Ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs i ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu Boris Jokić predstavili su rezultate istraživačko-razvojnog projekta Nacionalno praćenje učinaka pandemije bolesti Covid-19 i potresa iz 2020. godine na organizaciju odgojno-obrazovnih procesa i dobrobit učenika i odgojno-obrazovnih djelatnika.
Čak 59,1 posto maturanata je reklo kako je pandemija utjecala negativno ili izrazito negativno na njihov život dok je 37 posto učenika šestih razreda osnovnih škola odgovorilo isto.
Ministar Fuchs smatra kako će na bolje psihosocijalno stanje utjecati upravo povratak na nastavu.
“Ne možemo u svaku školu staviti psihologa. U školama ne mogu liječiti djecu”, rekao je ministar, istaknuvši kako će na teren po potrebi izlaziti mobilni timovi psihologa.
Na ovu Fuchsovu izjavu oštro je reagiralo Zagrebačko psihološko društvo.
U objavi na Facebooku kažu, zgroženi su tim njegovim izjavama iz nekoliko razloga.
“Prvo, iako je otvaranje škola i koliko toliko normalnog školskog života (naime, ne zaboravimo najave da su mjere i dalje na snazi) svakako povoljno za dječju dobrobit i mentalno zdravlje, puko odvijanje svakodnevnog života neće i ne može izbrisati posljedice koje je ostavilo proteklih godinu i pol. Može samo spriječiti nastajanje novih.
Drugo, ono što pomaže u oporavku djece i mladih upravo jest stručna pomoć i podrška. Izrazito je zabrinjavajuće čuti kako nadležni ministar očito nije upućen u ulogu psihologa u sustavu kojim upravlja, a koja je vidljiva iz sistematizacije radnih mjesta psihologa u školama, kao i Standarde rada psihologa u osnovnim i srednjim školama. Naime, opis posla školskog psihologa uključuje prepoznavanje emocionalnih poteškoća kod djece i pomoć u njihovom prevladavanju.
Treće, reći da neće svaka škola imati psihologa jer to “ne bi bilo u redu” pokazuje koliku važnost mentalnom zdravlju djece pridaje ovaj ministar pa posljedično i ova Vlada te time ocrtava nisku razinu zainteresiranosti za ovu temu gdje se čak i ne trudi obrazložiti odluku koja je protivna svemu onome na što struka kao i praksa o kojoj govore učitelji i nastavnici, a onda i ovo istraživanje, kontinuirano upozorava – djeca i mladi u Hrvatskoj nisu dobro. Što znači “ne bi bilo u redu”? Pozivamo ministra da nam objasni.
Četvrto, tisuće djece i mladih koji trenutno žive u neizvjesnosti oko toga kako će pohađati nastavu za 10 dana i brinu o tome kako će biti kada opet sjednu u školske klupe, kako će ako opet bude svako malo online nastava, kako će s rupama u znanju, kako će… dobivaju poruku da su to njihove brige, da se sami pobrinu za sebe (jer neće njih nitko u školi “liječiti”) i da su odraslima koji vode ovu zemlju nebitni. Opet.
Za kraj, tužno je, obeshrabrujuće i duboko zabrinjavajuće, pogotovo u kontekstu kontinuiranih upozorenja stručnjaka mentalnog zdravlja o stanju djece i mladih u Hrvatskoj, vidjeti kako netko tko ima moć upravljanja sustavom obrazovanja olako shvaća mentalno zdravlje djece i mladih i kako se loptica odgovornosti prebacuje s jednog ministarstva na drugo.
Očekujemo od ministra da se barem za buduće javne istupe informira o tome što podrazumijeva radno mjesto školskog psihologa/inje. Nakon toga će mu možda i potreba za njihovim zapošljavanjem u školama biti jasnija. Očekujemo od ove Vlade (Vlada Republike Hrvatske) da jasno riječju i djelom pokaže da je mentalno zdravlje djece i mladih u ovoj zemlji važno”, napisali su u svojoj objavi.