POBJEDA LE PEN, UNIŠTILA BI BAŠ SVE PLENKOVIĆEVE EUROPSKE SNOVE: Morat će se pomiriti da ostaje u zemlji i opet kandidirati na neizvjesnim izborima

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Kupnjom aviona Rafale premijer Andrej Plenković nedavno je potvrdio novo strateško partnerstvo Hrvatske i Francuske, što se u javnom prostoru i među HDZ-ovim ministrima prikazivalo kao povijesni iskorak. Takva Plenkovićeva odluka ne iznenađuje kada se zna da uz premijera, kao njegova desna ruka, sjedi pariški dečko Zvonimir Frka Petešić koji i jest bio jedan od najvažnijih članova komisije koja je odlučivala o nabavi borbenih aviona. 

Slab saveznik

Ta je nabava rezultirala time da francuski predsjednik Emmanuel Macron posjeti hrvatsku metropolu, a osim što je s Plenkovićem dobro trgovao, po kuloarima se spekuliralo da je Plenković, ostvarujući suradnju s Macronom, Hrvatskoj osigurao ulazak u Schengen i eurozonu, a sebi neku od pozicija u Europskom parlamentu jer je nakon umirovljenja njemačke kancelarke Angele Merkel francuski predsjednik postao najutjecajniji europski političar. 

Je li Plenković igrao na pogrešnu kartu, jedno je od pitanja koja se u javnom prostoru postavljaju nakon što se u Francuskoj održao prvi krug predsjedničkih izbora koji je iznjedrio nekoliko iznenađenja pa je tako, primjerice, potpuno potonula Socijalistička partija Francuske, a loše je prošla i konzervativna stranka Republikanci. 

No ono što bi zacijelo za Plenkovića moglo biti problematično jest mogućnost da njegova saveznika Macrona koji lovi svoj drugi mandat s osvojenih 27,6 posto glasova u drugome krugu pobijedi kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen koju je u prvome krugu izbora podržalo 23,4 posto Francuza. Inače je glavni kandidat ljevice Jean-Luc Melenchon osvojio 22 posto glasova, a idući desni kandidat Eric Zemmour sedam posto glasova, dok je kandidatkinja konzervativne stranke Republikanci Valerie Pecresse osvojila 4,7 posto glasova. Iako ove brojke ukazuju na to da bi Macron u drugome krugu mogao osvojiti još jedan mandat, jasno je da su u Francuskoj iznenađenja itekako moguća. To je vidljivo i iz anketa koje su početkom ožujka predviđale da će Macron osvojiti 26 posto glasova, dok je prema tim projekcijama Le Pen trebala osvojiti 18 posto potpore. 



Oči širom otvorene

Predviđalo se i da će se najveća borba za ulazak u drugi krug voditi između Le Pen, Zemmoura i Pecresse te da će Macron u drugome krugu s minimalno deset posto razlike u glasovima pobijediti bilo koga od navedenih protukandidata, međutim, predviđanja se očito nisu ostvarila. 

Francuski analitičari vjerovali su da bi ruska invazija na Ukrajinu trebala ići u prilog predsjedniku Macronu jer je njegova protukandidatkinja Le Pen simpatizerka ruskog predsjednika Putina. Nije tajna da njezina stranka otplaćuje dug od devet milijuna eura Ruskoj središnjoj banci iz 2014., uz to, Le Pen je još prije nekoliko godina govorila kako za nju u aneksiji Krima nema ništa protuzakonito ni problematično, što je oprečno stajalištima Europske unije i Sjedinjenih Država, ali i stajalištima koje godinama potencira hrvatski premijer Plenković koji je u jeku ruske invazije na Ukrajinu vrlo jasno i bez uvijanja zauzeo ukrajinsku stranu. U drugi krug Le Pen ulazi kao jedno od najvećih iznenađenja francuskih izbora, a u tamošnjim medijima ne odbacuje se mogućnost da ona doista postane glavno lice Elizejske palače. Mudro je potencijalna francuska predsjednica odigrala svoju kampanju, javno je rekla kako je ruska invazija na Ukrajinu promijenila njezina stajališta o Putinu, ublažila je svoju retoriku i osudila invaziju, a uz to je progovorila o konkretnim problemima koji muče francuske građane – inflaciji, kupovnoj moći svojih sugrađana, ali i o posljedicama sankcija uvedenih Rusima. Bez obzira na to što je Le Pen iznenadila rezultatom u prvome krugu, Macron u drugi krug ulazi kao favorit. Teško je reći koga će francuski narod izabrati u drugome krugu izbora koji se održavaju 24. travnja, ali je sigurno da će epilog tih izbora s posebnom pozornošću pratiti u Zagrebu. 

