Lokalni izbori su pred vratima a jedan od izazova svim političkim akterima je kako mobilizirati birače da izađu na glasačka mjesta i daju glas za svoje favorite.
Okolnosti nisu suviše povoljne, iako brojke zaraženih koronavirusom padaju, epidemija je i dalje tu, što mnoge odvraća od odlazaka na veća okupljališta.
Nadalje, iako možda zanimljivi, posebno u perspektivi Zagreba koji je nakon više od 20 godina naprasno ostao bez gradonačelnika i tako otvorio prostor novim opcijama, lokalni izbori manje su atraktivni od parlamentarnih ili predsjedničkih.
No, lokalni izbori su vrlo važni jer na njima neposredno birate kandidate koji će biti odgovorni za standard u vašem općini, gradu ili županiji.
U sva četiri velika grada mijenja se nositelj izvršne vlasti
“Na ovim lokalnim izborima imamo velik broj jedinica lokalne samouprave u kojima je vlast u pravom smislu na raspolaganju. U sva četiri velika grada mijenja se nositelj izvršne vlasti. U Zagrebu je umro Milan Bandić, u Osijeku, Splitu i Rijeci dosadašnji gradonačelnici ne trče za mandat. U tim gradovima možemo očekivati veću izlaznost i odaziv”, smatra politički analitičar Davor Gjenero.
No, naglašava, jednako tako postoje razlozi zašto se to možda neće dogoditi.
“U Rijeci je kandidat kontinuiteta slab i neprepoznatljiv, teško da će privući sve glasače koji su ranije glasovali za Vojka Obersnela jer je njegova matrica vladavine potrošena. U Zagrebu je velika gužva i ona ne mora biti motivacija jer je dosta kandidata podkapacitirano i nisu dorasli upravljati složenim sustavom. Također, ako uzmemo u obzir da se iskristalizirao jedan dominantan kandidat, to bi u prvom krugu moglo dodatno smanjiti interes građana za izlaskom na glasanje”, smatra Gjenero.
No, navodi, u Osijeku je situacija vrlo zanimljiva jer HDZ ima šanse po prvi put osvojiti lokalnu vlast, a imaju prepoznatljivog kandidata umjerenog desnog centra.
“Osijek je na neki način najvažniji i najbolji test za Plenkovićev HDZ”.
Politički analitičar kaže da bi i veći broj kandidata u Splitu, među kojima ima zaista živopisnih, moglo potaknuti povećani interes, ali i zbrku.
Kome pogoduje manja izlaznost?
Na primjeru duge vladavine Milana Bandića mogli smo vidjeti koliko izlaznost, odnosno neizlaznost utječe na krajnji rezultat. Naime, Bandić je na trima posljednjim lokalnim izborima pobijedio uz izlaznost manju od polovice birača. 2017. godine u drugom krugu je osvojio malo više od natpolovične većina, a prednost pred Ankom Mrak Taritaš bila je nešto iznad šest posto. Bandić je prvu poziciju u prvom krugu ostvario s tek nešto više od sto tisuća glasova.
“Manja izlaznost na izbore pogoduje onima koji obnašaju vlast jer imaju velik aparat ljudi koji izravno ovisi o vlasti, bilo da su to zaposlenici gradskih poduzeća ili poduzećima koja imaju interes od održavanja te vlasti. To je jako utjecalo na Bandićevu dugovječnost”, kaže nam Gjenero.
No, u Zagrebu tog obnašatelja vlasti odjednom više nema i sada se stvorio ogroman prostor za različite političke opcije. Ne naziva Možemo! ove izbore povijesnima bez razloga.
“Bandićev sustav vlasti se u posljednjem mandatu potpuno raspao, da je Bandić trčao za svoju stranku na ovim izborima, mislim da ne bi imao izgleda. Stvorio se zid nezadovoljstva. No Pavičić Vukićević se izmakla iz centra pozornosti dekrešenda Bandićeve vlasti, zadnje tri godine nije bila u fokusu javnosti. Skupina oko Bandića je potisnuta, a ona izlazi kao Bandić s ljudskim likom, a naglaskom na socijalnu osjetljivost snažno ulazi u polje koje tradicionalno pripada SDP-u”, smatra Gjenero.
Već se uvriježila paradigma o desnim discipliniranim biračima i lijevim koje je potrebno dodatno motivirati. Odnosi li se to i na lokalne izbore?
“To postaje vrlo upitno i postat će i na nacionalnom nivou jer se desnica u Hrvatskoj jako raslojila, imate desni centar, ali i desne radikale koje čini protestno biračko tijelo. Problem desnog centra je što njihovi birači jesu disciplinirani, no sve su stariji i iz ciklusa u ciklus tu će biti sve ozbiljnijih problema”, kaže nam Gjenero.
Dodaje, birači ljevice su u potrazi za političkom opcijom, a najbolji položaj im je u Istri i Primorju gdje imaju IDS i PGS kao konsolidirane stranke.
Izborna apstinencija
U Hrvatskoj je izlaznost na parlamentarne izbore u stalnom padu, treba li se toga bojati i na lokalnim izborima?
“Izborna apstinencija je uvijek veća kada građani procjenjuju da ona razina vlasti koja se trenutno odabire nije bitna za njihov politički život i izborna apstinencija je viša kada građani imaju dojam da izbori nisu u pravom smislu natjecateljski, da izvršna vlast nije u pravom smislu na dispoziciji te je ona uvijek manja kada građani smatraju da mogu nešto promijeniti svojim glasom i kada na izborima imajmo zanimljive izborne ponude i razrađene javne politike”, zaključuje Gjenero,