Nastavljamo s tjednim prikazom stanja u regiji, s naglaskom na održane pregovore u Astani između sirijske vlade i predstavnika oružane oporbe, pod pokroviteljstvom Rusije, Turske i Irana
Sirija:
U kazahstanskom glavnom gradu Astani, 23. i 24. siječnja održani su prvi pregovori između predstavnika sirijske vlade i sirijske oružane oporbe, pod pokroviteljstvom jamaca sporazuma o prekidu vatre potpisanog 29. prosinca – Rusije, Turske i Irana. Sastanku je nazočio i predstavnik UN-a za Siriju Steffan de Mistura, a američku stranu u svojstvu promatrača predstavljao je njihov veleposlanik u Kazahstanu. Radilo se o prvom zajedničkom sjedanju za pregovarački stol vladinih i oporbenih predstavnika od samog početka sirijskog sukoba (u Ženevskim pregovorima to još nikada nije postignuto jer bi oporbeno Visoko pregovaračko vijeće (pod nadzorom Rijada) već na samom početku postavljalo potpuno neprihvatljive ultimatume i time torpediralo sam smisao pregovora). Oporbu su po prvi put predstavljali njihovi vojni zapovjednici, a ne političari izabrani iz ovog ili onog središta moći, kako je to bilo do sada, što ostavlja nadu u budući uspjeh pregovaračkog procesa, iako je do njega još dalek put. Naravno, u Astani se njihov dijalog još uvjek odvijao preko posrednika, a ne neposrednim razgovorom. Sam tijek pregovora bio je napet, a raspravljalo se o donošenju instrumenata potrebnim za održavanje postignutog primirja, kao preduvjeta bilo kakvom političkom napretku prema postizanju trajnog mira.
Na završetku sastanka Rusija, Turska i Iran izdali su zajedničko priopćenje, u kojem je potvrđena privrženost sirijskom suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti te je naglašeno, kako se sukob može riješiti samo mirnim putom jer „vojno riješenje ne postoji“. Također je objavljen dogovor triju zemalja o organiziranju monitoringa o prekidu vatre. U tom smislu oformljena je operativna grupa za nadzor primirja sa sjedištem u Astani, a s radom će započeti početkom veljače. Potvrđena je spremnost triju zemalja za borbu protiv „Islamske države“ i „Jabhat al-Nusre“, kao i njihovo razdvajanje od snaga umjerene oporbe. Također je dogovorena zajednička suradnja s UN-om na „Astanskoj platformi“, a kazano je i to, kako oružana oporba mora dobiti status punopravnog člana na pregovorima u Ženevi.
Završno izvješće oporbeni predstavnici nisu potpisali, nezadovoljni ne spominjanjem vojne uloge Irana u sirijskom sukobu. Neovisno o tome, u Astani su vojni stručnjaci uspjeli na geografskim kartama razdijeliti oporbene snage od terorističkih postrojbi „IS“. Rusija je oporbenim predstavnicima predložila nacrt novog sirijskog Ustava, što su ovi odbili. Vlada u Damasku također je izrazila nezadovoljstvo određenim točkama ruskog prijedloga budućeg Ustava.
SAD je pozdravio odluku o osnutku mehanizma za nadzor primirja u Astani. Teheran je izjavio kako Iran neće razmatrati zahtjeve sirijske oporbe o povlačenju postrojbi iranskih i šijtskih dragovoljaca iz Sirije.
Turska je 26. siječnja organizaciju „Jabhat Fath ash-Sham“ (bivša „Jabhat al-Nusra“) i službeno proglasila terorističkom. U Moskvi je 25. siječnja s ruskim predsjednikom Putinom razgovarao jordanski kralj Abdulah II., koji je izjavio sljedeće: „Mi uistinu u potpunosti podupiremo proces riješenja započet u Astani, i zahvalni smo ulozi Rusije i njezinom učešću u tom procesu“.
Iako u pregovorima u Astani nije postignut značajniji prodor prema konačnom riješenju sirijskog problema, oni u sebi sadrže niz do sada nezamislivih elemenata, poput konkretnog razdjeljivanja oporbe od terorista i distanciranja svih triju država od zajednički definiranih terorističkih organizacija, a poglavito je značajna uspostava zajedničkog tijela koje čine predstavnici tih triju država za nadzor primirja od 29. prosinca. Možemo reći kako su u Astani „vrata odškrinuta“, a hoće li ih sudionici pregovora na kraju uspjeti u potpunosti otvoriti i zajednički ući u zonu dugo iščekivanog mira, pokazat će vrijeme.
Službeni Washington je izjavio kako će SAD u borbi protiv „IS“ u Siriji polaziti od vlastitih interesa. Predsjednik D. Trump od Pentagona je zatražio preporuke o izmjeni načina borbe protiv „IS“ u Siriji i Iraku. Novi američki čelnik namjerava u Siriji uspostaviti zone sigurnosti, što podupiru Turska i Katar. Moskva je pozvala Amerikance na razmatranje mogućih posljedica takvog poteza za izbjeglice u Siriji, kako se ne bi pogoršalo stanje.
Glasnogovornik Bijele kuće S. Spicer 23.1. je izvjestio, kako nova administracija ne isključuje provedbu zajedničkih američko-ruskih operacija u Siriji. Upravo je borba protiv terorizma i riješenje sirijskog sukoba bila glavna tema telefonskog razgovora D. Trumpa i V. Putina održanog 28. siječnja.
Što se stanja na sirijskom terenu tiče, prošlog tjedna sirijska vojska nastavila je napade na borce „IS“ i drugih terorističkih organizacija. Najteže stanje je u zoni grada Deir ez-Zoura na sjevero-istoku zemlje, gdje je 23., 24. i 25. siječnja napade na ciljeve „IS“ vršilo šest ruskih strateških zrakoplova Tu-22M3, koji su poletjeli iz baza u Rusiji, a do zapada Sirije došli preko iranskog i iračkog zračnog prostora.
Ruske i turske zračne snage nastavile su zajedničke zračne napade na položaje „IS“ u blizini grada Al-Baba (na sjevero-istoku regije Aleppo), u blizini granice s Turskom, gdje turska vojska vodi teške borbe s ISIL-ovim snagama. U napadima su sudjelovali ruski bombarderi Su-24M i Su-34 i lovac Su-35S, kao i turski lovci F-16 i F-4. Nakon dvodnevnih borbi 28. i 29. 1. Sirijska vojska oslobodila je od ekstremista zonu Vadi-Barada u blizini Damaska, u kojoj se nalazi najveći rezervoar pitke vode za opskrbu glavnog grada.
U regiji Idlib nastavljene su borbe između islamističkih snaga, i to onih iz tzv. umjerene oporbe (sastavljene od nedavno oformljene koalicije na čelu s „Ahrar ash-Shamom“) i terorista iz „Jabhat Fath ash-Shama“ tj. bivše „Jabhat al-Nusre“ i njihovih saveznika. Ovdje ćemo dodatno pojasniti stanje jer je ono bitno za budući razvoj započetog pregovaračkog procesa u Astani.
U biti, radi se o sukobu proturskih organizacija na čelu s „Ahrar ash-Shamom“ i prosaudijske „Jabhat al-Nusre“ i njoj odanih lokalnih postrojbi. Najprije treba reći kako su i jedna i druga organizacija donedavno vrlo blisko surađivale, čak i na razini zajedničkih zapovjedništava na pojedinim dijelovima bojišnice. Stanje između tih dviju organizacija se pogoršalo nakon turskog prijelaza na stranu Rusije i njezinog sklapanja dogovora s Rusijom i Iranom o prekidu vatre krajem prošle godine, kao i preuzete turske obveze o razdvajanju umjerene oporbe od terorista. Ankara je prije nekoliko dana „Jabhat al-Nusru“ i službeno proglasila terorističkom organizacijom. S tim u svezi započele su borbe između te terorističke organizacije (koja uživa potporu Rijada) i „Ahrara ash-Shama“ koji je još nedavno izjavio kako će se odazvati sastanku u Astani ali njegovi predstavnici tamo nisu došli, navodno zbog zaoštrenog stanja u regiji Idlib i započetih borbi s „al-nusrovcima“. Geopolitika.news ipak smatra kako je njihov nedolazak u Astanu prije povezan s turskim taktiziranjem i zadržavanjem dodatnog „asa u rukavu“ u nastavku pregovora kroz manipuliranje s „Ash-Shamom“ koji je pod punim nadzorom Ankare. Bitka u Idlibu između dviju spomenutih organizacija sada se vodi za nadzor graničnih prijelaza s Turskom, nužno potrebnih i jednoj i drugoj strani za opskrbu s turskog teritorija, bilo vladinim kanalima, bilo onim švercerskim za prosaudijsku terorističku organizaciju. Njima je to od životne važnosti jer ogroman dio materjalno-tehničke i kadrovske potpore dolazi upravo s turskog teritorija, dok saudijci najvećim dijelom sudjeluju samo u financiranju oružja i opreme. „Jabhat Fath ash-Sham“ (ex „Al-Nusra“) je 24. 1. objavila kako križa organizaciju „Džund al-Aksa“ sa spiska svojih saveznika. Već dva dana kasnije postalo je jasno kako se pet organizacija donedavno povezanih s bivšom „Al-Nusrom“ priključilo „Ahrar ash-Shamu“: osim spomenutog „Džunda“, između ostalih važnijih grupacija tu je još i „Jaish al-Mudžahedin“. Međutim, i „Jabhat Fath ash-Sham“ (ex „Al-Nusra“) formirao je i svoj savez, u koji su ušli „Nureddin al-Zinki“ (kojeg je do ljeta prošle godine podupirao SAD kao „umjerenu“ organizaciju, do trenutka kada su njezini borci 12-ogodišnjem palestinskom dječaku u Aleppu pred kamerama odrubili glavu, sve to pod zastavama i amblemima „Islamske države“), „Liva al-Hak“, „Jaish as-Sunna“ i „Jabhat Ansar al-Din“. Sve te organizacije su odbile poziv na pregovore u Astanu, a 28. siječnja proglasile su samoraspuštanje (uključno i „Jabhat Fath ash-Sham“) i objedinjenje u organizaciju „Tahrir ash-Sham“. Geopolitika.news raspolaže saznanjima kako će sirijska vojska regiju Idlib početi vojno čistiti od terorista u jesen ove godine. Odatle i raste nervoza unutar tamo zgusnutih različitih radikalnih organizacija, koje se sada užurbano, ili primiču Ankari, ili tvrdo ostaju vjerne Rijadu i „Al-Qaidi“. Prosuđujemo kako Ankara u tom smislu ima jače adute za konsolidaciju stanja u korist svojih interesa, nego što ih ima Rijad.
Irak:
Prošlog tjedna intenzivirane su borbe za Mosul, gdje su vladine snage u potpunosti izbacile borce „IS“ iz istočnog dijela grada i započele pripreme za prebacivanje na desnu obalu Tigrisa i oslobođenje zapadnog Mosula.
Libija:
Libijska vojska pod zapovjedništvom generala Kh. Haftara (odanog Nacionalnom vijeću u Tobruku, na krajnjem sjevero-istoku Libije) oslobodila je posljednje uporište „Islamske države“ u zapadnom dijelu važnog libijskog obalnog grada Bengazija. Time je general (ili maršal, kako je odnedavno sam sebe proglasio) dodatno ojačao svoj položaj još više povećavši ionako najveći dio libijskog teritorija pod svojim nadzorom. Slučajno ili ne, libijski premijer Sarraj (postavljen od strane međunarodne zajednice na čelo vlade nacionalnog jedinstva), u Tripoliju je izjavio kako je spreman na zajedničko traženje riješenja krize u Libiji sa zapovjednikom Libijske nacionalne vojske generalom Haftarom, a čemu se do sada protivio. Kazao je kako se uskoro može očekivati njihov sastanak u Kairu pod pokroviteljstvom egipatskih vlasti. Suradnji vlade u Tripoliju s generalom Haftarom snažno se protivi UN-ov predstavnik za tu zemlju Martin Kobler, a time i vanjski igrači koji iza njega stoje (bivša Obamina administracija i ključne zemlje EU). Međutim, omjer snaga na terenu je takav da je premijer Sarraj zaključio kako je dogovor s Haftarom jedino što mu preostaje jer Vijeće u Tobruku preko njega sada nadzire gotovo sve ključne naftne točke zemlje kao i libijske izvozne naftne terminale. Onaj tko nadzire libijsku naftu nadzire i cijelu zemlju jer nafta je i bit čitave krvave libijske „priče“ i avanture u koju je ta zemlja bačena ne svojom voljom. A kako se odavno zna da će general Haftar (a također i legalno Vijeće u Tobruku) poduprijeti vladu nacionalnog jedinstva u Tripoliju jedino u slučaju da upravo on postane čelni čovjek budućeg libijskog ministarstva obrane tj. njezinih oružanih snaga, pregovori će se nedvojbeno voditi u tom smjeru.
Egipat:
Geopolitika.news u više je navrata upozoravala na katastrofalnu Obaminu vanjsku politiku koja je dovela do američkog gubitka ključnih regionalnih partnera (poput Egipta i Turske), kao i zadaću predsjednika Trumpa da te odnose vrati na prijašnju razinu. A da smo bili u pravu svjedoči i prošlotjedni telefonski razgovor D. Trumpa i egipatskog predsjednika A. al-Sisija, od 23. siječnja. Razgovor se temeljio na pitanjima dvostrane suradnje i borbe protiv terorizma. Američki čelnik je „potvrdio čvrstoću egipatsko-američkih odnosa koji imaju strateški karakter“, naglasivši potrebu podizanja tih odnosa na novu razinu. Izjavio je kako „s nestrpljenjem“ iščekuje dolazak Al-Sisija u Washington, čija je priprema u tijeku posredstvom diplomatskih kanala. Egipatski čelnik je izrazio nadu da će „Trumpova vlada dati novi impuls odnosima dviju zemalja“.
Američki predsjednik Trump je 27. 1. potpisao ukaz o obustavi prijama izbjeglica u SAD iz sedam islamskih država: Sirije, Iraka, Irana, Jemena, Libije, Sudana i Somalije. To je izazvalo oštre reakcije, osude i prosvjede (čak i na državnim razinama) u nizu arapskih država te Iranu i Turskoj, ali i u EU.
Turska:
Nakon posjeta Washingtonu i novom američkom predsjedniku, britanska premijerka T. May je 28. 1. doputovala u Ankaru, gdje razgovarala s predsjednikom R.T. Erdoganom i premijerom B. Yildirimom. Dvije strane su se dogovorile o snažnijoj suradnji u borbi protiv terorizma, a turski čelnik je izjavio: „Naš je cilj strateško partnerstvo. Razmotrili smo stanje u Siriji i Iraku, suradnju u okviru koalicije, pregovore u Astani i produljenje ženevskog procesa.“ Premijerka May je najavila aktivizaciju trgovinskih odnosa s Turskom, a zatražila je i vladavinu prava, kao i poštivanje temeljnih ljudskih prava u toj zemlji. Nastavit će se britansko-turska suradnja na projektu izgradnje novog lovačkog zrakoplova TFX za turske zračne snage, koji bi trebao zamijeniti američke aparate F-16.
Izrael:
Izrael i SAD prošlog tjedna izvršili su niz testiranja novog proturaketnog štita posljednje verzije „David´s Sling“, namjenjenog presretanju raketa malog i srednjeg dometa. Premijer B. Netanjahu i ministar obrane A. Liberman 24. 1. odobrili su izgradnju 2 i pol tisuće stambenih jedinica u židovskim naseljima na Zapadnoj obali.
Jemen:
Američke specijalne postrojbe su 29. siječnja napale stožer „Al-Qaide“ u Jemenu, a akciju je osobno odobrio predsjednik Trump. Poginuo je jedan i ranjena su tri američka vojnika, a ubijeno je 14 terorista.
Inače, jemenska vojska, odana predsjedniku A. Hadiju i podržana od strane koalicije arapskih zemalja pod vodstvom Saudijske Arabije, priopćila je, kako je od hutskih pobunjenika oslobodila lučki grad Mohu, smješten u zoni strateški važnog tjesnaca Bab al-Mandeb na ulazu u Crveno more. Medijske agencije priopćavaju kako borbe za grad još uvjek traju.
Pakistan:
U zemlji je 24. 1. izvršeno prvo testiranje vlastite balističke rakete „Ababil“, sposobne nositi atomsku bojevu glavu, dometa do 2,2 tisuće kilometara. To se smatra odgovorom Islamabada na izgradnju indijskog PRO štita.
Izvor: geopolitika.news