Borba za poziciju

Neosporno je da je Plenković u Macronu pronašao svojeg novog saveznika, zanemarujući povijesnu bliskost Francuza s našim susjedima iz Srbije. Izgubi li Macron izbore, Plenković ostaje bez savezništva, a lako moguće i bez pozicije u Bruxellesu jer je Macron trebao biti jedan od glavnih lobista za neku od vodećih pozicija u Europskom parlamentu kojima se Plenković nada. Ako za njega ne bude imao tko lobirati, bit će prisiljen pokoriti se unutarstranačkim interesima i lobijima te kao takav izaći na neizvjesne parlamentarne izbore. Jasno je da će i Macron i njegova protukandidatkinja u idućem razdoblju uložiti sve snage u vlastite kampanje, koje će biti turbulentne i intenzivne. Macron je još u izbornoj noći svoje sugrađane pozvao da spriječe dolazak krajnje desnice na vlast, evidentno je da će to biti osnova njegove kampanje i glavni argument protiv Le Pen koja po svemu sudeći kroz kampanju nema namjeru provlačiti ideologiju. Umjesto toga, ona i dalje govori o problemima s kojima se susreću Francuzi, kritizirajući Macronovu udaljenost od svakodnevnog života i uobičajenih problema s kojima se susreće prosječna francuska obitelj. Poznavatelji lika i djela ove konzervativne Francuskinje očekuju da će za nekoliko dana i ona zaoštriti retoriku te tvrde da će biti posebno zanimljivo pratiti TV debate u kojima će se ovaj francuski dvojac sučeljavati. Bit će jednako tako zanimljivo pratiti rasplet ove francuske situacije koja ne utječe samo na Hrvatsku nego i na ostatak Europske unije, u kojoj se očito biračko tijelo okreće prema desnim, suverenističkim opcijama, što su potvrdili i nedavno održani izbori u Mađarskoj na kojima je Viktor Orban nadmoćno pobijedio ujedinjenu oporbu. Iako Srbija nije članica Europske unije, odnoseći pobjedu u prvome krugu predsjedničkih izbora, njihov predsjednik Aleksandar Vučić vrlo je jasno dao do znanja da Srbija skreće udesno. Suverenistička politika polako, ali sigurno počinje se buditi unutar granica Europske unije, čiji su lideri zagovornici liberalnih politika, što sve teže prolazi u vremenu u kojem Europa osjeća posljedice rusko-ukrajinskog rata. 

Pogrešna politika

Kako ublažiti posljedice rata, a u isto vrijeme voditi računa o tome da se ekstremne politike ne prošire cijelim kontinentom, jedno je od pitanja o kojima razmišljaju briselski činovnici i šefovi. Mučno je to pitanje i za hrvatskog premijera Plenkovića koji se od početka mandata nalazi na meti kritičara koji smatraju da je svoju stranku, ali i svoju vladu pozicionirao u političkom centru s kojeg mnogo intenzivnije koketira s ljevicom nego s desnicom. Miljama je Plenković daleko od konzervativne politike, on to i priznaje, iako njegov trenutni stav i način na koji pozicionira HDZ možda nisu loši, jasno je da bi, ako se ovi europski trendovi nastave, upravo to pozicioniranje moglo prerasti u još jedan od premijerovih problema. Svjestan je toga i on, a svjesna je toga i takozvana HDZ-ova desnica koja se također počela buditi, diskretno i na marginama na koje ih je stjerao upravo Plenković, zaboravljajući da je u politici vrlo važno pronaći balans. Tomu ga je mogao poučiti i savjetnik Mate Granić koji, doduše, Plenkovića i jest nagovarao da se nešto čvršće okrene suverenističkim politikama, no on se uglavnom ne da nagovoriti, odluke donosi na svoju ruku, tako je postupio i u nabavi aviona, odlučivši se na strateško partnerstvo s Francuzima, pri čemu je u zraku ostala američka ponuda, što Amerikanci, bez obzira na lijepo upakiranu priču o savezništvu, sasvim sigurno ne gledaju s odobravanjem. 

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI