PLENKOVIĆEVA VLADA SE HVALI, A ZAPRAVO SMO OSTALI BOKCI: U Hrvatskoj je jedino bitan ostanak na vlasti! NPOO služi kao promocija HDZ-a!

Screenshot

Premijer Andrej Plenković više je puta svoju politiku ocijenio optimalnom – ne može bolje. Kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, usporedio je svoju politiku s politikom svojih predšasnika. Argumentacija se fokusirala na povećanje prava proračunskih korisnika. Provedena je u čak pet iteracija (krugova) reforma poreznog sustava kako bi se smanjila porezna presija.

Međutim, podaci i usporedbe s drugim zemljama pokazuju kako se porezna presija povećala, s jedne strane, i, s druge strane, daleko je iznad poreznog kapaciteta poreznih obveznika. Narodski rečeno – ma koliko šutjeli o tome, porezna presija raste kao odnos poreznih prihoda i BDP-a. Valja priznati da bi oporba radila isto kad bi joj se pružila prilika da obnaša izvršnu vlast. Dijeliti znači kupovati ljubav koja je, hranjena poklonima, vječno gladna.

Kad se ističu velika postignuća (stranka na vlasti uvijek govori o velikim postignućima), građani s pravom očekuju da participiraju u velikim postignućima (poboljšanje svog životnog standarda).


Premijerovi pokloni
Tako dolazimo do bitne, kratkoročne i kratkovidne, kombinacije. Izvršna vlast, dijeleći, ne vodi brigu o budućnosti, a socijalno ugroženi građani sa zahvalnošću prihvaćaju pomoć kako bi preživjeli. Zahvalnost je to veća što su građani siromašniji. U tu priču valja uključiti i prošlogodišnju mjeru očuvanja radnih mjesta te upravo donesenu odluku o jednokratnoj pomoći ugroženim umirovljenicima.

To je sastavni dio, kako kaže naš premijer Plenković, optimalne politike. U prvom slučaju zadržana su radna mjesta u tvrtkama koje bi prestale poslovati da krize i nije bilo pa je takvu politiku teško nazvati optimalnom. U drugom slučaju zabrinjavajuće je da gotovo 850 tisuća umirovljenika ima mirovinu manju od 4000 kuna.



Pritom valja imati u vidu da ugroza traje više od godinu dana pa bi umjesto optimalne, razumna politika smatrala bitnim pomoći ugroženim građanima od početka ugroze. Da bi poklon bio atraktivniji, premijer Plenković je “dobitnicima” rekao kako dobivena pomoć nije podložna ovrhama (što je dijagnoza stanja) i poreznim davanjima. Nezaposleni, kojih je više od 150 tisuća, nisu dobili ništa.

Ostali smo bokci

Gospodarstvo je u prošloj godini potonulo za visokih 8,4%, što je gotovo poništilo povećanje BDP-a u petogodišnjem mandatu premijera Andreja Plenkovića. Drugim riječima, ostali smo bokci kakvi smo i prije bili. Valja shvatiti kako se početak mandata premijera Plenkovića poklopio s izlaskom iz krize. Možemo reći kako hrvatsko gospodarstvo stagnira od 2008. godine. (Nažalost, ono stagnira od davne 1980. godine.)

Ipak nismo najgori. Italija je zabilježila veći pad gospodarske aktivnosti za 8,9%, a Španjolska za cijelih 11,0%. Ne spominju se podaci o kretanjima gospodarske aktivnosti s usporedivim zemljama. Posebno izvršnu vlast bole usporedbe s Rumunjskom i Bugarskom. Očito nije važno što je gospodarska aktivnost u Bugarskoj smanjena za 3,8%, u Rumunjskoj 4,9% ili u Sloveniji 5,5% pa nam se Bugarska približila, a druge dvije još više “pobjegle”. Na razini EU-a ostvareno je smanjenje gospodarske aktivnosti za 6,2% pa valja zaključiti kako dodatno zaostajemo za prosjekom. Strategija 2030 i dalje ostaje nedostupna.

Trgovina na malo spada u red indikativnih pokazatelja stanja neke zemlje u kriznim vremenima. Pad prometa u trgovini na malo signalizira izvršnoj vlasti kako reagirati u danim uvjetima. Važan je odnos između kretanja BDP-a i prometa u trgovini na malo. Pojednostavljeno rečeno, ako je stopa rasta prometa u trgovini na malo veća od stope rasta BDP-a, gospodarska aktivnost raste zahvaljujući rastu osobne potrošnje (gospodarstvo može biti “pregrijano”). Priču valja proširiti za veličinu robne razmjene s inozemstvom. I obratno, ako je pad prometa trgovine na malo manji od stope gospodarske aktivnosti, tada, ako razlika nije pokrivena suficitom robne razmjene s inozemstvom, nedovoljna potražnja usporava gospodarsku aktivnost. Na razini EU-a ostvaren je mali pad prometa od samo 0,6%.

