Predsjednik tadašnje Vlade demokratskog jedinstva iz 1991. godine Franjo Gregurić prisjetio je te najkrvavije ratne godine i pada Vukovara, grada heroja.
Na pitanje što je značila vijest da je Vukovar pao koja je stigla 18. prosinca odgovara:
“Imali smo svakodnevni kontakt s bolnicom, povjerenikom Marinom Vidićem Bilim i vojnim zapovjednicima, znali smo sjesti i s generalom da vidimo kako se može učiniti više nego što je to izgledalo. Mislim da je bilo dosta nerazumijevanja u komunikaciji između vukovarskih zapovjednika, vojnog zapovjedništva u Zagrebu pa i političkog rukovodstva. Te informacije nisu bile uvijek i na vrijeme objektivne, što se vidi kasnije i sa razgovorom s Marinom Vidićem Bilim i s Borkovićem i sa Starim jastrebom“, opisuje Gregurić.
“Imali smo obavezu osigurati normalno funkcioniranje zemlje, policije i Hrvatske vojske. Zna se da smo se naoružavale na razno razne načine – s jedne strane kupovali na crnom tržištu, s druge strane dobili veći dio zauzimanjem vojnih objekata i kasarni, a to smo mogli kada je vojska i bivša Jugoslavija bila toliko razorena da se takva aktivnost mogla provesti. I treći način je početak domaće proizvodnje koji je trebalo osigurati”, pojašnjava Gregurić u Dnevniku N1.
Na pitanje je li se Vukovar mogao spasiti te je li mogla stići pomoć iz Zagreba kaže da to nije točno.
“Trebali smo snabdijevati i ostala bojišta, imali smo rat u Gospiću, Dalmatinskom zaleđu, Dubrovniku… Stiglo je onoliko koliko se moglo poslati, više od toga nije bilo”, rekao je, naglasivši da su učinili sve što se tada moglo učiniti.
“Osiguravalo se sve iz spomenutih izvora, drugih izvora nije bilo. Nije se moglo dati više jer više od toga nije bilo moguće.”
“Jesmo lio postigli cilj koji je trebao biti postignut? Jesmo. Jesmo li dobili rat? Jesmo. Je li borba , ali nažalost i veliki broj naših ljudi koji su tamo stradali. Sve što je bilo treba zaboraviti i proglasiti sve ljude koji su bili u Vukovaru, preživjeli, vratili se natrag herojima”, govori Franjo Gregurić.
Nedavno je posjetio Vukovar i popeo se na vodotoranj.
“Vukovar je prekrasno izgledao. Vukovar ima više šanse nego mnogi drugi gradovi. Punog srca vratio sam se iz Vukovara vidjevši da ide na bolje. Trideset godina kasnije to je nada za sve nas”, rekao je.