REKONSTRUKCIJU VLADE NIJE PROVEO PLENKOVIĆ: ‘Pozdravio’ se samo s onim ministrima na čiji ga je oproštaj prisilio ‘čovjek iz sjene’

Foto: Goran Mehkek / CROPIX

Od uhićenja bivšeg ministra graditeljstva, HDZ-ova Darka Horvata, do rekonstrukcije Vlade prošli su tjedni, odnosno nešto više od dva mjeseca. Još u trenucima Horvatova uhićenja počelo se spekulirati o rekonstrukciji Vlade, a nekoliko dana nakon toga i premijer Andrej Plenković osobno je najavio kako ulazi u taj proces koji se zapravo nagovještavao i prije tih događaja koji su ozbiljno uzdrmali vladajuće redove.

Vrijeme koje je od tada prošlo jasno nagovještava da je Plenković u pokušaju rekonstrukcije Vlade prošao kroz kadrovsku krizu iako se u početku tvrdilo da se napokon odlučio za velike rezove te da će iz svoje Vlade ispratiti sve ministre koji nisu dorasli izazovima koji se od njih očekuju. Od te je ideje Plenković na kraju odustao, ne svojom voljom, nego zbog toga što nije uspio pronaći kadrove koji bi pristali preuzeti resore u kojima se treba prihvatiti posla i ući u provedbu dugo najavljivanih reformi koje stoje na mjestu, dok unutar HDZ-a kuha ozbiljan sukob frakcija u sklopu kojega je svaka organizacija nekog svojeg kandidata nastojala progurati u neku od ministarskih fotelja.

Politika nezamjeranja

U tom unutarstranačkom naguravanju, Plenković je bio prisiljen svesti rekonstrukciju Vlade na politiku nezamjeranja jer ni njegova trenutna pozicija u HDZ-u nije na nekoj razini. Nije nepoznanica da se HDZ-ova desna struja počela buniti i raditi mu o glavi. Moglo se to naslutiti i nedavno, nakon što je u javni prostor istupila ministrica regionalnog razvoja Nataša Tramišak progovarajući o navodnim prijetnjama koje dobiva. Prijetnje nije prijavila ni policiji ni Plenkoviću, nego novinarima koji su od toga napravili prvorazredni cirkus u koji se upleo njezin politički zaštitnik Ivan Anušić.

Iako HDZ-ovci tvrde da je Plenković u vrijeme kada je Tramišak novinarima pričala svoju tešku karijernu priču bio spreman okrenuti joj leđa, izgleda da za to ipak nije imao dovoljno snage zbog pritisaka iz slavonske organizacije stranke koju predvodi sve utjecajniji župan Anušić, koji vrlo vješto unutar HDZ-a gradi vlastitu mrežu. Ne samo da je Plenković popustio Anušiću kada je riječ o rekonstrukciji, nego je ovih dana neopaženo prošla vijest da Ivan Čulo, bez obzira na sve afere, ostaje na čelu Hrvatske pošte, što se također po HDZ-ovim kuloarima opisuje kao još jedan Plenkovićev poraz jer je Čulo godinama na glasu kao kadar Gordana Jandrokovića, čiji je utjecaj Plenković nastojao umanjiti mičući njegove ljude iz državnih tvrtki.



Taj plan zasad ne ide onako kako ga je Plenković zamislio, baš kao što ni rekonstrukcija Vlade nije išla po njegovim zamislima. Čini se da je Plenković ranijih godina, kada mu je leđa čuvao Milan Bandić, znatno lakše provodio svoje zamisli s čistkama ministara. Da nije ni trepnuo, odrekao se nekadašnjih koalicijskih partnera iz Mosta, a nedugo nakon toga bez puno pompe pozdravio se s Gabrijelom Žalac, Tomislavom Tolušićem i svojom prijateljicom Nadom Murganić. Nije ta rekonstrukcija Vlade bila nešto što se dugo pripremalo, tiho i iznenada Plenković je tu utakmicu odigrao po svome, ali to su bila vremena u kojima je imao odriješene ruke, što sada nema. Takvo što iznenađuje kada se zna da je u to doba njegov zamjenik u HDZ-u bio Milijan Brkić, s kojim premijer Plenković od početka svojega prvog mandata nije uspijevao pronaći zajednički jezik.

Dugi repovi

Sada Plenković u svojem HDZ-u upravlja ljudima koje je sam birao, no kriznu situaciju unutar stranke ipak nije uspio izbjeći, vidljivo je to i iz ovog pokušaja rekonstrukcije u sklopu kojeg se oprašta samo s onim ministrima na čiji ga je oproštaj prisilio bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić načinjući njihove afere, zbog kojih bi u uređenoj državi ministri i sami odstupili s dužnosti. Zanimljivo je da Bajić to radi iako mu kao umirovljeniku ugovor o djelu traje do 30. svibnja, a sigurno je da Plenković neće dopustiti njegovo produljenje. Nije Plenkoviću bilo lako zahvaliti se na suradnji mladom Josipu Aladroviću, jer bez obzira na repove koji se za njim vuku, u ministru rada vidio je veliki potencijal, tako velik da ga se počelo nazivati njegovim zamjenikom.

Da se samog Plenkovića pitalo i da je isključivo po svojem krojio Vladu i provodio rekonstrukciju, iz svojeg bi tima ispratio i Vilija Beroša koji je posljednjih tjedana medijske stupce punio zbog pogodovanja prijatelju Vinku Kojundžiću. Kako se baš nitko nije htio upustiti u preuzimanje Ministarstva zdravstva – osim ravnatelja KB-a Dubrava Ivice Lukšića, kojeg premijer nije želio kako mu se ne bi spočitavala rodbinska povezanost preko supruge njegova strica Antuna – tako je Plenković morao prihvatiti ono što ima, odnosno prigrliti Beroša i dati mu zadatak da u roku od pola godine provede reformu zdravstva koja bi mogla rezultirati velikim rezovima, koji u ovim, ionako kriznim vremenima, teško da će biti dobro prihvaćeni među građanima. Nije među građanima dobro prihvaćen ni ministar obrane Mario Banožić. Mladi ministar koji zapravo i nije Plenkovićev kadar zbog svojih sukoba s predsjednikom Zoranom Milanovićem izazvao je glavobolje svojem šefu Plenkoviću, koji je prije dvadesetak dana izdao zapovijed da se Banožić povuče iz javnog prostora kako bi se umanjila šteta od njegovih sukoba s predsjednikom, koji su se negativno odrazili na premijerov rejting, ali i na rejting cijele Vlade. Posao Banožićeva udaljavanja iz medijskog prostora odradili su Plenkovićevi vjerni suradnici – ministar branitelja Tomo Medved i Vladin glasnogovornik Marko Milić – pa se na njihovu intervenciju Banožića već neko vrijeme ne vidi i ne čuje, premda Milanović ne prestaje zazivati njegovo ime.

Najveća slabost

To Milanovićevo spominjanje Banožića Plenkoviću je predstavljalo veliku prepreku u rekonstrukciji Vlade, a veliku prepreku predstavljao mu je i manjak mladih snaga unutar samoga HDZ-a, što je jedna od njegovih najvećih slabosti. Još na početku prvog mandata Plenković je, preuzimajući HDZ, samouvjereno najavio pomlađivanje stranke, koje do dana današnjeg nije realizirao u onoj mjeri u kojoj je trebao. Da stranka muku muči s kadrovima, jasno je i iz toga što je jedan od najosjetljivijih resora – Ministarstvo graditeljstva – preuzeo nestranački menadžer Ivan Paladina, čijom se poslovnom karijerom intenzivno bave predstavnici medija, dok se građani još pitaju kako je ministar zaradio svoj prvi milijun, čega se ni on sam ne sjeća.

Odmak od stranke i stranačkih kadrova Plenković je napravio kroz Paladinu, ali i kroz kandidata za splitske izbore Zorana Đogaša, no time se ponovno zamjerio kolegama iz HDZ-a u kojem o rekonstrukciji Vlade postoje oprečna mišljenja. Dok jedni smatraju da je trebalo odraditi konkretan zahvat i napokon se prihvatiti posla kako ne bi izgubili nadolazeće parlamentarne izbore, drugi smatraju da Plenković nije trebao izvoditi cirkus i najavljivati rekonstrukciju ako nije bio siguran u njezinu provedbu. Umjesto toga, odmah u startu trebao se, prema nekim tezama, zahvaliti na suradnji ministrima koji su kontaminirani istragama te nastaviti s radom. Plenković bi možda to i učinio da se nije našao na udaru kritika ne samo javnosti nego i koalicijskih partnera koji su ga ispod stola upozoravali na ministre koji ne odrađuju svoj posao onako kako bi trebalo. Da i s ekipom iz koalicije Plenković sve teže pronalazi zajednički jezik, bilo je jasno onoga trenutka kada je njegov kandidat i šef HNS-a Stjepan Čuraj dobio odbijenicu. Kako Čuraj nije postao ministar graditeljstva, tako je postalo jasno da u koalicijskim redovima ne vlada idila, međutim, bez obzira na to, Plenković se i sada o rekonstrukciji Vlade mnogo lakše dogovorio s Miloradom Pupovcem nego s kolegama u HDZ-u.

Neprijateljsko ozračje

Bez puno pompe, Pupovac je pristao žrtvovati Borisa Miloševića, koji je i sam uvidio da se mora povući iz Vlade kako se nad njime ne bi otvarala dodatna pitanja koja bi ga mogla dodatno diskreditirati. Na jednoj brzinskoj kavi, Pupovac i Plenković dogovorili su da će šef SDSS-a pronaći zamjenu za Miloševića te su na tom sporazumu nastavili suradnju. S HDZ-ovcima nije išlo tako glatko, na tjednoj bazi u javni prostor curio je popis potencijalnih novih ministara, ali i ministara koji odlaze iz Vlade, a sve to s vremenskim odmakom može se nazvati spinom. Plenković je s jedne strane testirao bilo javnosti, a s druge bilo onih koji gospodare HDZ-om daleko od očiju javnosti upravljajući organizacijama na terenu, kojega on nikada do kraja nije uspio pridobiti.

Otezanje s rekonstrukcijom Vlade u svakom je slučaju rezultiralo time da njezina provedba postane posve nebitna, tko god sjeo na neku od ministarskih pozicija, on u svakom slučaju ostaje u Plenkovićevoj sjeni, sve dok mu se ne pronađe kakva afera. Od reforme ni građani više ne očekuju ništa, dok s druge strane oporba dobiva novi prostor za kritiziranje Plenkovića zahtijevajući raspisivanje prijevremenih izbora.

Moguće je da se Plenkoviću s ovime nije žurilo zbog drugih važnijih poslova, pa i usputnih kriza, međutim, pitanje je kolika je stvarna moć njegovih ministara, posebice sada kada će se on preko njihovih leđa nastojati boriti za vlastitu poziciju, koja očito nije stabilna, jer da jest, tada bismo o ovoj temi odavno govorili u prošlom vremenu. Kako zasad stvari stoje, nitko od ministara neće biti smijenjen zbog nesposobnosti, nego zbog toga što ih je načeo DORH pa doista ispada da ovu rekonstrukciju ne provodi Plenković, nego Mladen Bajić i njegovi ortaci iz Odvjetništva, koji su za Plenkovića postali smrtni neprijatelji, što možda i ne bi bilo problematično da Plenković i unutar HDZ-a nije počeo izazivati netrpeljivost i neprijateljsko ozračje, zbog kojega ni njegova pozicija više nije ni izbliza stabilna kao što je nekoć bila.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI