Porfirije je učinio više u mjesec dana nego Bozanić u cijeloj karijeri! Od kardinala pamtimo tek dvije riječi iz 1997. godine!

U svojim prvim javnim istupima prvi čovjek Srpske pravoslavne crkve Porfirije žestoko se obrušio na pokojnog kardinala Stepinca nastavljajući politiku Srpske pravoslavne crkve i kompromitaciju hrvatskoga kardinala, no s druge strane, ta njegova borbenost pokazuje koliko je kardinal Josip Bozanić u cijelom svojem mandatu inertan i neborben.

Na vrhu Katoličke crkve sjedi gotovo tri desetljeća, međutim, Bozanićevi istupi poput ovog Porfirijeva nikada nisu zabilježeni, tek je jednom u dvije riječi progovorio o nedefiniranom grijehu struktura, ostavljajući i tu tezu nedorečenom još od 1997. godine, kada ju je izgovorio i kada je glasno odjeknula kao prva kritika Tuđmanove vlasti od crkvenog vrha.

Čestitke i politika

Govorilo se zato u medijima o aferi Dajla, kao i da je Hrvatskoj biskupskoj konferenciji blokiran pristup nekim računima u takozvanoj Vatikanskoj banci. Kako je svojedobno pisao tjednik 7dnevno, riječ je o računima koji su u tom vatikanskom Institutu za religijske poslove otvoreni u ime kardinala Josipa Bozanića pod šifriranim brojkama, a na kojima se nalazi više desetaka milijuna eura.


Točan razlog blokade ove goleme svote novca koju je Bozanić deponirao u Vatikanu do danas nam iz kruga bliskog poglavaru Katoličke crkve nisu otkrili, ali smo unatoč tomu saznali kako je Bozanić novac sa zbirnog računa HBK, na koji država uplaćuje godišnje obveze koje proizlaze iz Vatikanskog ugovora, u gotovini barem deset puta nosio u Vatikan deponirajući ga na šifirirane račune. Ta operacija prenošenja novca trajala je od 2003. godine, kada je Bozanić postao kardinal.

Novcem se kardinal Bozanić, po svemu sudeći, bavio znatno više nego pitanjima vezanima uz katolike i njihovu opstojnost, pa i pitanjima vezanima uz njihovu diskriminaciju u hrvatskom društvu. Od vjernika puno su mu važniji bili njegovi tajnici: promijenio ih je čak 18.



Godinama se Bozanić sastajao s preminulim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, a karijeru su mu obilježili i sastanci s drugim predstavnicima hrvatske politike pa se tako zadnjih godina više puta susretao s Plenkovićem i njegovim ministrima za koje su rezervirani prvi redovi na njegovim misnim slavljima. Ne samo da Bozanić nije reagirao na kritike koje je Porfirije Perić uputio na račun kardinala Stepinca nego mu je prije nekoliko tjedana čestitao na izboru za patrijarha Srpske pravoslavne crkve.

“S velikom sam radošću primio vijest da Vas je Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve na zasjedanju danas, 18. veljače 2021. izabrao za 46. patrijarha Srpske pravoslavne crkve. Vaša Svetosti, dragi subrate u Kristu Isusu, našem Spasitelju, srdačno Vam čestitam visoki izbor za arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog. Kao kršćanin i subrat u biskupstvu, očima vjere u Vašem izboru vidim prst Božje providnosti i znak Duha Svetoga”, napisao je u čestitki kardinal Bozanić, prisjećajući se njihova ekumenskog hodočašća od zagrebačke katedrale do saborne crkve Preobraženja Gospodnjeg.

Problematična mjesta

“Vaša Svetosti, neka Vaš izbor za patrijarha bude u prvome redu blagoslov sestrinskoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Neka Duh Sveti, koji nas obnavlja, otvori nove putove Božje ljubavi i milosrđa, novog razumijevanja i uvažavanja, prihvaćanja i opraštanja, kako bi se otvorile nove stranice plodonosne suradnje u zajedništvu za dobro povjerenih nam vjernika. Narodi kojima pripadamo na ovim prostorima europskog kontinenta, u našoj suvremenosti bremenitoj izazovima, očekuju od nas kršćana da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, navjestitelji evanđeoske nade”, poručio je kardinal Bozanić novom patrijarhu Porfiriju Periću te mu “s tim raspoloženjem srca, a povezan s Vama u zajedništvu vjere, nade i ljubavi” uputio srdačne pozdrave u Gospodinu

Nešto manje srdačan Bozanić je bio prema Ivanu Mikleniću, kojega je nakon kritika na račun premijera Plenkovića i njegove vlade maknuo iz Glasa Koncila, gdje je glavnim urednikom imenovao Branimnira Stanića.

