Može li Ivica Puljak postati vođa opozicije na idućim parlamentarnim izborima? Ovo se pitanje u posljednje vrijeme sve češće provlači kroz medije i analize političkih komentatora. Djelomično je to rezultat prikrivenog političkog marketinga Ivice Puljka i njegova PR stratega Ivice Relkovića, a djelomično je riječ i o legitimnoj raspravi na političkoj sceni. Puljak je u godinu dana dva puta potukao HDZ u drugom najvećem gradu Hrvatskoj i sama ta činjenica stavlja ga u političke kombinacije za iduće izbore. Njegova stranka Centar nastala je neposredno prije lokalnih izbora fuzijom sa Startom, strankom Dalije Orešković. Infrastruktura te nove stranke ne postoji izvan Splita, a i u Splitu je upitna njezina kadrovska širina. Najbolja potvrda ove teze je činjenica da Puljkov Centar, iako na vlasti u Splitu, nije uspio sastaviti liste za sva kotarska vijeća u gradu na predstojećim kotarskim izborima. Štoviše, uspio je sastaviti liste u tek 17 od 34 gradska kotara i mjesna odbora.
Medijska ofenziva
Ipak, Puljak je zajahao pobjednički val i želi maksimalno iskoristiti politički kapital koji mu je, ni krivom ni dužnom, pao u naručje. On i ne skriva kako ima nacionalne ambicije, jednoga se dana vidi na mjestu predsjednika Vlade. Split je u cijeloj toj priči tek platforma za političku profilaciju budućeg jurišnika na Banske dvore. Upravo će tijek reformi i broj projekata koje će Puljak i njegova administracija odraditi i pokrenuti u Splitu biti njegova ulazna karta za nacionalnu političku scenu.
Splićani su kronično zamoreni od stalnih, jalovih, političkih intriga. Ne treba biti posebno nadaren politički analitičar kako bi se uvidjelo da grad stagnira te da se ključni gradski, infrastrukturni, projekti ne pokreću. Upravo u kroničnom zamoru Splićana jalovom političkom scenom treba tražiti i razloge uvjerljivog izbornog trijumfa Ivice Puljka. Građani su mu, neovisno o političkim preferencijama i usprkos činjenici da nije imao nikakvu stranačku infrastrukturu, dali priliku da vodi grad.
Jedini politički alat i adut koji je Puljak potpuno imao pod kontrolom na prošlim izborima bili su mediji. Njegov strateg Relković ispravno je procijenio da sve karte treba baciti na medije kako bi se doprlo do glasača, a da se stranačka infrastruktura, barem na onoj gradskoj razini, može graditi poslije. I zaista, Puljak nije silazio s naslovnica nacionalnih medija te s malih ekrana. S druge strane, najveće političke stranke imale su i imaju razvijenu stranačku infrastrukturu, ali ona nije imala nikakve šanse pred medijskom ofenzivom Ivice Puljka i njegova tima. Na koncu, barem u slučaju HDZ-a, stranačka infrastruktura, umjesto da širi bazu utjecaja na neopredijeljene birače, morala se okrenuti vlastitoj bazi i uvjeravati je da izađe na izbore. Bio je to školski primjer nametnutog političkog diskursa i pogrešne upotrebe stranačkih resursa.
Ovdje je osnovno pitanje može li Puljak isti scenarij ponoviti i na razini države, odnosno na predstojećim parlamentarnim izborima. Prije svega, kako bi došao barem u približnu poziciju kakvu je imao na splitskim izborima, Puljku se mora poklopiti nekoliko stvari. Osnovni preduvjet je da zadrži medijski imidž reformatora koji je stekao na prošlim izborima u Splitu. Da bi zadržao navedeni imidž, Puljku su hitno potrebni neki projekti u Splitu s kojima se može izreklamirati na razini države. Stupići, štekati i kiosci tu jednostavno ne igraju ulogu. No ovdje je Puljku najveća prepreka siromaštvo kadrova, ona stranačka baza koju smo već spominjali. Pitanje je – ima li Puljak ljude za velike projekte? Veliki projekti poput Žnjana, prometa, Karepovca i POS-a trebali bi biti pod ingerencijom njegova zamjenika Antonija Kuzmanića. On dolazi iz bankarskog, investicijskog, sektora koji je dao obilnu podršku Puljku na proteklim izborima. No taj će sektor tražiti i određene protuusluge. Kuzmanić je nedavno izašao s prijedlogom rekonstrukcije, dogradnje i gradnje na Hajdukovu Starom placu.
Prema Kuzmanićevu planu, Stari plac bi dobio novu tribinu, podzemnu garažu i drugu kazališnu scenu. Opravdanje je kako bi se investicija realizirala u suradnji s Hajdukom koji bi tu nekada igrao svoje utakmice. No nikomu nije jasno zašto se u strogom centru grada proširuje stadion za kojim nema apsolutno nikakve potrebe. Također, otvaraju se pitanja prometnog kolapsa u centru grada za vrijeme utakmice, ali i zašto se ne ulaže u Poljud koji vapi za rekonstrukcijom. Odgovor treba tražiti u pritisku bankarskog lobija koji sve više pritišće Kuzmanića, ali i Puljka. Ovakvih, brzopletih, ideja bit će još kako vrijeme odmiče, a one bi Puljku mogle doći glave. S druge strane, nema gotovo nikakva interesa za Žnjan kao jedan od ključnih gradskih projekata i u mandatu Andre Krstulovića Opare. Zašto? Pa zbog opsega posla, ali i iznosa za koji se grad treba zadužiti kako bi realizirao projekt. Prema nekim procjenama, grad bi se trebao zadužiti za čak 250 milijun kuna, a za to zaduženje trebat će se ishoditi i odobrenje Vlade.
Daljnji razvoj
Ako su Bojan Ivošević i njegovi “projekti” obilježili prvi dio mandata Ivice Puljka, drugi dio će svakako obilježiti Antonio Kuzmanić. Bilo da se bude radilo o njegovim uspjesima ili o neuspjesima.
Da bi se Ivica Puljak nametnuo na nacionalnoj razini kao svojevrsni vođa opozicije, potrebno je, osim uspješnih projekata u Splitu, da ostatak lijeve opozicije bude na koljenima kao što je bio u Splitu prije lokalnih izbora 2021. Štoviše, ljevica se u Splitu doslovno maknula s puta Puljku i prihvatila ga za vlastitog kandidata. Na državnoj razini ne cvjeta baš cvijeće u SDP-u, ali daleko od toga da su se spremni povući i prepustiti lidersku poziciju na oporbenom spektru provincijskoj stranci koja na državnoj razini ima rejting od 1 do 2 posto. Puljka će se vrlo vjerojatno pozvati u širu koaliciju, ali će on Relkovićevim stazama tražiti neki vlastiti put od Šibenika do Istre. Odnosno, tražit će opciju u kojoj će on biti lider. Ovisno o raspletu političke situacije nakon idućih parlamentarnih izbora, nije nezamisliv scenarij da Puljak uđe u Vladu, a potom će njegov daljnji politički razvoj odrediti rezultati Vlade u kojoj bi participirao, ali i resora kojim bi upravljao. Upravo kao što će uspjeh njegova izlaska na nacionalnu političku scenu ovisiti o realiziranim projektima u Splitu, odnosno o učinkovitosti Antonija Kuzmanića.