Žestok sukob na desnici izazvao je Zakon o civilnim žrtvama Domovinskog rata koji su otvoreno kritizirali predsjednik Domovinskog pokreta Miroslav Škoro i saborski zastupnik njegove stranke Stipo Mlinarić Ćipe.
Na njihove je teze žestoko reagirao ministar branitelja Tomo Medved tvrdeći da Škoro nije ni pročitao prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima Domovinskog rata kojega se usudio komentirati i opstruirati služeći se obmanama i tvrdeći da će na temelj toga zakona prava ostvariti oni za koje zakon nije rađen niti predviđen.
“Mlinarić tvrdi da je prijedlog zakona pročitao od prvog do zadnjeg slova. No umjesto o odredbama zakona, on govori o nepostojećim mirovinama. Apsolutno je neistinito da se ovim prijedlogom zakona reguliraju mirovinska prava civilnih stradalnika, kao i to da će na temelju ovog zakona 8000 agresora i neprijateljskih vojnika ostvariti bilo kakva prava, kamoli mirovinu od 3400 kuna, kako besramno i sustavno tvrde prvo(z)borci Domovinskog pokreta.
Civilni invalidi iz Domovinskog rata kao osnovno pravo mogu ostvariti osobnu invalidninu u rasponu od 114 do 3824 kune, ovisno o statusu i stupnju oštećenja organizma. Procjenjuje se do 2500 novih korisnika statusnih prava u punoj primjeni zakona, među kojima su invalidi te članovi obitelji smrtno stradalih i nestalih civila”, kaže Medved referirajući se i na Ćipine tvrdnje kako je sramotno da se tek sada donosi zakon koji će obeštetiti civilne žrtve i roditelje poginule djece.
Naime, Medved tvrdi da je Škorin zastupnik u istoj izjavi naveo kako su civilne žrtve već obeštećene zakonom iz 1992. godine, iz čega proizlazi da nema potrebe za donošenjem novog zakona, no po ministrovim riječima, on ili nije iščitao ili nije razumio zakon o kojem polemizira.
“Žalosno je što takva izjava dolazi od saborskog zastupnika, a još žalosnije što kao branitelj i stradalnik Mlinarić otvoreno ne podržava civilne stradalnike iz Domovinskog rata, čime pokazuje da ne cijeni njihovu žrtvu i ne priznaje im pravo na priznanje, pa iako ono bilo i samo moralno, što će za mnoge, s obzirom na protok vremena, i biti, a mnogi, nažalost, ni to nisu doživjeli.
Civilne žrtve iz Domovinskog rata kao žrtve velikosrpske agresije na Hrvatsku dosad nisu prepoznate ni vrednovane onako kako to zaslužuju. I zato je Ministarstvo hrvatskih branitelja 2017. pokrenulo proces izrade zakona kojim se definira tko su civilne žrtve Domovinskog rata i koja prava mogu ostvariti, kao i tko status i prava iz Zakona neće moći ostvariti.
Sada kada civili stradalnici napokon očekuju okončanje ovog dugotrajnog postupka, javnost, a posebice branitelji, pokušavaju se dovesti u zabludu kako novi zakon o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata otvara mogućnost da agresori i neprijatelji, kao i njihovi pomagači, ostvare prava po ovom zakonu. Štoviše, da se zakon radi njih i donosi”, naglašava Medved koji neistinom naziva i teze o tome da se zakonom trguje s ljudima koji su u Domovinskom ratu granatirali hrvatske građane i gradove te da se takvima osigurava mirovina tako što bi dobili određena prava Zakonom o civilnim žrtvama rata. Prema Medvedovim riječima, istina je posve suprotna.
“Kao što smo više puta isticali te u zakonu jasno i precizno definirali – pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji na temelju njihova stradavanja, ne mogu ostvariti statuse i prava iz ovoga zakona.
To nije moguće ni prema važećem zakonu, a novim je prijedlogom to još jasnije propisano”, tvrdi ministar koji jamči da će se utvrđivanje statusa i prava iz ovoga zakona raditi svim raspoloživim resursima i s podacima hrvatskih institucija.
Na ovaj se prijedlog zakona u razgovoru za 7dnevno referira i pravni ekspert Pero Kovačević koji kaže da mu se obratio velik broj branitelja, obitelji poginulih i umrlih branitelja te zatočenika srpskih koncentracijskih logora koji su očito, baš poput Domovinskog pokreta, zbunjeni Medvedovim zakonom.
“Naravno, svi oni podržavaju nakanu da se konačno na jednome mjestu urede sva statusna i druga pitanja civilnih stradalnika iz Domovinskog rata, ali imaju rezervu u vezi s obeštećenjem odnosno plaćanjem odštete koju će moći dobiti i pripadnici srpske nacionalne manjine – civilni stradalnici koji su u vrijeme ratnih događaja živjeli na području tzv. Srpske Krajine. Znači, bili su ili živjeli na strani agresora u Domovinskom ratu.
Naime, upoznati su s činjenicom da sam na njihov zahtjev krajem prošle godine izradio pravnu analizu nacrta Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te upozorio predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministra branitelja Tomu Medveda na pravne zamke i nedorečenosti u nacrtu zakona”, kaže Kovačević koji smatra da je jedan od očitih ciljeva donošenja zakona obeštećenje, odnosno plaćanje odštete koju će moći dobiti pripadnici srpske manjine, odnosno civilni stradalnici koji su tijekom rata živjeli na području tzv. Srpske Krajine.
“Znači, bili su ili živjeli na strani agresora u Domovinskom ratu. Ponavljam, Hrvatska prema općim međunarodnim pravilima nema odgovornosti ni obvezu ratnog obeštećenja za ratnu štetu civilima ni pripadnicima tzv. vojske RSK. Hrvatska je to utvrdila i svojim zakonom o odgovornosti RH za štetu koju su uzrokovali pripadnici oružanih i redarstvenih snaga za vrijeme Domovinskog rata (Narodne novine, broj 177/03).
Zakonom se predviđa da će, kako bi ostvarili pravo na obeštećenje, morati priložiti medicinsku dokumentaciju iz koje se vidi da su im ratni događaji ugrozili zdravlje. Zakon, također, predviđa da oni koji nemaju dokumentaciju iz tog vremena mogu zatražiti iskaze svjedoka i stavove vještaka koji mogu procijeniti vjerodostojnost dokaza o narušavanju zdravlja.
Zakon neosporno ima i političku dimenziju jer se odnosi na civile, uglavnom srpske nacionalnosti, koji su između 1991. i 1996. živjeli na područjima koja nisu bila pod jurisdikcijom hrvatskih vlasti, a stradala su”, smatra naš sugovornik.
Prema njegovim riječima, procjenjuje se da je riječ o 8500 do 9000 osoba, od čega je nešto više od 2000 živjelo na okupiranim područjima, a svi na koje se zakon odnosi moći će ostvarivati mjesečnu naknadu od 114 do 3824 kune.
“Očito je da bi se zakon jednako tako primjenjivao, ne samo na civile stradale u Domovinskom ratu na strani agresora, nego bi se zbog nedorečenosti i razrađenosti zaštitnih mehanizama mogao primijeniti i na pripadnike tzv. vojske RSK. Ukazao sam Plenkoviću i Medvedu da je pravno jasno i nedvojbeno da će donošenjem ovog zakona, u predloženom obliku, nastupiti nesagledive pravno štetne posljedice za Hrvatsku i karakter Domovinskog rata.
Nije mi jasno je li Vlada svjesna činjenice u kakvu pravnu zamku uvodi Hrvatsku donošenjem ovog zakona u predloženom obliku i kako će se on reflektirati na karakter i cilj Domovinskog rata”, upozorava pravnik koji kaže da je i ministru i premijeru jasno dao do znanja da je i pravomoćnom presudom Haškog suda utvrđeno da je Domovinski rat bio pravedan i oslobodilački. Osim toga, utvrđeno je da Hrvatska nema odgovornost za ratnu štetu po općim međunarodnim pravilima, već tu odgovornost ima Srbija.
“Donošenje ovog zakona, u predloženom obliku, imat će za posljedicu posredno potvrđivanje službene teze Srbije i nekih drugih da je Domovinski rat bio građanski rat, kako bi pravno otklonili odgovornost Srbije na isplatu ratne štete Hrvatskoj, po bilo kojoj osnovi, a donošenje ovog zakona, u predloženom obliku, stvorit će dodatne bitne pravne probleme hrvatskim braniteljima i civilima zatočenicima srbijanskih koncentracijskih logora da im Srbija isplati obeštećenje za vrijeme provedeno u logorima, torturu, batinanje, mučenje i postupanje suprotno ženevskim konvencijama – upravo sudovi u Srbiji u predmetima obeštećenja logoraša tvrde da je zahtjev za obeštećenje neosnovan te da je u Hrvatskoj bio građanski rat”, naglašava Kovačević koji kaže da je zbog svoje pravne analize kontaktirao Medveda i sudjelovao na radnom sastanku s njim i njegovim suradnicima.
“Dokazao sam im da nemaju zaštitne mehanizme u zakonu koji će spriječiti pripadnike, pomagače i suradnike agresora da kao civilni stradalnici ostvare prava iz zakona. Da je bacanje ‘prašine u lice’ nabrajanje kaznenih djela u članku 5. zakona jer su svi dobili aboliciju, a Hrvatska nema cjelovite podatke ni registar pripadnika agresora. Ukazao sam im na sve propuste i dvojbe koje imaju u zakonu i dao rješenja kako da izbjegnemo pravne zamke i nesagledive štetne posljedice za Hrvatsku i Domovinski rat”, ističe Kovačević koji otkriva kako je s ministrom dogovorio i usuglasio to da se u zakon ugradi niz rješenja i zaštitnih mehanizama.
“Dogovorili smo da se u članak 5. zakona u krug osoba koje ne mogu ostvariti prava iz zakona uvrste osobe koje su obnašale paradržavne i političke dužnosti u tzv. RSK, da je teret dokazivanja kod civila koji podnose zahtjev, a za vrijeme Domovinskog rata su stradali kao civili na strani agresora, na podnositelju zahtjeva koji mora izvan svake sumnje dokazati da nije bio pripadnik tzv. vojske RSK, suradnik ili pomagač agresora, da se u zakon uvrsti odredba da se isplata prava civilnim stradalnicima koji su u vrijeme Domovinskog rata živjeli i stradali na području tzv.
Srpske Krajine ne smatra ratnim obeštećenjem već pomoći Hrvatske svojim državljanima, te da će se isplaćeni iznosi alimentirati od Srbije. Bio sam više nego neugodno iznenađen kad sam pročitao konačni prijedlog Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata te utvrdio da ništa od usuglašenog i dogovorenog nije uvršteno”, otkriva Kovačević koji se pita je li ministru i Plenkoviću jasno da će nedorečeni Zakon o ratnim stradalnicima omogućiti konzumiranje prava pripadnicima tzv. vojske RSK i baciti ljagu na karakter Domovinskog rata.
Kovačevićeve stavove po svemu sudeći ne dijeli pravaš Anto Đapić koji kaže kako je Medved ovim zakonom pokazao odgovornost i senzibilitet prema civilnim žrtvama rata, no ipak upozorava da je aktualna vlada opterećena koalicijom s Pupovcem.
Poznati pravaš Anto Đapić u svojem posljednjem obraćanju javnosti dotaknuo se Zakona o civilnim žrtvama Domovinskog rata napominjući kako je on s jedne strane izraz duboke odgovornosti i senzibiliteta ministra branitelja Tome Medveda i aktualne vlade, dok je s druge strane silno opterećen nesretnom, rizičnom, ali i teškom koalicijom sa SDSS-om i Miloradom Pupovcem.
“Svojim netočnim, optužujućim i izmišljenim konstrukcijama, za koje nemaju nikakvo uporište u prijedlogu zakona, isto kao i uoči parlamentarnih izbora, širom otvaraju vrata upravo Pupovcu, slabeći ljude u HDZ-u koji bi htjeli, znali i željeli prihvatiti kvalitetne nadopune zakona, dajući svojom histeričnom kampanjom samo veću moć i bolju pregovaračku poziciju srpskim zahtjevima.
Tragikomično je gledati i slušati nesretnog Ćipu Mlinarića kako bez znanja i obraza kompromitira i u ovom slučaju vukovarsku epopeju, nastavljajući svoj put započet za vrijeme pogubnog mandata Freda Matića, kao što je tragično gledati Antu Prkačina, koji svoj kakav-takav ugled među tom skupinom ni ne pokušava iskoristiti za stvaranje kvalitete ovoga zakona, svodeći svoj saborski mandat na primitivnu komediju natjecanja s raznim goldsteinima”, poručuje poznati pravaš koji smatra kako je ovaj zakon pitanje na kojem se moraju suspregnuti strasti te zanemariti politička natjecanja i nesuglasice.
“Zato očekujem prije svih od sudionika osloboditeljskog rata u svim strankama, a posebno u vladajućem HDZ-u, da pažljivo i znalački, s minimumom međusobnog povjerenja, pronađu najbolje rješenje, kako ne bi na kraju plemenita namjera ispala put u pakao.
Teza koju Škoro pokušava nametnuti s nužnim registrom neprijatelja, zbog čijeg je nepostojanja navodno zakon širom otvoren za Pupovčeve srpske apetite, jednostavno je preusmjeravanje pozornosti s daleko važnijih stvari i duboko je netočna.
Registar srpskih neprijatelja nije relevantan za ovaj zakon. U dobroj vjeri polazim od toga da je to Škorino i Mlinarićevo neznanje, iako se slično neznanje prečesto događa da bi bilo slučajno”, navodi nadalje pravaš koji je pobrojao i ključne osigurače u zakonu.
“Prvo, zakonu u normativnom dijelu dati puni naziv te pojam Domovinski rat sadržajno dopuniti u ‘žrtve srpsko-crnogorske agresije i okupacijske paradržave na okupiranim teritorijima u razdoblju od 17. kolovoza 1990. godine do 15. siječnja 1998. godine’. Naglašavam značaj navođenja pojma ‘djelovanja okupacijske paradržave’, jer je jedan broj ljudi stradavao pod okupacijom tijekom cijelog toga razdoblja u statusu seksualnog, radnog i svakog drugog roblja bez ikakvih prava, a stradavali su ne samo od vojnih i paravojnih skupina koje se navode u prijedlogu zakona, nego pod ukupnim djelovanjem institucija i pojedinaca pod okupacijom”, sugerira Đapić koji vjeruje da bi s nekoliko nadopuna sporni zakon bio satisfakcija za civilne žrtve Domovinskog rata.
Na Kovačićeve tvrdnje oglasilo se i Ministarstvo branitelja, a ovo je njihovo tumačenje:
“Civilne žrtve iz Domovinskog rata kao žrtve velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku do sada nisu bile prepoznate niti vrednovane onako kako to zaslužuju.
Moramo se svi skupa zamisliti koju bol nose roditelji koji su izgubili svoju djecu ili obitelji nestalih civila koji pored te boli i neizvjesnosti nisu imale mogućnost ostvariti elementarno pravo prije nego nestalog člana obitelji proglase umrlim.
Oni strpljivo očekuju okončanje ovog dugotrajnog postupka i stoga će im ovaj zakon, osim materijalnog učinka, donijeti priznanje od strane društva koje je ključno za izgradnju demokratskih odnosa i naše vlastite budućnosti.
Zato je Ministarstvo hrvatskih branitelja 2017. godine pokrenulo proces izrade zakona kojim se izričito propisuje kako statuse i prava ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku, kao ni članovi njihovih obitelji temeljem njihova stradavanja.
Stoga je laž da će temeljem ovog zakona prava moći ostvariti pripadnici i pomagači agresora, koju uporno i sustavno plasiraju oni koji žele obmanuti javnosti, ne obazirući se pritom na one za koje je ovaj zakon predviđen – nevine civilne žrtve i stradalnike.
Takve zlonamjerne teze posve su neutemeljene te uznemiruju prije svega civilne stradalnike, koji su se na samom početku izrade ovog zakona jasno izjasnili kako nikada ne bi sudjelovali u izradi niti podržali zakon koji bi omogućio ostvarivanje prava onima koju su izvršili agresiju na Hrvatsku.
Uvjeti za ostvarivanje statusa i prava jasno su propisani, a zapreke još jasnije određene. Okolnosti svakog stradavanja i zapreke za ostvarivanje prava utvrđivat će se na temelju svih dostupnih dokaza kojima raspolažu nadležna tijela Republike Hrvatske. Potpuno je neutemeljena tvrdnja da će Zakon za posljedicu imati potvrđivanje teze da je Domovinski rat bio građanski rat, kako bi pravno otklonili odgovornost Srbije na isplatu ratne štete Hrvatskoj.
Činjenica je da se Zakonom uređuje ostvarivanja prava u upravnom postupku te navedeni postupak nema nikakve veze s kaznenim postupkom niti s naknadom ratne štete. Činjenica je i da se Zakon o općem oprostu odnosi na oprost od kaznenog progona, ali na „abolirane“ se i dalje odnosi zapreka prema kojoj prava iz ovoga Zakona ne mogu ostvariti pripadnici neprijateljskih snaga niti njihovi pomagači. To nije bilo moguće ni prema važećem Zakonu, a za utvrđivanje navedene zapreke nije potrebna sudska presuda, već se ona utvrđuje svim dokaznim sredstvima kojima raspolažu nadležna tijela RH.
Napominjemo da je obaveza dokazivanja na podnositelju zahtjeva, koji mora izvan svake sumnje dokazati da nije bio pripadnik neprijateljskih snaga, niti suradnik ili pomagač agresora.
Zakonom o općem upravnom postupku je propisano da se po službenoj dužnosti prikupljaju podaci o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, a stranka je dužna pribaviti ostale dokaze o kojima se ne vodi službena evidencija.
Ministarstvo hrvatskih branitelja procjenjuje ukupno do 2500 novih korisnika statusnih prava, među kojima su invalidi te članova obitelji smrtno stradalih i nestalih civila. Iznosi od 114 do 3824 kn odnose na osobnu invalidninu civilnog invalida iz Domovinskog rata te ovise o stupnju oštećenja organizma, a najveći iznos mogu ostvariti samo civilni invalid sa 100% oštećenja organizma.
Taj zakon će u materijalnom aspektu zasigurno imati učinka, no puno je važnija moralna satisfakcija koju civilni stradalnici zaslužuju, izraz zahvalnosti i priznanje njihove žrtve u Domovinskom ratu.
Podsjećamo kako je ovaj prijedlog Zakona nastao u suradnji s predstavnicima civilnih stradalnika prema kojima imamo odgovornost za dobiveni mandat.
Naše smo obećanje ispunili, na što smo iznimno ponosni, a sada očekujemo i potporu većine zastupnika u Hrvatskom saboru. Stoga pozivamo sve saborske zastupnike da podrže ovaj zakon, kako bi pravnu sigurnost koju je ova Vlada pružila hrvatskim braniteljima i osobama nestalim u Domovinskom ratu pružili i civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.
A oni koji će glasati protiv neka ne zaborave da je to glas protiv hrvatskih civilnih stradalnika i žrtava, glas protiv onih koji nisu napustili svoje domove i svoju domovinu onda kada je to bilo najpotrebnije, glas protiv onih koji su hrvatskim braniteljima bili najveća motivacija u obrani i oslobađanju naše domovine”, stoji u očitovanju Ministarstva branitelja.