U sklopu tih posljednjih Bozanićevih čistki, s pozicije studentskog kapelana na Sveučilištu u Zagrebu maknut je popularni don Damir Stojić, čiju je poziciju preuzeo Mario Bobić, dok je don Stojić imenovan župnikom u župi Duha Svetoga u Zagrebu, no ostao je bez svoje uloge svećenika koji se obraća ponajprije mladim ljudima.

Bozanićeva šutnja o Stepincu nije najbolje odjeknula ni u crkvenim krugovima, a njegovu tišinu nastojao je nadoknaditi profesor Juraj Batelja na predstavljanju svoje knjige “U Gospodina polažem svoje nade”, koja se odvijala u Krašiću, odakle je odgovorio na navode patrijarha Porfirija o duboko problematičnim mjestima u pismima blaženog Stepinca papi Piju XII.

Istina i pomirenje

“Patrijarh Porfirije dobro bi učinio da je u svom TV intervjuu 19. ožujka naveo mjesta koja on ocjenjuje kao duboko problematična. A ako ostavi ovako nedorečeno, ostaje dojam podvojenosti u hrvatskoj javnosti i među katoličkim vjernicima. Ne vjerujem da može biti patrijarhova namjera da se stvara nepovjerenje između katolika u Hrvatskoj i Petrova nasljednika u Rimu, i između katolika i bl. Alojzija Stepinca – još manje da želi produbiti nepovjerenje između hrvatskog i srpskog naroda

O sadržaju svih pisama nadbiskupa Stepinca papi Piju XII. stručnjaci su rekli svoj sud – teološki i povijesni. Ni u jednom pismu nema ništa protiv kršćanske vjere i ćudoređa. Nema u njima problematičnih mjesta, ne daju povod za prijepore – još manje za sumnju u čistu savjest i svetački značaj Alojzija Stepinca”, kaže profesor Batelja, koji se pita griješi li Stepinac kada moli papu da bude blizu katoličkim vjernicima u Hrvatskoj.

“Pisma koja je zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac uputio Piju XII. odraz su njegove vjere i ljubavi prema hrvatskom narodu. Ako je duboko problematično to što Hrvat želi svoju državu i voli svoju zemlju, onda je duboko problematičan i svaki Hrvat koji svoju državu izgrađuje i voli. Njegova svetost, patrijarh Porfirije pridonio bi mnogo više i povjerenju i pomirenju da je spomenuo kako su vladike SPC-a sve do 1935. godine, kad god bi došli i odakle god bi došli u Zagreb, odsjedali u dvoru zagrebačkog nadbiskupa.

Ili da je uzeo u obzir da je nadbiskup Stepinac odlazio zagrebačkom pravoslavnom metropolitu čestitati velike blagdane, a metropolit bi takve čestitke uzvratio u Nadbiskupskom dvoru. Ili da su u selima kroz koja je nadbiskup Stepinac prolazio autom pravoslavni Srbi pravili slavoluke, izlazili na ulice i klicali mu. On bi čak izašao iz auta i u pratnji paroha družio se s pravoslavnim vjernicima. Pogotovo bi patrijarh pridonio jasnijoj slici stanja u Hrvatskoj da je napomenuo kako su neki pravoslavni intelektualci u Zagrebu izgubili posao ili doživjeli poniženja, među njima i njegov prethodnik vladika Emilijan, jer su na montiranom sudskom postupku 1946. godine htjeli posvjedočiti o ljubavi i pomoći koju je zagrebački nadbiskup pružio Srbima u Drugome svjetskom ratu”, poručuje profesor koji se izravno obratio Porfiriju objašnjavajući mu kako bi više pridonio povijesnoj istini i pomirenju.

Šutnja do kraja

“Da je spomenuo kako se SPC borio protiv jednakosti katolika i pravoslavaca u Kraljevini Jugoslaviji, da se SPC zalagao za ukinuće Banovine Hrvatske, da je SPC u državnom puču 1941. i sam pripomogao rušenju države kada je osjetio da u njoj gubi dotadašnju poziciju. Svjestan da Katolička crkva može biti slobodna samo u slobodnoj državi, nadbiskup Stepinac je sa svojim narodom bio za uspostavu samostalne države. Nije joj određivao ni politički okvir ni ekonomski smjer, ali je tražio da se u njoj poštuju božanska i ljudska prava, da i katolici i pravoslavni imaju blizinu vlastite crkve, svoj narod, svoje vjernike. A to je na ponos svakom katoliku, svakom dobronamjernom čovjeku. Baš zato ga je sv. Ivan Pavao II. i prozvao najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata. Možemo se njime samo ponositi i gledati vedro u našu budućnost”, zaključuje se u ovom pismu.

Bozanićeva zaključka nema, no zaključiti se zato iz njegova djelovanja može kako u dva desetljeća za katolike nije učinio previše, šutke je podnosio sve napade, udarce, pa i uvrede nalik na ove na račun Stepinca, dajući naslutiti da on na čelu Crkve nije radi naroda, već radi sebe.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI