Sve je jasnije da je posao kojega se prihvatio novi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najblaže rečeno kompleksan pa možda čak i jedan od najzahtjevnijih u državi.
Svijest o tome podiže se i kod samog gradonačelnika koji je posljednjih dana što zbog ravnatelja Srebrenjaka, što zbog zbivanja u Holdingu izložen kritikama javnosti pa i medija koji su polako, ali sigurno počeli propitkivati njegove kapacitete i djelovanje.
Dok se mediji propitkuju početna euforija u platformi Možemo! tone, pa se slijedom toga i među njima postavlja pitanje hoće li se zagrebački problemi gradonačelnika Tomaševića preliti na njihovu političku platformu i utjecati na njihove planove o osvajanju nacionalne političke scene.
U prvi se plan po tom pitanju nerijetko gurala Sandra Benčić, saborska zastupnica koju su mnogi okarakterizirali kao potencijalnu buduću premijerku, no kao vladar nacionalne političke scene povremeno se spominjao i sam Tomašević pred kojim uistinu jest izazovno razdoblje. Ako uspije nadvladati postojeće probleme, a uz to sanirati Bandićevu ostavštinu Tomašević se ima čemu nadati, no sve suprotno vodi u propast, ne samo njega već i cijele političke platforme i ideje koja se oko nje stvorila.
Dok se u Zagrebu Možemo! počinje boriti za svoju poziciju, izvan Zagreba, odnosno u Istri oni su se nametnuli kao alternativa postojećim političkim opcijama osvajajući većinu u pazinskom Gradskom vijeću. Naravno, samo bi naivac na primjeru tog malog mjesta mogao donositi velike zaključke, no iz malih događaja lako se iščitavaju promjene na političkom tržištu, ali i to da je Možemo! među biračima izvan glavnog grada počeo graditi određenu dozu povjerenja. No povjerenje je među biračima često klimavo i ovisi uglavnom o onima koji ga grade, a Tomašević to čini u nezahvalnim uvjetima i s velikim teretom na leđima.
Teretom kojega je osobno stvorio u svojim predizbornim obećanjima koja su uz ostalo uključivala i raspisivanje javnih natječaja za sve funkcije. Već u prvim danima Tomaševićeve vladavine predstavnici medija počeli su propitkivati to Tomaševićevo obećanje, jer je vodstvo Holdinga izabrano mimo natječaja, a sada su ti isti ljudi smijenjeni, a Tomaševiću je to stvorilo novu nevolju, evidentno je da se platforma Možemo!, a time i zagrebački gradonačelnik susreću s prvim ozbiljnim i nadasve opipljivim problemima.
Voditi Zagreb, upravljati gradom na svim razinama definitivno nije isto što i baviti se aktivizmom. Od aktivista su članovi platforme uspješno stasali u oporbene političare još na parlamentarnim izborima, no sada imaju priliku vladati i pokazati što znaju, Zagreb je velik zalogaj, grad je istini za volju devastiran dva desetljeća dugom Bandićevom vladavinom, a Tomašević se svako malo spotiče o njegovu ostavštinu, financijske dubioze u Gradu su goleme. Tu je i urbanistički kaos, problemi s otpadom, prometnicama, obnova nakon potresa i razni drugi izazovi na koje Tomašević mora biti spreman, a upitno je u kojoj mjeri jest jer na zagrebačkoj problematici lako bi se poskliznule i daleko iskusnije ekipe.