U Hrvatskoj bilježimo pad prometa u trgovini na malo za 4,5%. Rumunjska bilježi rast prometa za 2,3%, dok Bugarska i Slovenija bilježe najveći pad prometa u trgovini na malo od 10,1 i 12,0%. Kriza mijenja pristup potrošnji. Rizici i neizvjesnosti snažno djeluju na potrošnju. Na kretanje potrošnje djeluje povjerenje građana prema izvršnoj vlasti. Ponovimo, posebno valja imati u vidu da postoji značajna interakcija između salda robne razmjene s inozemstvom i potrošnje – suficit znači kako inozemna potražnja supstituira domaću potražnju, što je najbolji poticaj gospodarskoj aktivnosti. Zemlje koje svoj rast temelje na izvoznoj orijentaciji vode politiku koja će unaprijediti izvozno orijentirani dio gospodarstva. Bugarska i Slovenija polaze od izvozne orijentacije i tvrdog budžetskog ograničenja pa je razumljiv dramatičan pad prometa u trgovini na malo.

Naša je vlada posebno ponosna na rezultate ostvarene u turizmu. U vrijeme pripreme programa kako pomoći turističkom sektoru procjene su bile više nego turobne. Procjenjivalo se kako bi pad turističkog sektora mogao doseći cijelih 90% (Dubrovnik je ostvario pad od 85%). Hrvatska, koja svoju gospodarsku aktivnost temelji na turističkom sektoru, bila je zgranuta mogućim padom. Tako je pad od 53% proglašen velikim uspjehom. Umjesto pohvala, pad broja noćenja morao je zabrinjavati.

Studentima ekonomije jasno je da turistički sektor s navedenim padom korištenja kapaciteta mora završiti s velikim gubitkom. Problem je to veći (upozoravajući) što je ugroza koronakrize jednako prisutna danas kao što je bila i u prošloj godini. Hrvatska je postigla bolje rezultate od Bugarske jer se broj noćenja u Bugarskoj smanjio za 58%. Međutim, Rumunjska je smanjila broj noćenja za 52%, dok je Slovenija postigla zadivljujući rezultat jer je smanjila broj noćenja za 42%. Ima li se u vidu geografski položaj Hrvatske i ostalih turističkih zemalja, svoje postignuće moramo usporediti sa slovenskim i zaključiti kako nismo bili baš tako učinkoviti kao što to mediji prikazuju javnosti.

Suficit s BiH
Hrvatska je u prošloj godini smanjila kako uvoz, tako i izvoz roba. Razlog se krije u otežanom protoku roba među zemljama, s jedne strane, i, s druge strane, u smanjenju gospodarske aktivnosti. Izvezli smo robe za 14.878 milijuna eura, a uvezli za 22.826 milijuna eura, što je rezultiralo deficitom od 7948 milijuna eura, odnosno, što je isto, pokrivenost uvoza izvozom iznosi 65,2%. Malo za zemlju koja vodi optimalnu politiku. Robna razmjena s našim najznačajnijim trgovačkim partnerima bilježi snažan deficit. Austrija je u prošloj godini kupila roba u našoj zemlji za 852 milijuna eura, a prodala za 1506 milijuna eura, što rezultira deficitom od 654 milijuna eura. Italija kupuje roba za 1857 milijuna eura, a prodaje za 2804 milijuna eura pa bilježimo deficit od 947 milijuna eura.

Posebno je znakovit deficit robne razmjene prema Mađarskoj od 714 milijuna eura (izvoz – 1062; uvoz – 1776). Njemačka je naš najznačajniji partner, kupuje za 1904 milijuna eura i prodaje robe za 3481 milijun eura, što rezultira deficitom od 1577 milijuna eura. Susjedna Slovenija kupuje robe za 1525 milijuna eura i prodaje za 2579 milijuna eura, što rezultira deficitom od 1054 milijuna eura. Međutim, barem zasad, nije sve loše jer imamo i dobru vijest. Hrvatska izvozi u BiH robe za 1276 milijuna eura, a uvozi 670 milijuna eura pa ostvarujemo suficit od 606 milijuna eura. Valja spomenuti još dvije zemlje. Hrvatska bilježi deficit robne razmjene s Bugarskom, dok je robna razmjena s Rumunjskom uravnotežena (u srednjem roku očekujem da će Hrvatska bilježiti deficit robne razmjene).

Jasna poruka i pouka

Iz navedenog slijedi zaključak kako se politika Vlade Andreja Plenkovića teško može ocijeniti optimalnom. Rezultati su mnogo lošiji od očekivanog. Naime, 2009. godine Hrvatska je ostvarila smanjenje gospodarske aktivnosti za 7,4%, što je tek neznatno manje u odnosu na prošlogodišnje smanjenje. Međutim, u vrijeme prethodne krize HNB nije smio intervenirati (što je imalo katastrofalne posljedice za Grčku) kao što je to učinio prošle godine. U vrijeme prethodne krize Vlada je rješenja morala tražiti na rashodnoj strani proračuna. Nemogućnost smanjenja rashodne srane proračuna rezultirala je povećanjem poreza, što je u to vrijeme označeno kao harač.

