Afera INA potresla je Hrvatsku i građani su još jednom svjedočili kriminalu u kojem je sudjelovala ortačko-kapitalistička klika predvođena HDZ-ovim ljudima.
Ipak, kako to biva u najvećem broju slučajeva kod nas, nakon mjesec dana sve se lagano počinje zaboravljati i na kavama se komentiraju neke druge dnevnopolitičke teme, a ne kako ćemo izaći iz ralja kriminalne hobotnice koja je krakove pustila u svim sferama.
Kako doznajemo iz stranke, vrlo brzo premijer i šef HDZ-a Andrej Plenković krenuo je s najbližim suradnicima u akciju peglanja imidža, ključni ljudi iz stranačke koordinacije ozbiljno su počeli slati informacije s temama koje bi zaokupile javnost i izbrisale ionako kratko pamćenje naroda na kriminal i korupciju iz stranke.
I baš kad se opet na tren učinilo da je HDZ ozbiljnije okrznut jer su mu ankete zabilježile najniži rejting od početka Plenkovićeva mandata, a i sam premijer se činio dosta nervoznim, dogodio se prosvjed ispred HDZ-a koji je od početka bio osuđen na propast.
Veliko likovanje
Došao je taj prosvjed Plenkoviću zapravo kao naručen jer je još lakše uspio skrenuti pozornost s gole činjenice da su se pod njegovim vodstvom događale veće afere nego u “crno” doba Ive Sanadera.
Plenković sada koristi skupine koje su se na tom prosvjedu okupile kao štit i prikaz da je to alternativa njemu i HDZ-u te igra na kartu koja tako često bude presudna na izborima – da su on i njegova stranka “manje zlo”.
Da je propali prosvjed vjetar u leđa Plenkoviću te u stranci sada danima likuju kako s hrvatske političke desnice nemaju više nikakvu konkurenciju.
Iako je organizacija bila vođena s nekoliko strana, te je zbog toga i došlo do nezainteresiranosti javnosti, kroz medije se nekako provuklo da je glavni organizator politička desnica. Pomogli su tomu i SDP-ovci, možemovci i ostali s lijevog spektra time što su odbili podržati prosvjed i desnica je upala sama u svoju stupicu koju je htjela namijeniti trenutno većem protivniku od ljevice – Andreju Plenkoviću. Pravi organizatori zapravo su bili aktivisti i pridruženi ljudi iz grupacija koje su na maestralan način organizirale prosvjed protiv covid-potvrda na kojem se okupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi, no HDZ-ovci su jako dobro iskoristili pojedince iz te grupacije da prosvjed postane meta…
I nakon što su uoči samog prosvjeda aktivisti koji su ga pripremali međusobno žestoko raspravljali te se na koncu raspršili na nekoliko zaraćenih strana, oni koji sebe nazivaju političkom desnicom, koji su prosvjed javno podržavali, mogli su se ondje pojaviti kao statisti i postati gubitnici bez ispaljenog metka.
Plenković je tako laganim potezom udario dvije muhe odjednom te je aktiviste koji su se mjesecima zalagali za slobodu i koje je podržavao velik broj građana prikazao kao nesposobne i militantne štetočine, a desnica je sama sebe stavila kao topovsko meso na skup koji na koncu nije dobio podršku ni od koga.
Vidno distanciranje
Čelnici Domovinskog pokreta Ivan Penava i Mario Radić namirisali su debakl te se na prosvjedu nisu ni pojavili i time su izbjegli Plenkovićeve otrovne strelice, dok su oni koji su se pojavili pokušali umanjiti štetu i opravdati svoj dolazak.
“Bio sam na današnjem prosvjedu isključivo zbog borbe protiv korupcije. Dio u kojem se proziva Darija Kordića ne podržavam. Dario Kordić je moj prijatelj, čovjek koji nikomu nije učinio zlo niti je ikoga ubio. Svojih prijatelja se ne odričem. Dario prijatelju, živ i zdrav bio”, napisao je Daniel Spajić iz Domovinskog pokreta, ogradivši se od jedne od velikog broja frakcija na prosvjedu koja je kritizirala Darija Kordića.
Nikola Grmoja iz Mosta napisao je da bi podržao svakoga tko je protiv korumpiranog HDZ-a i Andreja Plenkovića, a Suverenisti su objavili da samo zajedno mogu izvući Hrvatsku iz ralja korupcije i ostataka komunizma.
Nedugo nakon toga, Plenkoviću kao da je dobra vila odlučila opet podariti novu šansu za jačanje nakon megaafere pa je preko noći pukla koalicija između Možemo Tomislava Tomaševića i zagrebačkog SDP-a. Iako je ta koalicija kuhala već dulje i kako doznajemo bilo je pitanje dana kada će SDP-ove frakcije koje se žele otkinuti od ‘zelenih’ prevladati, iznenađujuće brzo došlo je do razilaženja te se time i Tomaševiću u Zagrebu poljuljala pozicija. Iako dobar dio zeleno-lijeve koalicije od početka ne podržava savez sa SDP-om i smatraju ih preblagima i presličnima HDZ-u, Tomaševiću neće biti jednostavno manevrirati između pronalaska i održavanja većine u Skupštini i borbe sa silnim SDP-ovim kadrovima zaposlenima u Holdingu i gradskim poduzećima.
