Premda je i Zoran Milanović kao prvi čovjek Kukuriku vlade imao pozamašan broj suradnika aferaša iz svojega SDP-a, ulazeći kao povratnik u politiku tijekom kampanje za predsjedničke izbore, stalno je najavljivao boru protiv korupcije, premda su predsjedničke ovlasti u tom pogledu limitirane. Otkako je stao za kormilo države kao predsjednik Republike, karakterni Milanović ne prestaje izazivati sukobe na svim frontovima, s tim da je posebno nastrojen prema premijeru Andreju Plenkoviću i članovima HDZ-a te ministrima koji, istini za volju, nisu dorasli Milanovićevim verbalnim ratovima u kojima je on politički diskurs sveo na razinu jeftinih birtijaških obračuna. Kakvi god Milanovićevi obračuni bili, oni su mu donijeli titulu jednoga od najpopularnijih političara u državi koji vrlo pragmatično i proračunato balansira između desnog i lijevog biračkog tijela koje, sliježući ramenima, govori kako Milanović u njihovo ime vladajućima izriče sve ono što ih ide.
Sve je jasno
Sve ono što vladajuće ide izreći bi im trebale oporbene stranke, ali odavno je poznato da premijer Plenković u tom pogledu jednostavno nema ozbiljnu konkurenciju, što iz mjeseca u mjesec potvrđuju i razne ankete u kojima se ispituje rejting političara i političkih stranaka u našoj zemlji. Da Plenkovićev HDZ kao stranka desnog centra u političkoj areni doista nema ozbiljnog konkurenta, vidljivo je i iz mjesečnog istraživanja Crobarometra za kolovoz iz kojeg proizlazi da ni inflacija ni rast cijena, pa ni medijski napadi zbog smrti novinara Matijanića nisu naštetili vladajućoj stranci koja uživa potporu 30,1 posto birača.
Na drugoj poziciji, s potporom od 13,2 posto, nalazi se SDP. Značajna promjena u odnosu na srpanj zabilježena je na trećem mjestu pa je tako Most kolovoz priveo kraju kao treća politička opcija u zemlji, s potporom od 9,2 posto pretekli su Možemo zagrebačkoga gradonačelnika Tomislava Tomaševića koji uživa podršku od devet posto. Ostale oporbene opcije prema ovom posljednjem istraživanju ne prelaze ni izborni prag pa se može reći da Plenković ozbiljnu konkurenciju nema ni u Centru koji je namjeravao poletjeti na krilima splitskih lokalnih izbora na kojima je pobjedu odnio njihov Ivica Puljak. Velike namjere s oporbenim strankama imao je i predsjednik Zoran Milanović, kojega se odavno naziva jedinim pravim vođom oporbe i jedinim ozbiljnim konkurentom premijeru Plenkoviću.
Oni koji dobro poznaju dvojicu državnika svjedoče da Plenković i Milanović još od rane mladosti nisu bili u dobrim odnosima, a njihov današnji sukob opisuju kao sukob dviju velikih taština, pri čemu treba znati da je Milanović na Pantovčak stigao kao osvetnik s velikom željom da demolira HDZ koji mu se zamjerio tijekom njegova premijerskog mandata, kada su ispred Ministarstva branitelja u Savskoj ulici prosvjednici dizali šator koji je kolokvijalno nazvan braniteljskim. Premda Milanović zna da Plenković nema nikakva doticaja sa skupinom koja je rušila njegovu vladu marširajući iz šatora po Markovu trgu, uvjeren je kako je ta družina poljuljala njegovu poziciju, preko čega se Plenković domogao vladajuće pozicije i u stranci i u državi te je to jedan od njegovih ključnih motiva za rat s predsjednikom Vlade koji je Milanović nadogradio prije gotovo godinu dana, kada je naumio formirati takozvanu antikorupcijsku koaliciju.
Stare svađe
U toj Milanovićevoj političkoj “čorbi” glavnu ulogu trebao je imati SDP koji vodi njegov prijatelj Peđa Grbin, kojemu se, uz platformu Možemo, trebao pridružiti Most. Ta ekipa za sobom je trebala povesti ostatak oporbe te raditi na njezinu ujedinjenju, no kako zasad stvari stoje, i u toj koaliciji došlo je do trzavica i rata taština, pa i sukoba usmjerenih prema samom Milanoviću. Predsjednikova prvotna ideja bila je da ujedinjena oporba kao svojeg premijerskog kandidata predstavi mostarskog filozofa Nina Raspudića. Osim Milanovića, Raspudićevu kandidaturu za premijera podržavali su gotovi svi predsjednikovi prijatelji i suradnici, uključujući i Orsata Miljenića, Dragana Lozančića, pa i Antu Kotromanovića.
Vezu između Milanovića i Raspudića premijer Plenković davno je raskrinkao, a u HDZ-u su i prije predsjedničkih izbora tvrdili da Milanoviću savjete dijeli taj saborski zastupnik Mosta koji je predsjednika Republike profilirao u vodećeg stručnjaka za pitanja hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, čime je Milanović ozbiljno ušao na HDZ-ov teren, otimajući im Hercegovinu kao njihov neupitni birački bazen, baš kao što im je preko Kotromanovića nagrizao dominaciju među generalima i braniteljskim udrugama. Ideja o tome da Raspudić postane zajednički oporbeni kandidat za premijera, očekivano, među ostalim strankama potencijalne koalicije nije pala na plodno tlo pa se taj veliki plan raspao. O tome da se SDP sam po sebi raspao nije potrebno ni govoriti, jasno je kao dan da je Grbin miljama daleko od vođe oporbe, baš kao što je poznato da je iz stranke protjerao sve svoje kritičare koji su nedavno formirali Socijaldemokrate. Kako je posrnuo na lokalnim izborima, tako Grbin sada posrće iz mjeseca u mjesec boreći se i s vlastitim repovima, kao što je, primjerice, kragujevačka diploma njegove supruge medicinarke.
