Predsjednik HDZ-a i ponovni kandidat za tu funkciju Andrej Plenković u subotu je zajedno s svojim timom u Zagrebu predstavio svoj program “Odvažno za Hrvatsku” poručivši kako nema suverenističkije stranke od HDZ-a koji je u zadnjih 30 godina ostvario sve temeljne ciljeve svog programa.
Program kojeg je nazvao ‘Odvažno za Hrvatsku’ sastoji se od četiri stupa – domoljublje i promicanje nacionalnih interesa, obiteljske vrijednosti i demografska revitalizacija, pravedna i učinkovita država, te uspješna i razvijena Hrvatska.
Partijski program za partijske glavešine
Plenković je naravno kako i priliči predsjedniku HDZ-a, u punoj dvorani muzeja Mimara podsjetio na povijesnu važnost prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, utemeljitelja stranke, i na važnost hrvatskih branitelja, poručivši da je njihova politička platforma i program za unutarstranačke izbore – pozicioniranje HDZ-a na državotvornosti, domoljublju, demokršćanstvu, narodnjaštvu i univerzalnim humanističkim vrijednostima.
Međutim, postoji nekoliko sitnica u Plenkovićevom predstavljanju programa komentirati i koje svakako treba istaknuti. Neću komentirati ideologiju pa tako ni to da se Plenković naziva demokršćaninom, što nije. Međutim ostali dijelovi programa su u najmanju ruku podcjenjivačke floskule.
Predizbori za premijera
Kao što sam ranije više puta rekao i napisao kandidat za predsjednika HDZ-a nije osoba koja ima luksuz obraćati se samo članstvu. Po prvi puta od svog utemeljenja, ali i po prvi put inače u hrvatskoj politici, u jednoj stranci održavaju se uz biranje predsjednika stranke i predizbori za premijera.
Upravo zbog toga program kakvog je iznio Plenković, pun floskula, poziva na domoljublje, suverenost, tumačenja Tuđmanovih mišljenja, je sve samo nije program državnika. No, takav kakav je, izgovoren je za članove HDZ-a koji su dupkom ispunili dvoranu muzeja Mimara. No po fotografijama samom događaja Mimaru su, kako i doliči starom, pravom partijskom HDZ-u, i komunističkom mentalitetu glavešina te stranke, ispunili saborski zastupnici, državni tajnici, župani, gradonačelnici, upravitelji i rukovoditelja. Običnih članova bilo je možda tek trećina.
Tako da svi oni koje je predsjednik u svojom milošću stavio na liste, upravne odbore, blagoslovio kao predsjednike županijskih organizacija i kao sadašnje odnosno buduće župane, gradonačelnike došli su na poklonstvo svom šefu. Iako ga velika većina iza leđa ogovara i tvrdi kako je stranku odveo u lijevo. U takvom društvu teško da je koji običan član, od njih 210 tisuća, mogao doći čuti šefa Partije. Za njih su rezervirane fotografije glavešina na društvenim mrežama i vijesti u medijima.
No gore i od ulizivačke svite u Mimari je sam Plenkovićev program. U njemu nema govora o recimo obrazovanju za 21. stoljeće, gospodarstvu, transparentnom državnom proračunu i javnoj upravi, rastu gospodarstva, porezima, poduzetništvu, infrastrukturnim projektima, digitalizaciji i sličnim tricama i kučinama.
Što bi se kandidat za predsjednika najveće stranke zafrkavao s tim kad može prepričati pjesmu Miroslava Škore, spomenuti Tuđmana, umotati to u nekoliko činovničko diplomatskih praznih floskula i dobiti frenetični aplauz ljudi koji njemu osobno duguju fotelju i ne bi slučajno ni pomislili ugroziti je nečim što se zove kritičko mišljenje ili ne daj Bože iznošenjem drugarske kritike.
Podcjenjivanje članova HDZ-a
No, Plenković sa svojim kandidatima za čelne pozicije u HDZ-u ovim programom podcjenjuje vlastite članove. Naime, izgleda kako Plenković, osim što se osjeća pozvan poput nekakvog vrhovnog svećenika domoljublja i HDZ-ejstva tumačiti svaku rečenicu Franje Tuđmana kao da je ovaj bio božji poslanik, smatra kako su te floskule članovima HDZ-a dovoljne. Kao da se radi o nekakvoj rulji koja ne kuži ništa drugo osim tih ispranih riječi.
Uostalom, o kakvoj borbi protiv korupcije može govoriti Andrej Plenković kad su mu u prvim redovima sjedili Milan Kujundžić, Gabrijela Žalac, Božidar Kalmeta i drugi koji su punili novinske stupce svojim nečasnim radnjama, nepotpunim imovinskim karticama, bili na sudovima zbog korupcijskih radnji.
No u HDZ-u, kao i u drugim strankama, koliko god to ljudima bilo teško prihvatiti i shvatiti, ima poštenih i inteligentnih ljudi kojima su te floskule kojima se skriva nepotizam, nerad i korupcija su crvena krpa ispred očiju. A upravo je zbog takvog ponašanja Kolinda Grabar-Kitarović i izgubila izbore.
Program ekipe za promjene trebao bi nuditi rješenja
Zbog toga jako je važno čuti što će ponuditi Miro Kovač, Davor Ivo Stier i Ivan Penava. Hoće li i oni citirati Škoru i Thompsona ili iznijeti suvisao program koji bi trebao predložiti kvalitena rješenja za borbu protiv korupcije, nepotizma i razvoj gospodarstva. Pogotovo sad kad znamo da je to glavni problem u Hrvatskoj, a ne Istanbulska i Marakeška deklaracija ili koalicije s HNS-om.
Nikoga pa ni najzagriženije članove HDZ-a više ne zanimaju takve teme. Na raznorazne koalicije smo navikli, a deklaracije nisu nikad ni bile prve u fokusu javnosti osim zbog mogućeg kršenja stranačke stege u HDZ-u što je samo po sebi dobra priča koja prodaje klikove.
Ali ispraćaj djeteta preko granice koje nije moglo dobiti posao jer ga je dobilo dijete kuma, prijatelja ili rođaka načelnika ili dužnosnika neke stranke jest. Kažnjavanje tvrtki zbog 23 kune viška u kasi, a toleriranje uhljeba koji je nigerijskom princu dao 50 tisuća kuna novca poreznog obveznika jest. Davanje novca za raznorazna državna poduzeća jer im u upravnim odborima sjede političari i slična bacanje proračunskih sredstava umjesto na lijekove djeci jest.
Vrijeme je da HDZ kao nekad 1990.-ih ponovno pokrene promjene. Ovog puta možda prema slobodnom tržišnom gospodarstvu, desnim socijalnim politikama, transparentnoj i maloj državnoj upravi i lokalnoj samoupravi i rastu gospodarstva i tako napokon dovrši tranziciju Hrvatske iz samoupravnog socijalizma i mentalnog komunizma u državu 21. stoljeća.