Onaj tko upravlja energetskim sektorom upravlja državnim milijunima, jasno je to svakomu tko baci oko na interese hrvatske politike i političara. Zato nije ni čudno što se oko energetskog sektora vode najveći sukobi. U tom svijetu svatko želi imati svog čovjeka, no valja biti i oprezan jer su u posljednja dva desetljeća iz tog sektora proizišle neke od najvećih afera u povijesti zemlje.
U svom mandatu i premijer Andrej Plenković poželio je imati svoje ljude. Za to mu se ukazala prilika kada je pao šef Janafa Dragan Kovačević, a njegovi su se kadrovi počeli pojavljivati i u Plinacru, HEP-u i INA-i. Iz svih tih strateških tvrtki prvi čovjek Vlade izgurao je i još gura nekadašnje HNS-ove kadrove, no ispred sebe ne da ni ministru gospodarstva Tomislavu Ćoriću, znajući da bez svojih ljudi u tom važnom sektoru može dovesti u pitanje vlastitu premijersku poziciju.
Za dio energetskog kolačića bori se i predsjednik Zoran Milanović. On ovih dana baš zbog Janafa ratuje s Plenkovićem i Vladislavom Veselicom, članom Uprave Janafa za kojeg je predsjednik rekao da je “blizak prijatelj Kovačevića i Kovačević ga je vukao do Janafa”, a “dolaskom Plenkovića Veselica dolazi na mjesto člana Uprave Janafa”, zbog toga što u vladajućoj stranci ne prestaju potencirati tezu da predsjednik postane nervozan kada se spomene ta državna tvrtka kojoj je donedavno na čelu bio posrnuli Dragan Kovačević, u čiji je klub predsjednik zalazio. U tom se kontekstu nerijetko potenciraju i Milanovićevi konzultantski poslovi s nedefiniranim partnerima iz vremena u kojem je karijeru gradio kao konzultant i privatni poduzetnik. S kim je točno tada surađivao, Milanović nikada nije otkrio, no zato je poznato kako predsjednik godinama surađuje sa Sinišom Petrovićem, koji je godinama slovio kao kadar bivšeg premijera u INA-i.
Moćna supruga
Iako se Petrović u međuvremenu povukao iz javnosti, njegova supruga Marijana Liszt godinama je prilično aktivna u odvjetničkim krugovima u koje je ušla preko odvjetničkog ureda Posavec, Rašica & Liszt. U međuvremenu je to odvjetničko društvo promijenilo ime u društvo Liszt & partneri, čime su iz prvog plana potisnuti Marko Rašica i odvjetnik Srećko Posavec. Sada u ovom tajanstvenom, ali uspješnom uredu glavnu riječ uz Petrovićevu suprugu ima Petra Kontić.
No priča s uredom i bez tih promjena imena i više je nego zanimljiva. Tako je, primjerice, iz tog ureda odvjetnice Liszt izašlo mišljenje koje je pisala na zahtjev šefa Hrvatskog olimpijskog odbora Zlatka Mateše, a koje je izradila za Sportsku televiziju pišući o potencijalnim segmentima suradnje tog medija s HRT-om. Isto odvjetničko društvo pojavljuje se i u slučaju kada je Hrvatski liječnički sindikat tužio Republiku Hrvatsku nastojeći dokazati da je njihov štrajk iz travnja 2005. godine legalan. Tužba je dospjela do Županijskog, a potom i Vrhovnog suda, a slučajem su se bavili i europski sudovi, i sve to uz prisutnost odvjetnice Liszt, nekadašnje članice državnog izaslanstva Hrvatske za pregovore o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji.
U isto vrijeme njezin je suprug bio član pregovaračke skupine zadužen za pregovore vezane uz pravnu stečevinu EU-a. Odluku o njihovu imenovanju u pregovarački tim donio je početkom dvijetisućitih bivši premijer Sanader, no ni u Vladi premijerke Kosor ne prestaje suradnja s odvjetnicom Liszt koja u to doba postaje dio radne skupine koja je odlučivala o članovima Povjerenstva za praćenje rada Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno pravo. Nedugo potom, Liszt je imenovana članicom Povjerenstva za prodaju riječkog 3. maja, a nekoliko godina poslije, ona u ime Hrvatske liječničke komore pokreće ocjenu ustavnosti Vladine odluke o uvođenju radne obveze liječnicima.
Dobri prijatelji
Ubrzo Liszt kao partnerica u odvjetničkom društvu spor protiv Vlade pokreće i na Europskom sudu za ljudska prava, zahtijevajući naknadu od 100 tisuća eura. Dok se Liszt sve to vrijeme držala u sjeni, profesor Petrović gradio je svoju karijeru ponajviše u suradnji s Milanovićem, u čijem je mandatu postao jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Uspio je to, između ostalog, i time što je postavljen na mjesto predsjednika Nadzornog odbora INA-e, što je kasnije problematizirao bivši ministar financija Slavko Linić nazivajući Petrovića Milanovićevim pajdom.
Petrovića je Milanoviću u kampanji spočitavala i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, tvrdeći da je upravo on bio MOL-ov zastupnik u vrijeme prve prodaje 25 posto dionica INA-e mađarskoj kompaniji. “Vi ste ga imenovali predsjednikom Nadzornog odbora INA-e s apsolutno svim mogućim ovlastima”, tvrdila je bivša predsjednica, no Milanović je to demantirao navodeći kako je Petrović u to vrijeme bio asistent na Pravnome fakultetu. Osim toga, objasnio je kako je on predsjednikom Nadzornog odbora postao kao vodeći stručnjak za trgovačko pravo.
Taj vodeći stručnjak za trgovačko pravo danas je suvlasnik Dječjeg vrtića Šarena loptica na Kaptolu, a u medijima se posljednji put pojavio kao svjedok na saslušanju bivšeg predstojnika premijerova ureda Tomislava Sauche u aferi “dnevnice”. U to je doba Petrović demantirao odlaske na službeni put navodeći kako je posao radio bez ikakve naknade. No i tada se govorilo o njegovoj bliskosti s aktualnim predsjednikom Milanovićem, u čijem je mandatu Petrović postao predsjednik NO-a Croatia Airlinesa.
Ogromne plaće
Petrović je, inače, doktor pravnih znanosti i profesor na Katedri za trgovačko pravo i pravo društava zagrebačkoga Pravnog fakulteta, od konca devedesetih do 2001. godine bio je prodekan na istom tom Pravnom fakultetu, a njegovo ime spominje se i na listi arbitara Stalnog arbitražnog sudišta HGK. Uz to, u službenoj biografiji stoji kako je riječ o nekadašnjem šefu Transparency Internationala Hrvatska i potpredsjedniku Savjeta Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja.
Bliskost je Milanović s Petrovićem njegovao tijekom cijelog mandata, a njih dvojica s Emilom Tedeschijem i sada se minimalno jedanput mjesečno sastaju na ručkovima na kojima im se pridruži Orsat Miljenić, ali i guverner Boris Vujčić. Ista se ekipa nekoć družila i u Tedeschijevoj vili na Hvaru, a Petrović je svojedobno od članstava u nadzornim odborima zarađivao pozamašne iznose. Tako je u NO-u INA-e zarađivao oko 20.000 kuna, iz Croatia Airlinesa dobivao je 2000 kuna, bio je i član NO-a u Atlantic grupi te u Iliriji gdje su menadžeri zarađivali i do 30 tisuća kuna. Mnogi su u to doba tvrdili kako druženja s Tedeschijem nisu slučajna jer baš dok je Petrović sjedio u NO-u INA-e, Tedeschijeva Atlantic grupa slovila je kao najveći opskrbljivač prodajnog asortimana na benzinskim postajama.
Imati utjecaj na INA-u Milanoviću je u interesu. Upućeni svjedoče kako je Milanović i prije dolaska na Pantovčak bio blizak s ljudima iz naftnog biznisa i ekipom bliskom Rosnjeftu. Premda su ruski naftaši svjesni da Milanović nema ovlasti kojima bi izravno utjecao na dinamiku rješavanja tog pitanja, smatraju da bi upravo on mogao biti lobist za njihove interese, a zbog toga upravo i traju ratovi oko Janafa.
Ljutiti premijer
Plenković se, prema tvrdnjama upućenih, oglušio na Milanovićeva navodna ruska lobiranja, a osim toga, iritantno mu je to što Rosnjeft ignorira njegovu premijersku ulogu. S druge strane, iz izvora bliskih Rusima govori se o frustraciji zbog načina na koji se Plenković ponaša prema njima posebice kada je INA u pitanju. Plenković po svemu sudeći još inzistira na tome da postane heroj nacije time što će otkupiti dionice INA-e od mađarskog MOL-a pa je zbog toga posebno bijesan na ministre koji se bave tom tematikom jer zapravo do danas nisu napravili nikakav značajniji iskorak.
Dok se Plenković ljuti, predsjednik navodno mjesecima izravno kontaktira s ruskim naftašima koje premijer ignorira, zbog čega ne prestaju sukobi između vladajućeg dvojca, koji se formalno prikazuju kao ideološko-politički sraz, što je zapravo miljama daleko od istine. Milanović i Plenković rat vode oko energetike u kojoj se krije moć, novac, ali i tajna opstanka.