Tu je politiku poslije nastavio premijer Zoran Milanović. Smanjenje prava proračunskih korisnika i povećanje poreza znači gubitak parlamentarnih izbora (zahvaljujući politici HNB-a, premijer Plenković provodi suprotnu politiku koja povećava ovisnost hrvatskog društva o pomoći i ekspanzivnoj monetarnoj politici središnje banke). To je razlog zbog kojeg su izbore izgubili Jadranka Kosor i Zoran Milanović i zbog kojeg je prošle godine na parlamentarnim izborima pobijedio Andrej Plenković. U javnom prostoru godinama smo slušali kako je Hrvatska sa značajnim zaostatkom izašla iz krize. To je trebala biti jasna poruka i pouka kako se vodila kriva ekonomska politika i kako se nije vodila briga o rizicima i neizvjesnostima. Podsjećam na priču o sedam debelih i sedam mršavih krava.

Nažalost, nismo naučili ništa. Kada se pokrenuo gospodarski rast, politika se vratila staroj praksi: rast javnih rashoda usprkos činjenici da se gospodarski rast ostvaruje zahvaljujući (osjetljivom na rizike) turističkom sektoru. Zapostavljanje ostalih sektora, posebno industrije i poljoprivrede, došlo je na naplatu u ovoj krizi. Naime, industrijska proizvodnja neznatno se smanjila, a poljoprivredna proizvodnja čak povećala. Međutim, to je privid. Iz podataka Eurostata vidljivo je da su sektori koji imaju manji udio u BDP-u ostvarili bolje rezultate. Primjera radi, industrijska proizvodnja u Njemačkoj je zabilježila smanjenje u prošloj godini više od deset posto.

Gruba kvantifikacija rezultata hrvatskog gospodarstva pokazuje svu krhkost cjelokupnog društvenog sustava. Naime, uvijek valja imati u vidu socijalnu sliku društva kad se raspravlja o gospodarstvu. Jednostavno postoji snažna interakcija između ekonomskog i socijalnog sustava koji su dvije strane iste medalje. Ne kaže se slučajno da se najbolja socijalna politika temelji na dobroj gospodarskoj politici. Što je neka zemlja gospodarski učinkovitija, to su manje potrebne intervencije na socijalnom planu.

Ako gospodarstvo boluje od ozbiljnih bolesti, tada nije moguće voditi učinkovitu socijalnu politiku (nezavidno socijalno stanje hrvatskih građana u Lijepoj Našoj, malo je reći, mora zbrinjavati). Osim toga, siromašne zemlje boluju od ozbiljnih društvenih bolesti kao što se to vidi u našem javnom prostoru. Građani ne podržavaju izvršnu vlast (70% ispitanika), razočarani su zakonodavnom i sudskom vlasti. Svima je jasno da smo od uspostave Lijepe Naše vodili neprimjerenu monetarnu politiku. Da bismo se uvjerili da je tomu tako, dovoljno je komparirati našu sa slovenskom monetarnom politikom.

Jedan cilj

Prošli petak Sabor je prihvatio Nacionalni plan oporavka iako zastupnici nisu imali prilike vidjeti dokument. Oporbi su vladajući uputili kritiku kako se zalažu za politiku “što gore, to bolje”. To je za vladajuće argument i kako nije, u najmanju ruku, pristojno tražiti cjelokupni prijedlog koji će se predstaviti Bruxellesu. Dakle, europskoj birokraciji predstavit će se Nacionalni plan oporavka kako bismo dobili zeleno svjetlo, dok zastupnici, koji su imenovali Vladu, nemaju to pravo.

Ne brinite se ako vam takav pristup Vlade nije prihvatljiv. John Law je čudesno zainteresirao Francuze dionicama Mississippi Company koja eksploatira zlato iz nepostojećih rudnika. Još su “kreativniji” bili Englezi sa svojom slavnom South Sea Company kada su građani pozvani da investiraju, ali nitko nije smio znati u što se investira.

Sve u svemu, može se reći kako je rasprava u Saboru imala samo jedan cilj – prikazati hrvatskim građanima kako je Vlada premijera Plenkovića postigla velik uspjeh jer smo, zahvaljujući sposobnosti njegove vlade, dobili 24,5 milijardi eura. U Saboru nije rečeno kako smo dobili 24,5 milijarde eura samo zato što smo po svim pokazateljima na začelju EU-a. Očito, Nacionalni program oporavka tajna je samo zato što će služiti političkoj promociji stranke na vlasti.

Budimo iskreni pa odgovorimo na temeljno pitanje – što je najvažnije u Lijepoj Našoj? Vlast i jedino vlast. Vlast se dobiva na izborima pa je svim građanima jasno zašto je bilo važno raspravljati u Saboru o Nacionalnom planu oporavka. U suprotnom, Vlada bi saslušala poduzetnike i prilagodila Nacionalni plan oporavka gospodarstvu koje je u ovoj krizi pokazalo svu svoju nemoć.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI