Bez puno riječi, premijer Andrej Plenković dobio je svoju posljednju bitku, onu koja se vodila na unutarstranačkim izborima u HDZ-u koji su se održavali u prilično nezavidnoj situaciji.
Naime, nakon lokalnih izbora, a u skladu sa stranačkim statutom, HDZ-ovci su se odlučili ući u novi izborni proces u sklopu kojega se biralo vodstvo lokalnih organizacija, koje se biralo i uoči lokalnih izbora na kojima Plenkovićeva stranka nije postigla očekivane rezultate, a posebno kritični ovi su novi izbori za Plenkovića bili u Zagrebu te u Šibensko-kninskoj županiji.
Razumljivo je da se HDZ pred problemima našao u glavnome gradu jer je ondje stranka nakon višegodišnje suradnje s pokojnim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem završila u oporbi. Umjesto njih, gradom je zavladao crveni gradonačelnik odjeven u zeleno ruho, Tomislav Tomašević, a to su HDZ-ovci u Zagrebu opisali kao svojevrsni debakl i slom Plenkovićeve politike, samim time što je on inzistirao na tome da u utrku za gradonačelnika još za Bandićeva života pošalje nevještog Davora Filipovića, koji se nije uspio ugurati ni u drugi krug izbora.
No treba napomenuti da je Bandićeva smrt zatekla sve sudionike kampanje za lokalne izbore, a isto tako treba napomenuti i to da je Plenković Filipoviću pokušavao pronaći alternativu, no na njegovu ponudu iskusni menadžer Damir Vanđelić nije pristao pa je premijer bio prisiljen prihvatiti ono što mu se nudi u njegovu bazenu.
Istini za volju, Tomašević je toliko premoćno pobijedio na lokalnim izborima da je teško povjerovati da bi taj njegov rezultat mogao poljuljati i pokojni Bandić ujedinjen s Vanđelićem i Filipovićem. Svjestan je tog trenda i Plenković koji, bez obzira na taj loš rezultat, nije okrenuo leđa mladom kolegi Mislavu Hermanu, kojemu je prije nešto više od godinu dana predao u ruke ključeve zagrebačke organizacije stranke.
Pobjeda u centru
Važna je to organizacija za Plenkovića iz nekoliko razloga. Prije svega, upravo je iz te zagrebačke organizacije sam stasao na nacionalnu političku scenu i postao premijer, to je ujedno najveća HDZ-ova organizacija, ali i organizacija u kojoj je svoju mrežu razgranao njegov nekadašnji zamjenik Milijan Brkić, od čijih se kadrova Plenković još čisti.
Upravo se u Vasinoj eri i dogodilo najveće zbližavanje zagrebačkog HDZ-a i Bandića, no to Plenkovićevi kritičari zaboravljaju. Ne zaboravlja to Plenković koji smatra da je sada, nakon posljednjih izbora, napokon potpuno ovladao strankom, jer je Herman uvjerljivo pobijedio doktora Pavu Kostopeča, izazivača koji se nikada nije libio kritizirati suradnju vladajuće stranke i pokojnog gradonačelnika.
Pred Hermanom su sada, nakon uvjerljive pobjede, veliki izazovi, gradska vlast je ozbiljno poljuljana, Tomašević je u nezavidnoj situaciji, no izgleda da ovaj mladi političar tu gradonačelnikovu poziciju sasvim korektno koristi da bi se nametnuo kao svojevrsni vođa skupštinske oporbe koji ne prestaje kritizirati upitne poteze zagrebačke gradske vlasti.
Gaji Plenković povjerenje prema svojem kandidatu Hermanu, u kojem premijeru naklonjeni HDZ-ovci vide budućeg zagrebačkog gradonačelnika. Osim što je sredio situaciju u Zagrebu, Plenković je donekle sredio stanje u požeškom HDZ-u, gdje se riješio Lucićevih aferaša i upravljanje županijom prepustio Antoniji Jozić, aktualnoj županici koju mnogi opisuju simbolom novog, Plenkovićeva HDZ-a koji je vidljiv i na razini Sisačko-moslavačke županije, gdje notornog Ivu Žinića sada zamjenjuje mladi i perspektivni Ivan Crnjac.
Pomladio je Plenković HDZ i u Virovitičko-podravskoj županiji, gdje je vječnog Josipa Đakića zamijenio mladi župan Igor Androković, koji je, prema tvrdnjama upućenih, doista bio Plenkovićev izbor.
Nema predaje
Plenkovićev izbor bio je i Zoran Gregurović, krapinski gradonačelnik koji je na razini županije pobijedio državnog tajnika iz Ministarstva poljoprivrede Zdravka Tušeka, slična situacija odvijala se i u Istarskoj županiji, gdje je uvjerljivu pobjedu odnio Anton Kliman, koji odnedavno slovi kao Plenkovićev čovjek.
Plenkovićev je čovjek i Božidar Kalmeta koji nastavlja upravljati zadarskom županijskom organizacijom vladajuće stranke. Progledati zato kroz prste Plenković ne misli oporbenim zastupnicima i novinarima koji ne prestaju problematizirati njegov nastup nakon presude u slučaju Fimi media, iako je sat vremena nakon te očito osvetnički tempirane presude Plenković održao konferenciju za novinare naglašavajući da HDZ prihvaća odgovornost te da će platiti dobivenu kaznu.
Oporba se tim objašnjenjem nije zadovoljila pa dio njih, osim isprike u sklopu koje Fimi mediju uspoređuju s ratnim zločinom, zahtijeva raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
Pitanje je, međutim, što bi nabrušena oporba time dobila, jer realno gledano, i da do novih izbora dođe, teško da bi se u ovom trenutku ugrozila HDZ-ova pozicija, Plenkovićeva stranka prema svim je relevantnim anketama najstabilnija politička opcija u državi.
SDP je doslovce sam sebe pojeo dijeleći se na dvije opcije, odnosno na dva zastupnička kluba, Grbin dosad ni po čemu nije uspio pokazati da je dorastao aktualnom premijeru koji i izvan Hrvatske, na razini Europske unije, nastupa kao neupitan lider, desnica također postoji samo na papiru, razjedinjeni i bezidejni, teško da mogu konkurirati Plenkoviću bez obzira na to što svako malo na vidjelo izvlače Plenkovićevu famoznu suradnju s Pupovcem, opcije poput Možemo pokazuju što znaju i umiju na primjeru Zagreba, gdje su vladavinu sveli na razini dječje igre u prosječnom vrtiću, s tim da su njihovi potezi do te mjere bolni i bezidejni da u uštede idu čak i preko studenata invalida – toj šačici koja se uspjela izboriti sa svojim problemima Tomaševićeva klika ukida dio stipendija.
Miran san
U takvoj kaljuži Plenković doista nema razloga za brigu, ni u HDZ-u ni izvan njega, koliko je to dobro za demokraciju, druga je priča, oporbi nitko nije kriv što ne postoji, niti se Plenkovića može kriviti za to što u zadanim okvirima doista djeluje kao lider, i sve to bez previše riječi, odmjereno i svisoka, jer baš mu tako u moru kriza koje je svladao i može biti. Dobro to procjenjuje u svojoj analizi pravaš Anto Đapić.
“Sumnjam da u suvremenoj politici u Hrvatskoj ima netko tko bi mogao imati više razloga, krajnje utemeljenih i dokazivih, presudu Vrhovnog suda protiv Sanadera i s tim u vezi pripadajuću financijsku kaznu HDZ-u smatrati nekom vrstom osobne političke satisfakcije kao što ih imam ja i moji lojalni suradnici iz ondašnje stranke HSP. Ne mogu tvrditi jer dokaza sudske naravi i težine nemam, ali dio sredstava iz tzv. crnog, nelegalnog fonda HDZ-a vrlo su izvjesno koristili za obračun s nama, tada, 2007. godine, kada smo mi HSP bili u silovitom političkom usponu. No nikada mi, a pogotovo danas u aktualnim, vrlo opasnim i krajnje neizvjesnim globalnim procesima, koji ljuljaju kao orahovu ljusku na podivljalom oceanu desetke malobrojnih naroda i njihove nacionalne države, nije palo na pamet za razvoj procesa s mojom strankom i karijerom okrivljavati HDZ, a pogotovo nasjedati na praiskonsku ubitačnu kampanju koja se preko podmuklih udara po HDZ-u još od 1990. godine vodi u biti protiv samih temelja hrvatske države”, kaže Đapić referirajući se i na medijske istupe Nina Raspudića.
Nemaju šanse
“Slušam u ‘Budnici’ urednika Marka Ljubića saborskog zastupnika Nina Raspudića i ne mogu vjerovati da ozbiljan čovjek i sveučilišni nastavnik, navodni kršćanski konzervativac, govori kako nam je Europa udijelila milost dajući nam milijarde eura jer smo jadni.
U taj koloplet naizgled nepovezanih detalja valja staviti i vijest da je gospođa Karolina Vidović-Krišto uspjela prikupiti potpise za stavljanje na dnevni red Sabora zahtjeva za opoziv ministra Zdravka Marića. Pozivam ljude, razumne, pristojne, pozivam Hrvatice i Hrvate da se zapitaju je li čudno da još iz vremena Oreškovićeve vlade nitko nije toliko osporavan s navodne desnice, od Mosta do gospođe Vidović-Krišto, kao ministar financija Marić, iako baš sve u najvažnijim procesima u zemlji kroz goleme krize i izazove jasno govori da vjerojatno Hrvatska nikada nije imala uspješnijeg, odgovornijeg i boljeg ministra financija. Zašto i kako je gospođa Vidović-Krišto, kojoj se zbog neznanja, neartikuliranosti politički ugled srozao na redikuloznu razinu, koja nije u stanju dobiti potporu baš nikoga relevantnog u zemlji, uspjela prikupiti te potpise u Saboru? Slika zbratimljenih ‘žutih, crnih, crvenih i zelenih’ daje uznemirujući odgovor na to pitanje.
Udaraju se stupovi države, a Marić to jest.
Milijarde eura koje su stavljene Hrvatskoj na raspolaganje nisu milost, nego izraz uspješnosti, ugleda i snage Plenkovića i njegova tima, u kojemu upravo Marić, ili sjajna Nataša Tramišak, koja je smiješnu realizaciju EU fondova od 7,5 posto Milanovićeve vlade podigla u jednoj godini s realizacije od oko 36 posto na više od 60 posto. Plenković, uza sve te uspjehe, na unutarnjem planu jako podcjenjuje tu sve opasniju sinergiju negacije i kaosa”, zaključuje Đapić koji saborske desničare poziva da se s Benčić i Raukar pokušaju ujediniti oko rješenja izbornog sustava pa će im tek onda postati jasno s kime imaju posla.