujem da se, ako postoji takav stav, on dobro argumentira”, rekao je Petrov u svibnju prošle godine, kad je Karamarko radio na uklanjanju Cvitana, a Petrov – među brojnima drugima – na uklanjanju Karamarka.
Da je i SDP-u stalo do Cvitana – Saucha im ne bi bio prevelika žrtva, uostalom – govori i reakcija Peđe Grbina, koji je očito shvatio zašto je Cvitan pozvan na presicu, pa napao taj potez Plenkovića iz svih oružja: Cvitana je, kaže Grbin, Plenković doveo u neugodnu, ali i neodrživu situaciju jer ga je doveo da mu suflira na press-konferenciji “u situaciji kada ne da se press konferencija nije smjela dogoditi, nego i u situaciji kada bi se premijer trebao pokriti ušima i šutjeti.” Grbin je još dodao kako je ‘predsjednik Vlade jučer pokazao da se ponio kao istražitelj, da se ponio kao sudac, ali i da se ponio kao jedan tiranin koji si dopušta nalagati DORH-u provođenje radnji’. SDP-ovci su puni pitanja: Kada je Plenković naložio istragu putnih naloga u Vladi RH, kojim dokumentom i kojeg datuma? Samoinicijativno ili je na to bio ponukan podnošenjem određenih kaznenih prijava i upitima koji su došli od strane medije?
Zašto to SDP-ovce toliko brine ako razvoj situacije ide u prilog Sauchi, njihovom čovjeku? Očito, jer im je više stalo do Cvitana na položaju DORH-a nego do Sauche koji je nakon odlaska Milanovića ionako nitko i ništa. Ali brine i Petrova. Njegovi ljudi, Šprlje i Orepić, vode iznimno bitne resore pravosuđa i unutarnjih poslova. I niti jedan nije pokazao ništa na tom poslu, bar ne spomena vrijedno – osim što se Orepić iskazao, kao i Bajić i Cvitan, u šutnji o raznim djelima o kojima bi hrvatska javnost željela više znati. Tko je nacrtao svastiku? Tko je bacio suzavac u Katran? Tko je Lekoviću prepilio vijke ili odvinuo matice, ovisno o varijanti priče koju Leković svako malo mijenja? Je li to uopće prijavljeno policiji? I tako dalje.
Izgleda da je Plenković uočio – kao i svi – određenu spregu na liniji Cvitan – Orepić – Šprlje, i odlučio tome stati na kraj. A Petrov za sad o svemu mudro šuti, rekao je tek za N1 kako je “sasvim normalno da će DORH pročešljati svu dokumentaciju” i kako očekuje “da se to promptno i pomno istraži”. Naravno! Neka usto DORH pročešlja i DUUDI, iz kojeg su nestale teške milijarde, a ne samo par putnih naloga i tajnicu! Neka DORH pročešlja i HŽ, HEP, Hrvatske vode, Hrvatske šume! Eh, samo dok je Cvitan tamo gdje jest, to se neće dogoditi! O tome kako Petrov diše, dosta govori i njegova današnja izjava kako vjeruje da DORH daje od sebe najbolje što može “s obzirom na sve ono što imamo u Hrvatskoj i mogućnosti koje ima”. Petrov je očito benevolentan prema Cvitanu: “Imaju i prostora za napredak. Svi mi možemo bolje nego što se danas radi, a vjerujem da će i to vrijeme doći”, kaže. Grmoja, koji pak uvijek ima potrebu komentirati sve, ovaj put ne komentira ništa i kaže da ne poznaje dovoljno činjenice oko istrage.
Plenković je ovim nesporno pojačao svoj položaj unutar vlade, i oslabio Petrovljev utjecaj kojeg ovaj ostvaruje preko pravosuđa i policije, štiteći tako sebe od afera i podmećući ih drugima. Bez Cvitana, ni Petrov više nije tako siguran na svom položaju. No, neke stvari ostaju pod znakom pitanja. Recimo, istraga o nevjerojatnim iznosima koji nedostaju iz DUUDI-ja, kao i neke druge istrage, nikad nisu pokrenute. Nacija se cijeli tjedan bavi jednom razmjernom minornom aferom, u biti kokošarskom krađom, a drugima puno ozbiljnijima ne. Zasluga je to prije svega Cvitana koji u takve stvari nikad nije ni dirao, pa ga nikom neće biti ni žao ako padne. No, ovdje se opet minorne afere koriste u svrhu političkih obračuna, a velike prolaze neprimijećeno.