Novi partneri
Na to sve Plenković trlja ruke i opet je uzjahao u sedlo te se u stranci polako pripremaju za odabir novih partnera u izbornom ciklusu koji će biti neizvjestan zbog činjenice da će velikim strankama opet nedostajati koalicijskog potencijala kao u slučaju HDZ-a, ili samostalne snage kao SDP-u. Tu Plenković sada kreće u ozbiljne manevre i, kako smo pisali, ne odbacuje se ni još veći zaokret ulijevo i moguća suradnja s gotovo bilo kime kako bi se opet došlo do potrebne parlamentarne većine, pa tako u obzir dolaze i Tomislav Tomašević, Možemo, a s potpuno drugog spektra tu su ljudi poput Hrvoja Zekanovića, Marijane Petir i sličnih koji su već nekoliko puta spašavali HDZ, pa se kao malo bunili, pa se na koncu opet vraćali pod skute majčici stranci…
Analitičari i dobro upućeni izvori smatraju da je HDZ opet u dobroj poziciji i analize pokazuju kako narod u Hrvatskoj zaista ‘zaboravlja’ krucijalne probleme nakon mjesec dana, pa tako smatraju i da će afera s otuđenjem milijarde iz INA-e vrlo brzo otići u potpuni zaborav. A kako znamo u kakvom nam je stanju pravosudni sustav, procesi će trajati godinama, vrlo vjerojatno suđenje će biti vraćano na početak i tako ukrug.
I može li na takvom terenu i sustavu netko drugi osim HDZ-a postati relevantna politička opcija, pitanje je na koje zasad Hrvatska i dalje nema potvrdan odgovor.
Dobar poznavatelj desnice, politički analitičar i komentator Davor Dijanović smatra da desnica u Hrvatskoj nikada nije bila jaka, no kaže da potencijal postoji i pitanje je hoće li ga napokon netko ugrabiti.
“Hrvatska nikada, pa ni u doba Tuđmana, nije imala jaku političku desnicu. HDZ je devedesetih bio politički eklektik koji je obuhvaćao poneke desne ideje, ali i mnogo lijevih. Kod nas se nacionalistička/suverenistička pozicija izjednačava s desnom, što ne mora uvijek biti slučaj. Dosad profilirane desne opcije, od devedesetih do danas, nisu znale ponuditi suvisle desne i konzervativne ideje, nego su se obično bavile s nekoliko važnih (Srbi, Haški sud, komunisti itd.), ali ne i jedinih potencijalnih tema. Nedostajala je ekonomska i socijalna problematika, ali i vrijednosne teme. Posljednjih godina čini se da se situacija popravlja, barem u civilnom sektoru, a nadamo se da će se to preslikati i na političku desnicu. I na njoj danas ipak imamo inteligentnije pojedince nego prije petnaestak godina, kada je sinonim desničara bio neki krkan s janjetinom i čačkalicom. Nakon HSP-a Domovinski pokret ostvario je najbolji rezultat. Desno-konzervativna opcija ima velike potencijale, no problem je što privatni interesi, egoizam, pseudomesijanizam i nedostatak često elementarnog poštenja sprečavaju bilo kakvu ozbiljniju priču”, kaže analitičar.
Smatra da su potrebni novi ljudi.
“Politika se kod nas odavno pretvorila u zavod za zapošljavanje partijskih trčkarala koja drugdje ne mogu pronaći posao. Postoje, naravno, i političari koji bi mogli raditi u privatnom sektoru, ali onda javni sektor obično koriste za interesno protežiranje sebe i svoje klijentele. Politički kadrovi uglavnom cirkuliraju na temelju negativne selekcije. Tako je i s političkim opcijama koje su često popunjene bivšim HDZ-ovskim disidentima i prebjezima.
Ima li potencijala?
Za stvaranje autentične desne opcije potrebni su novi ljudi. No, nažalost, bavljenje politikom za poštene, moralne i uspješne ljude nije osobito privlačno jer podrazumijeva valjanje u blatu. Nije mnogo bolje ni u drugim zemljama, ali je tamo, ako govorimo o srednjoj i (sjevero)zapadnoj Europi, lopovluk ipak sveden na manju mjeru. Dosad su se svi desni ‘mesije’ pokazali kao promašaj. Situacija u politici samo je refleks općega društvenog stanja. Da se pojavi idealan kandidat, oličenje kreposti i sposobnosti, ni on ne bi bio dobar kritizerskome duhu koji vlada na desnici”, zaključio je.
Na koncu, nakon što HDZ iznova i iznova rađa nove afere, a ujedno održava gotovo dvostruku prednost ispred prvog pratitelja SDP-a, može se postaviti teza kako će HDZ pasti tek onda kad prestane krasti… S obzirom na silnu dobro podmazanu stranačku mašineriju, javni i državni sektor napunjen stranačkim kadrovima, medijsko-gospodarski-ortački milje pridružen stranačkim pulenima, čini se kako će do promjene doći tek onda kad ta stranka ostane bez moći da u šaci drži tisuće stranačkih vojnika, a to bi se moglo dogoditi kad se i njihova blagajna (javna i ona ispod stola) isprazni. A kao što gledamo iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec pa u Plenkovićevo doba i iz tjedna u tjedan, novac kojim kupuju glasače vrlo često nije pribavljen legalnim putem.