Za razliku od suspektne diplome gospođe Grbin koja se krije od javnosti, sve svoje kvalitete i kvalifikacije u javnom je prostoru prostrla ambiciozna gospođa Raspudić, odnosno najaktivnija saborska zastupnica Marija Selak Raspudić, koja se u javnom prostoru predstavlja kao nova heroina hrvatske desnice.
Izravan napad
Ona je, nezadovoljna “raspadom sistema” u Milanovićevoj antikorupcijskoj koaliciji, odlučila i sama se okušati u ozbiljnijim političkim vodama pa se u posljednje vrijeme sve češće progovara o njezinoj predsjedničkoj kandidaturi na kojoj intenzivno rade komunikacijski stručnjaci. Ne smeta zastupnici Selak Raspudić ni to što je nedavno postala majka, svjesna je da se iz političkih voda ne smije predugo izbivati pa u svakom slučaju kani ostati podjednako aktivna i u parlamentu. Podjednako aktivne u saborskim su klupama dvije zastupnice Centra, Dalija Orešković i Marijana Puljak, žena ogromnih ambicija koja navodno stoji iza političke karijere svojeg supruga Ivice Puljka, nedavno izabranoga splitskoga gradonačelnika koji se početkom kolovoza s predsjednikom Milanovićem šepirio po Kninu.
Time što je na proslavu Oluje stigao u društvu gradonačelnika Zagreba Tomaševića i splitskoga gradonačelnika Puljka koje je osobno pozvao u Knin, Milanović je Plenkoviću poslao još jednu napadačku poruku i jasan signal da kreće u rat, dok je s druge strane onima s kojima planira oformiti veliku oporbenu koaliciju jasno dao do znanja da je njegov novi miljenik Ivica Puljak, u kojemu Milanovićevi suradnici također vide premijerski potencijal. Puljak je, ako se pita Milanovićeve suradnike, ozbiljan, umjeren, nije previše ideološki eksponiran pa za predsjednika on spada u skupinu idealnih kandidata, to više što je Milanović uvjeren da zbog rezultata u Splitu baš Puljak ima najviše šanse za pobjedu na parlamentarnim izborima. Upravo je to što Puljak ima značajne šanse za pobjedu Milanoviću bilo i više nego dovoljno da ga podrži, i premda za taj potez predsjednik možda doista ima argumente, sada kada se odlučio za suradnju sa splitskim gradonačelnikom Milanović se našao pred novim problemima koji bi mogli prouzročiti razdor u koaliciji koja još nije ni formirana.
Podigao je ambicije i Puljku i Raspudiću jer je njemu sasvim svejedno tko će biti premijer, njegov je cilj isključivo rušenje Plenkovića i to jest ono što ih sve skupa povezuje, međutim treba znati da premijerskih ambicija ima i Grbin, što je pomalo smiješno, kojega u tom naumu ne podržavaju ni članovi njegove stranke, ali isto tako ambicija da postane premijerka ima i grlata zastupnica platforme Možemo Sandra Benčić koju su kao buduću premijerku njezini kolege iz platforme počeli najavljivati još u noći lokalnih izbora, kada je postalo jasno da Tomašević postaje prvi čovjek metropole.
Velike ideje
Sada kada su od izbora prošle gotovo dvije godine, jasnije je kako Tomašević nije imao razloga za slavlje, u Zagrebu ga je dočekala gomila problema i kompleksna ostavština pokojnog Milana Bandića s kojom se on jednostavno ne zna nositi, građani očekivano imaju sve manje sluha za izgovore, a Tomaševićev rejting pada i sa sobom u provaliju vuče platformu Možemo, čime se potkopavaju i ambicije zastupnice Benčić. Kako je Most sada treća opcija u državi, tako Raspudićeve ambicije rastu, a svoju priliku ne misli propustiti ni Marijana Puljak, koja također u svojem suprugu vidi budućeg predsjednika Vlade, zbog čega Milanoviću i jest oprostila nadimak “narikača” i onu famoznu karakternu transformaciju koja je u Milanovićevu slučaju počela baš kada su Orešković i Puljak na čuveni klub u Slovenskoj ulici u kojem su se okupljali gosti Dragana Kovačevića nalijepile ploču Ured predsjednika. Kako je ta priča pala u zaborav, tako su se tenzije između Milanovića i Puljkovih stišale, no tenzije na ljevici tek bi mogle početi pa bi se na koncu na njih mogla prenijeti stara boljka raslojene hrvatske desnice. Ako lijeve političke opcije odluče svaka za sebe izaći na parlamentarne izbore nudeći biračkom tijelu tri premijerska kandidata, od tog pothvata sigurno neće biti ništa, Plenkovića ta družina može pokušati ugroziti samo ako se ujedini, a pitanje je hoće li i tada Milanović moći realizirati svoje planove i obračunati se s predsjednikom Vlade koji, istini za volju, u političkoj areni nema konkurenta koji bi s njim mogao povesti ozbiljnu, zrelu i civiliziranu političku debatu.