Piše o tragediji Hrvata u vrijeme osmanskih osvajanja te je na neki način začetnik hrvatske političke misli. Najpoznatije Marulićevo djelo na hrvatskom jeziku, zbog kojih ga zovu "ocem hrvatske književnosti", je Judita, biblijski spjev pisan izvorno za splitski i hrvatski puk
Znameniti hrvatski književnik, čija su djela obožavali europski vladari i učeni suvremenici, Marko Marulić umro je na današnji dan 1524. u rodnom Splitu. Pokopan je u crkvi sv. Franje Asiškog. U toj znamenitoj crkvi pokopani su također i Toma Arhiđakon, Ivan Marko Lukačić, Jeronim Kavanjin i Ante Trumbić. Uz tu crkvu nalazi se i važan samostan franjevaca konventualaca, koji gleda na splitsku Rivu. Nadgrobna ploča Marku Maruliću u crkvi sv. Franje Asiškog pripada renesansnom razdoblju, a na njoj se nalazi i Marulićev grb.
Marko Marulić rođen je 18. kolovoza 1450. godine u Splitu. Rođen je u splitskoj plemićkoj obitelji Marulić koja se od 1463. nazivala i Pecenić ili Pečenić. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se točno gdje je studirao, prema nekim pretpostavkama u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnome gradu i obavljao razne gradske dužnosti: egzaminatora, suca i izvršitelja oporuka. Središnja je osoba splitskoga humanističkoga kruga i jedan od najpoznatijih europskih kršćanskih humanista.
Svjetsku slavu stekao je kršćansko-moralističkim djelima na latinskom među kojima su najpoznatija De institutione vivendi per exempla sanctorum (hrv. Pouke za čestit život na primjeru svetaca) i Quinquaginta parabole (hrv. Pedeset priča). Zanimljivo je da Marulić u svome djelu Psichologia de ratione animae humane (hrv. Psihologija ljudske duše) prvi puta uopće rabi riječ “psihologija” pa ga se smatra njezinim tvorcem. Marulić je na latinskom pisao i pjesme, među kojima i ljubavne.
Njegova djela prevođena su na talijnski, španjolski, portugalski, francuski, engleski i njemački. Stjecajem okolnosti njegovo najbolje djelo ep Davidias pronađen je tek 1952. u nacionalnoj biblioteci u Torinu.
Marulić među prvima svoj jezik naziva hrvatskim. Piše o tragediji Hrvata u vrijeme osmanskih osvajanja te je na neki način začetnik hrvatske političke misli. Najpoznatije Marulićevo djelo na hrvatskom jeziku, zbog kojih ga zovu “ocem hrvatske književnosti”, je Judita, biblijski spjev pisan izvorno za splitski i hrvatski puk. Vrijeme u kojem završava pisanje Judite (1501) bilo je sudbonosno za Hrvatsku. Naime, osam godina ranije hrvatska vojska doživjela je slom u sudbonosnoj bitki na Krbavskom polju, a osmanske horde pustošeći Hrvatsku dolaze sve do splitskih zidina. Izabravši temu kao starozavjetnu priču o hrabroj udovici Juditi, koja junačkim djelom spašava svoj grad od asirskog vojskovođe, Marulić je želio ohrabriti svoje sugrađane i uliti im nadu da se osobnim junaštvom i Božjom pomoći može suprotstaviti nadmoćnijem neprijatelju. Judita te kraće pjesme Molitva suprotiva Turkom, Suzana i Tuženja grada Hjerozolima učinile su Marulića središnjom osobom hrvatskog renesansnog patriotizma.
Među mnogobrojnim poznatim obožavateljima Marulićevog djela spomenuti ćemo buduće svece Franju Ksaverskog, Franju Saleškog i Ignaciju Loyolu, pisca Francisca de Queveda, francusku kraljicu Margaretu Navarsku, engleskog kralja Henrika VIII. I njegovog kancelara biskupa Thomasa Mora.
Spomenik Marku Maruliću u rodnom Splitu izradio je 1925. godine slavni kipar Ivan Meštrović, a njegov lik danas se nalazi na novčanici od 500 kuna.